Mozaik
Nađemo se na uglu Amruševe i Smičiklasove
Amruš je bio poznat kao jako škrt. Poznato je tako da je odbio dati novac iz gradske blagajne za čišćenje snijega uz komentar: ‘Bog, dal, Bog zel’. No ipak je sav svoj imetak oporučno ostavio u dobrotorne svrhe. Kao član Narodne neodvisne stranke i veliki štovatelj Strossmayera i Račkog, Smičiklas se snažno zalagao da Hrvatska u Monarhiji ima jednak položaj kao i Ugarska.
Zagrepčani naravno znaju, ne postoji ugao Amruševe i Smičiklasove jer se te dvije ulice ne križaju. No obje su u samom centru Zagreba i nazvane po važnim osobama u povijesti grada koji su obojica rođeni upravo na današnji dan, 1.listopada. Tadija Smičiklas i Milan Amruš bili su suvremenici. Obojica su bili političari no dok je Smičiklas bio povjesničar, Amruš je bio liječnik i pravnik.
Tadija Smičiklas (1843-1914) bio je predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, rektor Zagrebačkog sveučilišta i predsjednik Matice Hrvatske. Njegovi govori u Saboru snažno su odjekivali u i izvan zemlje. Kao član Narodne neodvisne stranke i veliki štovatelj Strossmayera i Račkog, snažno se zalagao da Hrvatska u Monarhiji ima jednak položaj kao i Ugarska.
Najznačajnije mu je djelo ‘Povijest Hrvata’ u dvije knjige koja predstavlja prvu cjelovitu sintezu povijesti hrvatskog naroda. Djelo je pisano na osnovu arhivske građe dostupne u Zagrebu, ali i Vatikanu, Beču, Pešti, Carigradu. Snažno se protivio da za vrijeme banovanja Khuena Hedervaryja velik dio hrvatske arhivske građe bude premješten u Budimpeštu te se poslije stalno zalagao za povratak ‘komorskih spisa’ u Zagreb.
Emil Milan Amruš (1848-1919), također je bio član Narodne neodvisne stranke ostat će upamćen kao jedan od najuspješnijih gradonačenika u povijesti Zagreba. Dužnost je obnašao od 1904. do 1910. godine. Za vrijeme njegova dva mandata grad je dobio električnu javnu rasvjetu, asfaltirane ulice, prvo gradsko javno kupalište i Zavod za njegu dojenčadi. Također, Amruš je pokrenuo osnivanje Medicinskog fakulteta u Zagrebu, izgradnju nove gradske plinare i elektrifikaciju tramvaja koji je u to vrijeme još uvijek išao na konjski pogon.
Zanimljivo, za vrijeme života Amruš je bio poznat kao jako škrt. Poznato je tako da je odbio dati novac iz gradske blagajne za čišćenje snijega uz komentar: ‘Bog, dal, Bog zel’. No ipak je sav svoj imetak oporučno ostavio u dobrotorne svrhe: imanje u Klinča selu darovao je Dječjem oporavilištu i Gradskom mljekarstvu, a dvije zgrade u Zagrebu svom voljenom gradu.
