Prati nas

Mozaik

Napravite popis novogodišnjih odluka koji ‘drži vodu’

Nova godina je pred vratima i vrijeme je za sastavljanje novog popisa novogodišnjih odluka. No hoće li one ovaj put potrajatu dulje od kraja siječnja? Zašto se to uvijek događa? Odlučimo nešto i sami sebe iznevjerimo. Donosimo li novogodišnje odluke na krivi način?

Objavljeno

|

Kako donijeti pravu odluku?
foto: BigStock

Da, ponovno je taj dio godine i ljudi na sav glas počinju govoriti o svojim novogodišnjim odlukama. Ne znam kako je s vama, ali je odluke uvijek prekršim – piše u Huffington Postu savjetnica Rebecca Perkins.

Uvijek se mučim oko novogodišnjih odluka i uvijek se nadam da sljedeće godine neću posrnuti. Te me odluke nikad nisu previše motivirale. Zato one nikad i nisu izdržale ni do kraja siječnja. Sigurna sam da nisam jedina s ovim problemom. S vremenom sam shvatila da novogodišnje odluke mogu zaživjeti jedino ako se radi o nečemu u što je uključena strast. Morate znati kako ćete se osjećati kad ispunite tu odluku. Kad ispunite odluku morate se osjećati stvarno jako, jako dobro.


I upravo zbog toga odluka tipa ‘vježbati tri puta tjedno’ kod mene ne pali. Moram znati kako ću se osjećati 6 mjeseci nakon ispunjenja te odluke. Moram znati što ću točno osjećati kad budem fit i zdrava i ponosna na sebe.

U razgovoru s prijateljima otkrila sam da i njihove odluke propadaju već do početka veljače. Evo zašto je to tako:

– Naši su planovi preambiciozni
– Neke od tih stvari zapravo i ne želimo baš jako nego samo mislimo da bi ih bilo pametno napraviti ili jer nam je netko drugi rekao da bi trebali to učiniti
– Neke su odluke prenejasne
– Neke odluke smo jednostavno prepisali s prošlogodišnje liste
– Jer ih ima previše
– Jer ispunjenje odluke uključuje i nekoga drugoga
– I tako dalje…

Pisanje vaših odluka mora vas ispunjavati srećom. Sjedite li i pišete svoje odluke stalno u sebi izgovarajući: ‘Da, da, da! Ja to mogu!’ ili ih pišete sliježući ramenima i misleći: ‘Oh, sranje, opet ovo ispočetka!’ Ako vam i samo sastavljanje novogodišnjih odluka pričinja muku, sigurno ih nećete ispuniti. No što ako riječ ‘odluka’ zamijenimo nekom drugom riječju? Ovo ‘odluka’ zvuči nekako previše obvezujuće? Previše bijelo i crno, zar ne?  U toj riječi nema mjesta za siva područja, nego morate ili uspjeti ili propasti. Kako bi bilo da umjesto riječi ‘odluka’ upotrijebite riječ ‘namjera’ ili ‘cilj’?

A što da umjesto liste stvari koje iduće godine morate napraviti, složite listu stvari koje morate prestati raditi? Evo par primjera…

– Prestat ću se previše posvećivati stvarima
– Prestat ću se brinuti o stvarima koje se nikad neće dogoditi
– Prestat ću se nervirati oko stvari na koje nemam nikakav utjecaj
– Prestat ću gajiti katastrofične misli
– Moja namjera je da se prestanem osuđivati
– Cilj mi je prestati sabotirati samu sebe

Zvuči li vam to bolje? Čini li vam se da su ove stvari izvedive? A što mislite o ovoj ideji: Umjesto da stvari mičete iz svojeg života, počnite ih ubacivati. Tako se one neće činiti kao kazna. Što biste mogli dodati životu?

– Svaki ću dan ići pješice na posao ili s posla
– Vodit ću dnevnik zahvalnosti, odnosno primjećivati male stvari zbog kojih sam sretna
– Svaki ću dan popiti jednu dodatnu čašu vode
– Svaki ću dan pojesti još jedan dodatan komad voća

Ako ipak inzistirate na klasičnim odlukama, prije sastavljanja liste se zapitajte: Što će ova odluka značiti za mene? Recimo da planirate vježbati za maraton. Radi li se doista o vježbanju, natjecanju, pobjeđivanju, dokazivanju nečega, odlučnosti…? Tražite odgovor dok ne nađete onaj zbog kojeg ćete se naježiti. I to je onda razlog kojeg se trebate držati!

Korisno je i naći si ‘inspiracijskog prijatelja’ koji će vam pomoći da doista izvršite svoje odluke/namjere/ciljeve. Može to biti netko tko će vam svaki tjedan poslati SMS poruku ili vas kratko nazvati. Uglavnom, neka vaše ovogodišnje odluke budu drugačije. I neka požive puno dulje od veljače.

.

Aktivno starenje

7 misli koje je najbolje odbaciti kako starite, ako zaista želite biti sretni

Za mene jer kasno, tko uopće želi čuti što ja mislim, ništa nema smisla… Lako je dopustiti takvim mislima da nas preuzmu, pogotovo kad zađemu u neke godine. No takve misli su otrov. Koji je protuotrov? Djelovanje!

Objavljeno

|

Kako biti sretan?

Dobizam (ageizam) je podmukao. I prisutan je svugdje. Vreba na nas na radnim mjestima, tove nas njime preko reklama, formira naše ekonomske strukture. Dobizam se pojavljuje u politici, uče ga u školi, utječe na naš zdravstveni sustav.

On također čuči i duboko u nama. Dobističke pristranosti koje nosimo u sebi utječu na naše izbore i kako se osjećamo. Dobizam se prvo pojavljuje u našim mislima. Ponekad smo ih svjesni, a ponekad nismo. No takve nam misli štete. Zadržavaju naše napredovanje i razvoj. Ispunjavaju nas sramom.


Pa kome je to potrebno? Umjesto toga, portal Psychology Today nudi nekoliko alternativa, nekoliko misli koje valja napustiti i čime ih zamijeniti:

1. Za mene je kasno!

To je loša misao. U redu, možda nam je u par stvari prošao vlak. Možda više ne možemo imati djecu, narasti još koji centimetar ili prohodati s Johnom Lennonom.

Ali kada izraz “za mene je prekasno” koristite kao moto života, trujete se i lišavate se mogućnosti. Nije kasno za mnogo stvari. No ako tako mislite, zatvarate vrata imaginaciji i motivaciji.

Što napraviti umjesto toga?

Kad primijetite misao “za mene je kasno”, učinite nešto. Kad se Mary poželjela pridružiti biciklističkom klubu, pomislila je da je za nju prekasno. No tada se trgnula i uzela bicikl iz spremišta te se provozala susjedstvom. “Ja to mogu!”, pomislila je.

Liz je pomislila da je “za nju prekasno” kad je razmišljala da upiše poduzetnički tečaj. Zato je na internetu pronašla odgovarajući članak i ideje su počele samo frcati.

Umjesto da samo mislite, napravite nešto! Misao je otrov, a protuotrov je djelovanje!

2. Moji najbolji dani su iza mene!

To je također loša misao koja nas samo rastužuje. Tužna je pomisao da ste vi, zapravo najbolje od vas, prošlost, zauvijek izgubljeni.

Kate nedostaje tijelo koje je nekad imala: “Izgledala sam najbolje s 22 godine.” Missy je bila pustolovna: “Moj uzbudljiv život je gotov!” Susan je voljela brinuti o svima: “Najbolje mi je bilo kad je obitelj bila na okupu.”

Naravno, odvajanje od osoba ili stvari koje smo voljeli može biti teško. No želite li provoditi vrijeme oplakujući nekadašnji život ili želite živjeti?

Što napraviti umjesto toga?

Odlučite da postajete sve bolji i bolji. Inzistirajte na tome da je najbolje tek pred vama. Što je sada u vama posebno, jedinstveno i sjajno? Napravite popis. Zapištite svoje dobre strane i polijepite te papiriće uokolo. I ne slušajte druge već vi sami odlučite što je kod vas najbolje. Preuzmite odgovornost za vaš vlastiti narativ i pričajte priče koje vas vesele.

Kateino tijelo je jako. Ona je dobra plivačica. Missy svake godine otputuje nekamo. Susan organizira druženja u svom domu. Imamo život iza nas, ali živimo i u ovom trenutku. Učinimo život vrijednim!

3. Nitko ne želi čuti što stara žena ima za reći!

To je također loša misao. Je li istinita? Kako to znate? Jeste li pokušali reći nešto zanimljivo u posljednje vrijeme? Podižete li glas? Ili unaprijed pretpostavljate da vas nitko ne sluša, pa mumljate sebi u bradu? Što imate za reći? Koju biste poruku voljeli prenijeti?

Lako je dopustiti da vas proguta vakuum dobizma u kojem nemamo glasa. No to nije izgovor da kažemo da nas nitko ne želi čuti, pogotovo ako ništa i ne govorite.

Što napraviti umjesto toga?

Pričajte priče. Nazdravljajte. Pišite blog. Najvažnije je da govorite stvari koje su vam važne, da ustanovite što vam je važno i slušate sami sebe, da znate što vas zanima.

Onda kad odlučite što vam je okupiralo pažnju, naučite više o tome. A nakon toga ispričajte drugima što vas fascinira, što vas ispunjava energijom.

Lako je uljuljkati se u površno čavrljanje pa govoriti o vremenskim prilikama, no to nisu pravi razgovori. Vjerojatno ste previše vremena proveli sušajući druge i zaboravili kako da se i vaš glas čuje. No to nije nemoguće postići. To je osnažujuće. Pokušajte!

Zaokupite pažnju okupljenih oko stola za blagovanje i ispričajte im nešto zanimljivo. Budite u centru pažnje.

4. Ah ta današnja djeca…

I to je loša misao. Nemojte misliti tako niti izgovarati te riječi. To je umarajuće. To je… staro. To su govorili o vama, to su govorili o vašoj majci, a to su govorili i o njezinoj majci.

Ovo je istina: današnja djeca su fascinantna! Oduvijek su i bila. Zašto? Jer su različita. Imaju različite probleme, nove izume, žive u zanimljivo vrijeme. Osuđujući ih, gubite mogućnost da se s njima povežete na smisleni način. Odbacujući ih, propuštate priliku da se inspirirate i naučite nešto novo, da dobijete novu energiju, isprobate nove i zanimljive stvari.

Što napraviti umjesto toga?

Zainteresirajte se za nove generacije. Sprijateljite se s njima. Raspitajte se o njima. Čitajte njihove knjige. Slušajte njihovu glazbu. Plešite njihove plesove. Počujte njihove ideje, politička razmišljanja i stavove otvorenim umom. Najbolji način starenja je ne pokušavati ostati mlad, već se inspirirati mladim ljudima.

5. Prošlost je bolja od budućnosti

To je loša misao! Ako je tome doista tako, zašto uopće investirati u budućnost. Ako budućnost nije vrijedna, onda možemo jednostavno ostati na kauču, više piti, izolirati se od svijeta i prestati učiti. Ta misao “prošlost vrijedi više od budućnosti” zadržava nas, koči nam napredovanje i uvjerava nas da su naše poznije godine samo nešto što treba izdržati. Ako budućnost ne vrijedi, zašto uopće danas napraviti nešto smisleno?

Što napraviti umjesto toga?

Vaša budućnost, bez obzira imate li 49, 59 ili 99 godina, jako je važna. Važna je jer ste sada ovdje i dok god ste ovdje možete ono što dolazi učiniti smislenim. Tko želite biti? Tko ste budući vi? Pišite o toj osobi. Dizajnirajte je. Donosite odluke do posljednjeg daha.

6. Nemam puno toga za ponuditi

To je jako loša misao. Ona nas ljuti. Naravno, događa se da nam dobizam oduzme važnost i snagu u svijetu okrenutom mladima. No moramo li baš odlučiti da nemamo ništa za ponuditi? Naime, to bi vas moglo natjerati da odustanete, prestanete pokušavati.

Doprinos društvu, činjenje razlike, ostavljanje nasljeđa osobine su generativnosti. Taj je izraz skovao psiholog Erik Erikson i označava brigu za nadolazeće generacije. To se smatra važnim korakom u procesu starenja. Bez generativnosti, kaže Erikson, nema napretka. A tko želi tako nešto?

Što napraviti umjesto toga?

Pronađite način da date svoj doprinos. Ponudite nešto. Odlučite kako ćete pomoći i kome tu pomoć uputiti. Dajte sebe!

7. Ne mogu podnijeti još jedan gubitak!

To je loša misao. Vi ćete svakako iskusiti još neki gubitak jer gubici su, baš kao i starenje, dio života. Ne možete zaustaviti starenje baš kao što ne možete zaustaviti gubitke. Također, sazdani smo tako da sve to možemo izdržati.

Svaki put kad sami sebi kažemo da ne možemo izdržati još jedan gubitak, bez obzira radi li se o našem voljenom, našem ljubimcu, nečemu materijalnom ili možda samo zubu, osiguravamo si dodatnu patnju. Jer smrt i ponovno rađanje dio su kruga života.

Što napraviti umjesto toga?

Budite tu i sudjelujte u evoluciji svojega života. Vi ste dio tog mističnog, čarobnog svemira. Vi ste zvjezdana prašina. Gledajte svijet oko sebe s divljenjem! Obavljajte one male posebne rituale, povežite se s drugima. Sagledajte širu sliku. Volite. Počnite primjećivati sve pristranosti vezan uz starenje. Preuzmite odgovornost i činite stvari koje će vas odvesti na neko novo mjesto.

Mijenjajući način na koji mislite, promijenit ćete sebe. A mijenjanjem sebe, mijenjate svijet. Starenje je zapravo sjajno! A sjajni ste i vi!

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP