Ne volite svu unučad jednako? Niste jedini!

Ne možete dočekati da postanete baka ili djed. Kupili ste, najvjerojatnije pletenu, odjeću za bebe i dežurate kraj telefona. Čekate sretnu vijest i uzbuđeni ste.  Svi se slažu da je dobivanje unuka jedno od rijetko dobrih stvari u starenju. Skroz ćete se zaljubiti u malu štrucu radosti. Ali što ako se to ne dogodi? Što ako to ne bude ljubav na prvi pogled? Što ako vas ne poklopi taj val obuzetosti o kojem su vam pričali? Pitanja su to koja je postavila Geraldine Bedell, kolumnistica portala Mail Online.

Nevoljenje unučadi se može dogoditi iz nekoliko razloga. Beba vam može izgledati čudno, možda i ružno. Možda nije ono slatko stvorenje koje ste očekivali. Može biti nervozna, bacakati se i otimati dok je pokušavate maziti. A možda će se nevoljenje dogoditi kasnije kada se vaše unuče pretvori u zlog mališana, sebičnog školarca ili nepristojnog pubertetliju. Zaboga, zašto? Trebali ste biti opijeni srećom! I povrh svega, osjećate se i strašno krivima zbog ljubavi koja se nije dogodila.

Kada sam uređivala jednu društvenu mrežu za starije ljude postala sam svjesna da se nevoljenje unučadi događa puno češće nego što sam mislila. “Ne osjećam se kao baka“, pisala je jedna gospođa o prvom unuku. „Nisam osjetila ništa kada sam ga prvi puta vidjela – osim razočaranja njegovim velikim ušima. Bio je crven i vrištao je svaki put kada bih mu se približila. Jednostavno nismo kliknuli. Kako god, nismo se povezali na očekivani način.“

Ne volimo svu unučad jednako

Povrh svega, postoji jedna tajna koju bake i djedovi skrivaju kao zmija noge – ne volimo svu unučad jednako. Mnogi od nas neke vole više. Možda mislite da samo zla i užasna osoba može voljeti jedno unuče više od drugog, ali tomu se ne može pomoći. Jednostavno se dogodi.

Klinička psihologinja Rachel Andrew kaže da je riječ o tabu temi. Zbog toga ni sebi ne želimo priznati da ljudi drugačije reagiraju na lijepu djecu. Ne želimo priznati da imamo tako iritantne predrasude. Pogotovo ne bake, od kojih se očekuje da obožavaju „malog anđela“. Ali ponekad, kada ste već unaprijed zamislili kako će unuče izgledati, a ono ispadne kao Shrekov mlađi brat, stvari postanu uznemirujuće. Neke baki i djedovi se suoče s problemom da se teško povezuju s novim unukom zato jer su se duboko povezali s njegovim starijim bratom ili sestrom. „Nisam mogla reagirati dobro na svoju najmlađu unuku, jer sam se tako jako povezala s njenom pet godina starijom sestrom“, izjavila je jedna baka.

Emocionalni ulog u jedno unuče može biti iznimno velik zato jer podsjeća na vaše dijete. Ili možda baš zbog toga što vas ne podsjeća. Jedan od djedova je rekao kako obožava svoga unuka koji stalno nešto čeprka po njegovoj radionici. S druge strane, drugi unuk preferira sjedenje pred računalom. Očekivano, prvi unuk ima puno jaču vezu s djedom. „Nije to nešto što rado priznajete, ali znam da oni znaju tko mi je na prvom mjestu“, kaže djed.

Bake i djedovi se ne bi trebali osjećati krivima zbog toga što ne vole svoju unučad toliko koliko su očekivali, kaže psihologinja Andrew. „Idealiziramo taj odnos, ali postoji puno stvari koje ga mogu otežati. Udaljenost je jedna od njih, razočaranost izgledom ili temperamentom je druga.” Neke bake i djedovi vole svu svoju unučad pa čak i kad krvno srodstvo ne postoji. Neki ne skrivaju da su im „pravi“ unuci draži. Iako je različito postupanje prema unucima sasma druga stvar.

Ali što ako se osjećate krivima zato jer neke unuke volite više ili ako ih ne volite toliko kao što ste se nadali? Prema psihologinji Andrews, već je sama činjenica da ste primijetili što se događa – dobra stvar. Hrabro je to priznati i mnogi nisu u stanju to učiniti. Mit je da bake i djedovi uvijek imaju savršene odnose s unucima. Takva ljubav se ne događa uvijek. Moj savjet je da ustrajete, budite prisutni. Pregrizite jezik oko velikih ušiju i divite se lijepim dugim prstima nove bebe.

I bake i djedovi dolaze u svoje vrijeme. Bake koje se užasavaju mijenjanja pelena mogu postati super-bake koje će unuke, kad malo odrastu, povesti u avanture. Usredotočite se na vlastitu djecu, savjetuje psihologinja. „Razmislite s kako im možete pomoći da budu zadovoljni i sretni kako bi se mogli povezati sa svojim djecom. Kako ih možete podržati u stvaranju i razvijanju nove obitelji?“

Uz to, zapamtite da „voljeti“ i sviđati“ nisu istoznačnice. Možda vam se dijete ne sviđa, ali to ne znači da ne možete pomoći u brizi oko njega. A to je ona ljubav koja povezuje obitelj. Brinete jedno o drugome, a onda ćete jednoga dana primijetiti da je vaša ljubav veća, dublja, jača…

I učitelji imaju mezimce

I učitelji se bore s tim da neku djecu vole više od druge. Jedna je učiteljica, sadašnja baka, ispričala kako se je tijekom školovanja pitala što će se dogoditi ako joj se neko dijete ne bude sviđalo. „Pokušaj jače“, odgovorila joj je profesorica.„Mislila sam da je to beskoristan savjet, ali sad vidim da je bio dobar. A funkcionira i kada dođu unuci. Dijete ne može preuzeti odgovornost za popravljanje odnosa s bakom ili djedom. Vi ste odrasli i morate se potruditi.“

Nevolja je kada bake i djedovi razmaze jedno unuče i pružaju mu više nego drugima. I zato je u redu imati ljubimce, ali se prema svima moramo ponašati jednako. Jer u igri su ulozi puno veći od vaših osjećaja.

Naravno, unučad koju tajno volite više ne mora biti savršena. Ne moraju to biti najpametniji i najljepši među njima. Njima se ionako već svi dive. Kako jedna baka kaže: „Jedno je unuče lijepo, sretno i dobro. Ali njegova sestra ima probleme i treba svu ljubav ovoga svijeta koju može dobiti. Zato je moja ljubimica.“

I zbog toga se sigurno ne mora osjećati krivom.