Erica Jong: Ništa ne može zamijeniti dodire

Gošća iz Amerike, koja danas, 26. ožujka puni 74 godine, svoju bujnu kosu je svježe obojila u plavo. Dvije Njemice s njom na pozornici, voditeljica i jedna poznata glumica, obje oko šezdesetak godina kao i tri-četiri stotine žena u publici sličnih godina, prosjede su ili „prirodno“ obojane. Tek pokoja nosi neku od drečavih nijansi crvene, piše Deutsche Welle.

Možda ima neke simbolike u tome što je književna večer s Ericom Jong održana u svečanoj dvorani jedne crkve u Kölnu. Strah od umiranja nas je okupio. Tako glasi naslov njezinog novog romana. Zvona obližnje crkve čula su se nekoliko puta, tijekom razgovora i čitanja, ali nitko u sali nije ozbiljno pomišljao na smrt i umiranje. Svi smo ovdje zapravo došli zbog njezinog prvog romana, Strah od letenja, a to je roman o erotici, seksualnosti i slobodi žene. „Kome je ‚Strah od letenja‘ promijenio život?“ – pita voditeljica. Ja dižem ruku i gledam oko sebe: ima nas…

Strah od letenja

Kada se pojavio, 1973. u Sjedinjenim Američkim Državama, i par godina kasnije u drugim zemljama Zapada (u Njemačkoj 1976., u Jugoslaviji 1978.), šokirao je javnost, oduševio žene. Lijepo, lako, pametno i s puno humora tridesetogodišnja Erica Jong je pripovijedala o jednoj od vječnih tema književnosti – ljubavi i seksu. Novo i šokantno je bilo to što je o seksualnim avanturama pisala krajnje otvoreno u prvom, ženskom licu. Njezina junakinja, Isadora Wing je ne samo njezina vršnjakinja, nego također Njujorčanka i Židovka, koja sa svojim suprugom psihijatrom boravi u Europi.

„Na letu za Beč kompanije Pan Am bilo je 117 psihoanalitičara. Najmanje šestorica njih su mi bili terapeuti, a za sedmog sam se udala“, počinje ispovijest Isadora.

To su samo neki detalji koji ukazuju da je knjiga dijelom autobiografska, što je svakako doprinijelo uvjerljivosti i popularnosti romana i autorice, koju su hvalili i podržavali majstori erotske literature kao što su John Updike i Henry Miller. Erica Jong nam je ipak rekla: „Ja nisam sasvim kao Isadora. Broj muškaraca s kojima sam spavala je mali. A anonimni, spontani seks, više je nešto za fantaziranje nego stvarnost.“ Isadora je strasna žena, koja čezne za slobodom. Osim toga što je „varala“ muža, Isadora se nije predavala muškarcima. Ona ih je odmjeravala i lovila, kao što muškarci odmjeravaju i love žene: radi seksualnog užitka.

„Zato što jednostavno ima zdrav odnos prema svom tijelu i svojoj seksualnosti“, kaže Erica Jong.

Seksualno ponašanje muškaraca i žena tema su čuvenih i svojevremeno skandaloznih „Kinseyevog izvještaja“ objavljenih 20 godina prije „Straha od letenja“. Mada su te knjige bile bestseleri u Americi pedesetih godina koji su zbog toga po općevažećem mišljenju izazvali seksualnu revoluciju šestdesetih i sedamdesetih, riječ je o popularno napisanim znanstvenim radovima. Dakle, puritansko društvo u Americi je na taj način prošlo tečaj seksualnog obrazovanja. To, također i patrijarhalno društvo, bilo je iznad svega šokirano rasprostranjenošću homoseksualnosti i biseksualnosti kod muškaraca. A zatim i rasprostranjenošću vanbračnih seksualnih odnosa. Što se tiče žena, istican je pozitivan uticao masturbiranja na sposobnost doživljavanja orgazma. Tek je jedna žena, Shere Hite, vršnjakinja i zemljakinja Erice Jong, demistificirala ženski orgazam. Njeni izvještaji su se pojavili 3-4 godine nakon „Straha od letenja“.

Međutim, u ono vrijeme, u književnosti, kao uostalom i danas u filmovima, seks je samo nagoviješten i uvijek, ako nije riječ o nekom zločinu, prikazan kao kruna muškog osvajačkog pohoda, često u ružičastom sfumatu romantike … Žena je ta koju na seks treba navesti, zavesti. Isadora je to ovako formulirala: „Prije nego što su žene počele pisati knjige, postojala je samo jedna strana medalje. Knjige su od pamtivijeka pisane spermom, a ne menstrualnom krvlju.“

Muškarac je taj koji ima prirodnu potrebu, koju manje ili više uspješno drži pod kontrolom, da što više rasprši svoje gene, dok žene imaju prirodnu potrebu da se spare s vlasnikom najboljih gena i na svijet donose i podižu potomke. To za muškarce važi cijelog života, a za žene dok ne ostare.

Sretno udata žena ili “Strah od umiranja“

Kad žena ostari, a ta granica se posljednjih desetljeća stalno pomiče, seks je ponovo tabu-tema, još veća nego u ranoj mladosti. Te žene koje više ne mogu rađati, to su majke odrasle djece, bake!

Dakle, za očekivati je bilo da će Erica Jong u svojoj novoj knjizi prekršiti taj tabu, i pisati o seksualnom životu žene u starosti. To je i bila njena namjera, knjiga se trebala zvati “Sretno udata žena“, kaže nam ona. “Strah od umiranja”, postao je naslov, više iz komercijalnih razloga, jer su je nagovorili.

Međutim, u knjizi nema seksa, bar ne onako, u prvom licu. Ima želje za seksom i pokušaja da se on doživi i ima ga u pričama o prošlosti. Prvo nam isporučuje Vanessa Wonderman, glavna junakinja romana, glumica u šezdesetim, sretno udata za milijunaša dvadeset godina starijeg od nje, a drugo Isadora Wing, njena najbolja prijateljica, spisateljica i udovica.

„Oduvijek sam u uživala u moći koju sam imala nad muškarcima (…) Čudno je da sam je postala svjesna tek kada sam ju izgubila, zapravo kada je ona prešla na moju kćerku…“, počinje Vanessa svoju priču i kaže kako je odlučila da ne postane starija od pedeset godina. To joj sigurno i uspijeva, ona koristi sve trikove, uključujući basnoslovno skup lifting. Ipak: „Moj suprug i ja češće čitamo osmrtnice nego što se seksamo.“ Baš kada je trebao započeti redovni trening s osobnim trenerom (inače Srbinom) njezin suprug kolabira na putu za posao i od tada je srčani bolesnik koji ne podnosi viagru. Pa tako ona u jednom trenutku Isadori kaže: „Bojim se da nikada više pred očima neću imati penis u erekciji.“ I pokušava pronaći ljubavnika preko interneta.

Okolnosti koji je navode na to traganje najbolji su dijelovi ove knjige. To su njeni odlasci kod roditelja s kojima je vrlo bliska, oboje u devedesetim, nepokretni. Gledajući ih kako umiru, i strahujući za život svog voljenog muža, samoće, života kao udovice, vlastite smrti, ona se grčevito hvata za crvenu nit života u sebi, života uopće. Ona ovaj put krajnje otvoreno piše o procesu umiranja, o nemoći i bijesu, o smradu ljudskog tijela u nestajanju, o mukama, o prolaznosti svega i da, o besmislenosti života.

“Ništa ne može zamijeniti dodire. Čovjek žudi za njima dok je živ.”

Toliko o sadržaju. Možda samo još ovo: Onaj kome se nije dopao kraj „Straha od letenja“, njemu se neće dopasti ni kraj „Straha od umiranja“. Ali, kao što to Woody Allen kaže: „Nevjerojatno kako može pisati o svim tim delikatnim temama i pritom napisati tako duhovitu knjigu. Progutao sam je.“

Još po nešto

Kada sam u Google utipkala Erica Jong, izbacio je oko 400.000 rezultata. A u online knjižarama, njezin roman „Strah od letenja“, (Fear of Flying) opisan je kao “klasično djelo erotske ženske književnosti”. Prodat je u 27 milijuna primjeraka, preveden na 40 jezika i uskoro izlazi i u Kini! Niti jedna njezina knjiga nije ni približno bila uspješna kao roman prvijenac. Neće to biti slučaj ni s ovim posljednjim romanom.

„Strah od umiranja“ (Fear of dying), objavljen na jesen 2015., deveti je roman Erice Jong koja sa svojim četvrtim mužem i dvije velike crne kraljevske pudlice živi u otmjenom dijelu New Yorka. Njezin sljedeći roman će se baviti ženskim prijateljstvima, odgovorila je na klasično novinarsko pitanje o sljedećem projektu. Na putovanje po Njemačkoj, Erica je povela kćerku iz trećeg braka, Molly Jong-Fast (1978.) koja je također književnica, i jedno od troje unuka.

Krajem sedamdesetih u malim i velikim gradovima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije njeno ime smo izgovarali i pisali pogrešno – Erica Jong. Očigledno nismo bili jedini jer je i nedavno u Kelnu, čuvena književnica je upitana kako se pravilno izgovara njeno prezime. „Džong“ – rekla je i dodala kako je zadržala prezime svog drugog supruga, Amerikanca kineskog porijekla, psihijatra s kojim je 3 godine, krajem šezdesetih, živjela u američkoj vojnoj bazi u Heidelbergu.

/autorica: Dijana Roščić, Deutsche Welle/