Zdravlje
Možete li vam BMI reći koliko ćete dugo živjeti?
Prekomjerna težina, znamo to svi, nije dobra. No, najnovija znanstvena studija pokazuje da indeks tjelesne mase ne valja uzimati kao pouzdano mjerilo zdravlja pojedinca. Svemu bi trebalo pribrojiti i dob, rasu, stupanj obrazovanja, unos alkohola, bračni status i tjelesnu formu.
Nedavna istraživanja ukazuju na to da ‘normalne vrijednosti’ indeksa tjelesne mase ne znače uvijek i dobro zdravlje, prenosi časopis Obesity.
Izračun indeksa tjelesne mase (engl. Body Mass Indeks, BMI) uobičajena je metoda procjene stupnja uhranjenosti, odnosno količine masnoga tkiva u ljudskome organizmu, a temelji se na omjeru tjelesne težine i kvadrata visine pojedinca. No ono na što upozorava najnovija znanstvena studija jest da indeks tjelesne mase ne valja uzimati kao pouzdano mjerilo zdravlja pojedinca.
Štoviše, istraživanje ukazuje na to da se u mnogo slučajeva previsoki BMI može povezati s nižim rizikom smrtnosti tijekom 13-godišnjeg perioda. Istraživanje za ovu studiju znanstvenici su proveli na 400 000 ispitanika s područja SAD-a, starosne dobi između 50 i 71 na početku studije, 1995.
Do godine 2009., oko 112 000 ispitanika je preminulo. Rezultati istraživanja pokazali su da prosječan indeks tjelesne mase, koji se može dovesti u vezu s duljim životnim vijekom, iznosi 26. Prema uvriježenoj klasifikaciji BMI ‘normalnih vrijednosti’ u rasponu je od 18.5 do 24.9, BMI ispod 18.5 ukazuje na pothranjenost, a onaj iznad 25 na prekomjernu težinu.
No ovakva kategorizacija svrstava u istu grupaciju osobe s podosta različitim indeksom tjelesne mase, čija se tjelesna težina razlikuje do 20 posto, ističe Howard Karloff, autor studije. Stoga se u novoj studiji, koja istražuje povezanost indeksa tjelesne mase i rizika smrtnosti, umjesto uobičajenih kategorija (normalna težina, pothranjenost, prekomjerna težina, pretilost), znanstvenici koriste individialnim BMI brojkama.
Za svakog ispitanika znanstvenici su uzeli u obzir više čimbenika koji bi mogli povećati rizik od smrti tijekom određenog perioda, uključujući dob, rasu, stupanj obrazovanja, unos alkohola, bračni status i tjelesnu formu, te na temelju tih varijabli izračunali ‘osobni optimalan BMI’ za svakog pojedinog ispitanika.
Rezultati studije pokazali su da optimalan BMI ovisi o značajkama svakog pojedinca te da ne postoji univerzalna vrijednost indeksa tjelesne mase kojoj bi svi trebali težiti.
Dr. R. Ahima, profesor Medicinskog fakulteta Perelman Sveučilišta u Pennsylvaniji, naglašava kako izračun indeksa tjelesne mase pomaže znanstvenicima pri usporedbi relativne tjelesne težine u populaciji, no da sam po sebi BMI pojedinca ne govori ništa o riziku razvoja bilo koje bolesti ili smrtnosti.e
