Srednjovjekovni San Gimigiano u Toskani (foto: BigStock)

Nepca se ‘znoje’ kad spomenete Toskanu

Autor: • 15. 11. 2014. • Kuhinja2591 • Verzija za ispis Verzija za ispis

Jeste li za obitelj Monforte ili za sestre Tavianni iz popularne talijanske sapunice Toskana? Ako su vas bez daha ostavljali kadrovi brežuljaka pod vinogradima i neba u Toskani, znajte da je gazdinstvo Primaluce zapravo izmišljeno, a da je većina kadrova snimljena u gradiću Nepi koji “glumi” Villalbu. Već na sam spomen Toskane gurmanima se nepca “znoje”. Kakvi su tamošnji specijaliteti provjerila je Gastrobajterica.

O, da, i to s pravom. Toskanska kuhinje jedna je od najkreativnijih, što ni ne čudi obzirom da je ova regija i dan danas živi renesansu. Gastronomija je vrlo važan dio života još od vremena kada su slavni umjetnici odrastali ondje – Petrarca, Dante, a Giotto, Botticelli, Leonarda da Vinci i Michelangelo crpili inspiraciju. Toskana je pravi raj na zemlji kada je u pitanju uzgoj hrane i proizvodnja vina i maslinova ulja.


Tradicija je ono što se u Toskani poštuje i njeguje, a recepture prenose s koljena na koljeno – od tradicionalnih jela “na žlicu” do neodoljivih slastica. Ono što sve koji se još nisu susreli s toskanskom kuhinjom iznenaditi jest – nedostatak soli. Ova pojava ima i povijesno utemeljenje, i to u činjenici da je u 12. stoljeću sukob između Pise i Firence rezultirao blokadom trgovačkih puteva pa je Toskana ostala bez soli, a što je sam Dante spomenuo i u Božanskoj komedije. No, kreativne domaćice nadoknadile su aromu maslinovim uljem i začinskim biljem.

Taljanske ljetne salate

Salata Panzanella (foto: BigStock)

U Toskani se velika pažnja poklanja tjestenini i tijestu pa i samom kruhu. Osim što ga sjajno pripremaju, budite uvjereni, neće baciti ni koricu već ga iskoristiti da pripreme drobljenog u salatama (panzanella) ili varivima (ribollita), prepečenog i natrljanog češnjakom kao bruschetu. Dakako sve je pripremljeno na maslinovom ulju koje je – uz svinjsku mast – jedina masnoća koja je poznata u tom dijelu Italije.

Na cijeni je obrok koji se jede žlicom pa se koristi puno povrća i grahorica, ali i mesa, posebno divljač i perad. Ona perad koja slobodno pase; kokoši, pure, guske, biserke i golubovi. Od divljači koriste zečeve i kuniće i divlje svinje, fazane. Svinjetina je vrlo zastupljena u proizvodni poznatih toskanskih salama, šunki, kobasica. Jedan od specijaliteta jest i – porchetta, svinjetina pripremljena tako da se očisti od iznutrica i kosti, napuni aromatičnim biljem i lagano peče. Talijanske kuhinje nema bez dobrog komada sira, a Toskanci posebno ponosni na svoj ovčji sir – pecorino te svježi sir raveggiolo, koji se jede slan ali i sladak s medom i orasima. Najpoznatiji je onaj koji se proizvodu u okolici Pienza i Maremma, nekadašnjoj močvarnoj regiji.

Kakvi su talijanski sirevi?

Sir Pecorino (foto: BigStock)

Ono što Toskanu čini slično našoj Istri jesu tartufi koje ondje iznimno cijene i koriste u visokoj gastronomiji. Kada je riječ o slasticama Toskanci su pravi majstori i što god da odaberete – od Sienskih medenjaka, tiramisua, torte cecco od suhog voća – nećete pogriješiti. Majstori su priprema marmelada ali i umaka bez kojeg nema jela – ragui, pesto, umaci od povrća.

A vino? E, to je priča koja zahtjeva posebno vrijeme i prostor, no zađete li u Toscanu koje god kušali nećete pogriješiti. Zavučete li se u mala mjesta na toskanskim brežuljcima ili zađete u vinograde osjetit ćete duh regije i vrlo vjerojatno susresti stare Piaggio trokolice ili vlasnike vinograda na traktorima. Vođene vinske degustacije dobrodošle su kako bi uspjeli razlikovati vina, no ne propustite Brunello di Montalcino i Chianti vina, kao vinsku razglednicu iz Toskane.

Ključne riječi Sve o temi: , ,


Imate komentar?

Povezane teme

Comments are closed.