Idu li brak i sloboda zajedno?

Kako uspješno kombinirati bračne obaveze i slobodu? Pa to i ne bi trebalo biti tako teško, ako je vjerovati kolumnistici Huffington Posta, Audrey Van Petegem. 

Sloboda i neovisnost u mojem braku počela je odlukom da ne uzmem muževo prezime. Kad sam se udavala, prije 29 godina, jedan redak naših vjenčanih zavjeta je kazao da iako smo povezani brakom, i dalje ostajemo dvoje zasebnih individua. Kao što je moj otac rekao: ‘Kao dva pritoka koji se ulijevaju u jednu rijeku, dvoje ljudi u braku ne prestaju biti dvoje ljudi.’

Naš je brak od samoga početak bio otvoren i iskren, što je odlična baza i za čvrst brak. S njime sam dijelila sve. I pri tome mislim baš – sve. No sada osjećam kako to više ne želim raditi. Želim istraživati prilike koje život pred mene stavlja, a da se ne moram nikome opravdavati osim sebi samoj. Dovoljno smo dugo u braku da on zna da mi može vjerovati.

Razmišljam o onim tipično ženskim kratkim izletima s najboljim prijateljicama. Osjećaj slobode i neopterećene zabave o čemu zaista ne želiš nikome ništa govoriti. Naravno mogu mu spomenuti te moje male ludosti, ali to nema nikakve veze s nama dvoje. A i da mu kažem, to bi izazvalo daleko više stresa nego uopće zaslužuje. Također, ne želim se osjećati krivom zbog svake male lijepe uspomene.

Ne znam je li to zbog toga što imam pedeset-i-neku, ali želim u životu i neka iskustva koja nemaju veze s mojim brakom. I zato sam počela u svoj brak uvoditi politiku ‘Ne pitaj i ne govori’. Vojska SAD-a imala je sličnu politiku vezano uz homoseksualce u vojsci, za što je postojao i dobar razlog: Zašto spominjati nešto što nema nikakve veze s načinom na koji obavljate svoj posao?. Isto se može primijeniti i na brak. Ako nešto ne utječe na brak, trebamo li baš sve govoriti svom supružniku?

Naravno, drugačije je ako ste tek vjenčani. Medeni mjesec je vrijeme kad si govorite apsolutno sve jer se želite što bolje upoznati i zadobiti međusobno povjerenje. No ako ste već dugo u braku, povjerenje je već ugrađeno u vaš brak koji zato ima čvrste temelje, pa zato i može postojati ta sloboda u kojoj možete raditi što vas je volja, bez brige da ćete narušiti odnos i povjerenje.

I to je jedna od divnih stvari kod dugotrajnih brakova – mogućnost da se osjećate voljeno i podržavano, ali i da imate dovoljno slobode da budete ono što želite biti. Na svijetu smo ionako prekratko da bismo živjeli bilo kako drugačije, zar ne?