6 razloga zašto je bolje biti stariji

Postoje stvari zbog kojih je dobro biti stariji. Doista, imati više godina, ima svoje prednosti, koje je popisala Ann Brenoff, kolumnistica Huffington Posta.

U posljednje vrijeme mnogo ljudi se trudi iznaći pozitivne strane starenja. Znam to jer sam i sama jedna od takvih. Govorimo stvari poput ‘šezdesete su nove četrdesete’ i ‘star si samo onoliko koliko se osjećaš starim’, a iako su obje stvari donekle točne, stresem se kad ih čujem jer se između redaka ipak može iščitati: biti star je zapravo grozno!

No, dragi moji prijatelji, stvari su zapravo drugačije. Postoje neke stvari koje se s godinama popravljaju. Evo na što mislim:

1. Oblačim se da mi bude udobno, a ne da izgledam uspješno

Svaki dan idem na posao u trapericama i udobnim čizmama. Ako ću tog dana imalo hodati, odlučujem se za tenisice. Kad vidim mlade žene u svojim dvadesetima koje se njišu na vrtoglavim potpeticama, ugrizem se za jezik jer znam da sam i sama bila takva u njihovoj dobi i ne bih trpjela da mi itko zbog toga prigovara i pokušava objasniti koliko takvom obućom štetim svojim stopalima. To je naprosto tako kako je. I kako je bilo.

Dok sam bila u dvadesetima, putovi karijera svih žena bile su prekrivene haljinama i najlonkama koje bi se znale podrapati baš u najnezgodnije vrjeme. Mnoge od njih uvijek su nosile rezervni par u svojim torbicama.

Dok sam se uspinjala na karijernoj ljestvici, jako me opterećivalo razmišljanje o tome što ću odijenuti za sljedeći intervju za posao. Jesam li doista vjerovala da će me kriva torbica nekako učiniti manje kvalificiranom za posao koji sam željela i zaslužila?

Danas su takve stvari iza mene. Danas je sve u udobnosti. Kad se vratim kući iz ureda, više se ne moram presvlačiti u udobnu odjeću, jer već imam na sebi ono u čemu mi je najudobnije. A to mogu samo ljudi puni samopouzdanja. A samopouzdanje dolazi s godinama.

2. Znam kako napraviti kompromis, a da se ne komprimitiram

S godinama dolazi i sposobnost da se snalazite u društvo problematičnih osoba i da dizanje prašine ne preraste u pravi rat. I dalje imam svoje mišljenje, no sada sam prihvatila da se ne moraju s njime baš svi složiti. Osim toga, ratove ne dobivaju ljudi koji su u pravu, već oni s najučinkovitijim oružjem. A najbolje oružje je ponekad najoštriji jezik.

Kako starite, postaje vam sve manje važno da ste u pravu, a sve više važno da da budete sretni. Ja volim diskusije i debate. I mogu se nositi s neslaganjem dok god nije neugodno. Jedna od stvari koje ne volim na internetu je to koliko neugodnosti ondje ima.

3. Znam da je Nancy Reagan bila u pravu kad je rekla: Samo reci ne!

Iako se njezina poruka odnosila na djecu koja su bila u prilici probati drogu – pa im se savjetovalo da samo kažu ‘ne’ – ta sposobnost da se kaže ‘ne’ s godinama raste. Ja u posljednje vrijeme stalno govorim ‘ne’. Odbijam pozivnice za događanja na koja ne želim ići, kažem ‘ne, hvala’ na pozive za razne događaje, zabave, večere s ljudima koji me ne zanimaju. Kažem ‘ne’ i svim onim ljudima koji me uvjeravaju da bih trebala podržati ili raditi nešto što ne želim. Također, kažem ‘ne’ i svim onim ljudima koji isisavaju zrak iz prostorije, sigurno znate takve. Vrlo sam velik obožavatelj Facebookovog ‘unfriend’ gumba i usvojila sam Nancynu pojednostavljenu životnu mantra.

Ljepota toga ‘ne’ je u tome što imam više vremena baviti se ljudima i stvarima koji me doista zanimaju i vesele, prije svega bliskim prijateljima i obitelji. Ako želite naučiti reći ‘ne’, morat ćete se suočiti i s malo krivnje. Da, naravno da imam obaveza, ali to nisu iste obaveze kao kad sam imala 30. Mogu li raditi iduću subotu? Žao mi je, ali moji klinci baš tada imaju utakmicu.

4. Više nemam potrebu biti nepobjediva

Prije nekoliko dana sam imala zanimljiv razgovor sa svojom urednicom koja se taman vratila s obiteljskog skijaškog izleta u Vermont. Ona je prestala skijati prije tri godine nakon što se polomila na nekom europskom skijalištu, kako mi je rekla. Moj je skijaški život, pak, završio na crnoj stazi u Vailu prije kojih desetak godina. Sada ćemo se obje odvažiti spustiti tek dječjom stazom i općenito više uživamo u hodanju po snijegu nego u skijanju. I ja sam s time sasvim u redu.

Imam načine kako održavam formu i zabavljam se na manje riskantne načine. Nemam namjeru skakati iz aviona ili surfati po visokom valovima. Ustvari, moja ljestvica uzbuđenja je u zadnje vrijeme postavljena prilično nisko. Stavi me na neku pješačku stazu s nekoliko prijateljica ili rezerviraj stol u nekom dobrom restoranu i učinio si me prilično sretnom.

Druga strana nepobjedivosti je saznanje da život može biti prilično uzbudljiv i bez poduzimanja nepotrebnih rizika. Mislim da se ona zove zadovoljstvo.

5. Principi ne omekšavaju, ali omekšavamo mi

Jedan dragi prijatelj prije desetak godina napustio je posao zbog principa. Bio je učitelj u jednoj privatnoj srednjoj školi i ulovio je starijeg učenika kako vara na ispitu, te mu dao jedinicu. Momka su već bili primili na koledž, a taj je incident ugrozio cjelokupnu prijavu. Učenik i njegovi roditelji preklinjali su za milost, prvo mog prijatelja, a zatim i ravnatelja škole. Kad je škola zamolila mog prijatelja da promijeni ocjenu, on je to odbio i smjesta dao otkaz. Varanje je neprihvatljivo, rekao je, pa iako je pokvario tom dečku planove za koledž, još je gore ostaviti ga u uvjerenju da se prijevara isplati. Godinama sam se divila tom prijatelju zbog njegovog poteza, sve dok i sama nisam dobila nesavršenu djecu. Tad sam se počela pitati kako je to točno pomogao onom dečku napustivši svoj posao i ustanovila da mu uopće nije pomogao. Ponekad se ne radi o nama samima već o našoj sposobnosti da oprostimo i da podmetnemo leđa. Učiniti očitu stvar, ne mora uvijek biti i najbolje.

6. Sada smijem biti mekana

Iako u svojim dvadesetima i tridesetima nisam hodala uokolo izgledajući zastrašujuće, vjerujem da sam na neke ljude ipak ostavljala takav dojam. Biti žena željna uspjeha u svijetu u kojem dominiraju muškarci, zahtijeva određenu čvrstinu. I ja sam ju imala. No danas mi je ipak drago da više nisam takva osoba. Danas bih se ljudima radije udvarala nego ih pobijedila u nekoj raspravi. Puno radije bih inspirirala nego zastrašivala. Zapravo, sada sam najsretnija kad možemo učiti jedni od drugih.

Kad vidim mlađu ženu na menadžerskoj poziciji, poželim joj šapnuti da je put ka poštovanju dvosmjerna ulica: dobit ćeš to kad se prestaneš tako jako truditi.