Hrvatska doživljava demografski slom, a zbog malog broj novorođenih i velikog broja odseljenih, uskoro bi trebala i doslovno postati zemlja starih ljudi. Unisona su to predviđanja hrvatskih demografa, a čije ostvarenje svjedoče i hrvatski umirovljenici budući da se nepovoljan odnos radnika i umirovljenika reflektira u brutalno malim mirovinama.
Istaknuti hrvatski demograf Anđelko Akrap još je 2015. godine na panelu Demografski slom Hrvatske iznio zabrinjavajuće podatke prema kojima udio stanovnika starih 65 i više godina porasti od 18 posto u 2011. godini na 31 posto u 2051. godini. Ova projekcija ne bi djelovala tako zloguko da se ne temelji na očekivanom padu broja stanovnika pa tako Akrap navodi da će broj stanovnika porasti samo u Zagrebačkoj i Zadarskoj županiji, dok će ostale županije izgubiti i do 60 posto svoga stanovništva.
Hrvatska, dakako, nije jedina europska država u kojoj će stanovništvo rapidno starjeti, ali jest među najugroženijima. Ujedinjeni narodi (UN) svjesni ovog problema, između potrebe za zdravljem u starosti i maksimalnim aktiviranjem dostupnih ljudskih resursa, iznjedrili su Desetljeće zdravog starenja kako bi pripremilo članice i ublažilo udar na javne sustave, a koje će izazvati sve ubrzanije starenje stanovništva. Paradoksalno, iako je Hrvatska među ugroženijim zemljama, a broj umirovljenika primakao se broju radnika, malo tko zna što je to Desetljeće pa smo zavirili u temeljni dokument ovoga projekta kako bismo saznali što su ciljevi i na čemu počivaju.
Desetljeće zdravog starenja počelo je s 2020. godinom
Duži životi jedno su od naših najznačajnijih kolektivnih postignuća koji odražavaju napredak u društvenom i i gospodarskom razvoju. Posljedica je to i napretka u zdravstvu, posebno u suzbijanju fatalnih dječjih bolesti, kao i svođenje smrti majke pri porodu na minimum. Ujedinjeni narodi upozoravaju nas da je život resurs, a dug život još veći resurs, nevjerojatno vrijedan i neponovljiv.
Zbog nabrojanih životnih činjenica vrijeme je za revalorizaciju i promišljanje starije životne dobi koja se danas više ne može smatrati predvorjem umiranja, ali i godina koje nas vode prema tom cilju. Upravo je stoga UN desetljeće u kojem živimo posvetio zdravom starenju s nadom da će promijeniti globalne i državne politike na način da će starost postati kvalitetnija, a da će društvo iskoristiti potencijale koji leže u njegovim starijim članovima.
U strateškom dokumentu UN-a o Desetljeću zdravog starenja, navodi se da danas većina ljudi može očekivati da će doživjeti 60 godina i više. Osoba stara 60 godina na početku Desetljeća zdravog starenja može očekivati da će u prosjeku živjeti dodatne 22 godine, projicirano u budućnost – 82. godine. U ovom trenutku, očekivani životni vijek na globalnoj razini jest 73,2 godine (prema podacima Worldometra za 2022. godinu.)
Očekivani životni vijek u Hrvatskoj i regiji
Za Hrvatsku je deklarirani životni vije 79.02 godine (82.02 godine za žene, 75.95 godina za muškarce). Građani Bosne i Hercegovine u ovom trenutku imaju očekivani životni vijek od 77,93 godine, a Srbije 76,47 godina. Kada govorimo krajnjim vrijednostima, za stanovnike Hong Konga se očekuje prosječnih 85,29 godina, a za Srednjeafričku Republiku tek 54,36 godina. Bez obzira na razlike, svjetsko stanovništvo stari te se povećava udio stanovnika koji su na pragu treće životne dobi ili su već u njoj.
Primjeri koje smo naveli pokazuju velika nejednakost u dugovječnosti prema društvenoj i ekonomskoj pripadnosti. Tako fakultetski obrazovan građanin neke od država članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) može očekivati da će živjeti 7,5 godina duže od svog vršnjaka s kraćim obrazovanjem. Za žene je ta razlika 4,6 godina. Zemlje u razvoju bilježe još veće razlike.
Porast broja i udjela ljudi u dobi od 60 i više godina raste dosad neviđenom brzinom, a UN upozorava da će ubrzanje rasti u idućim godinama, posebno u zemljama u razvoju. Starenje stanovništva i dalje će utjecati na sve aspekte društva, uključujući tržište rada i financija, potražnju za robom i uslugama, kao što su obrazovanje, stanovanje, zdravstvo, dugotrajna skrb, socijalna zaštita, prijevoz, informiranje i komunikacija, a utjecat će i na obiteljske strukture i međugeneracijske veze.
Usprkos dominantnom diskursu, UN tvrdi da je globalno malo dokaza da su stariji ljudi danas boljeg zdravlja nego prijašnje generacije. Nadalje, dobro zdravlje u starijoj životnoj dobi nije ravnomjerno raspoređeno između ili unutar populacija. Na primjer, među različitim državama postoji prosječna razlika od 31 godine očekivanog zdravog životnog vijeka pri rođenju i 11 godina za zdrav životni vijek sa 60 godina.
Dobro zdravlje dodaje život godinama
Prilike koje proizlaze iz povećanja dugovječnosti jako ovise o zdravom starenju. Ljudi koji dožive dodatne godine života u dobrom zdravlju i nastavljaju biti sastavni dio obitelji jačaju zajednicu i društvo u cjelini. S druge strane, ako dodanim godinama dominiraju loše zdravlje, društvena izolacija ili ovisnost o skrbi, implikacije za starije osobe i društvo mnogo su negativnije.
Zdravo starenje može biti stvarnost za sve, iščitava se iz temeljnog dokumenta Desetljeća zdravog starenja. To će zahtijevati promjenu fokusa s razmatranja zdravog starenja kao odsutnosti bolesti za poticanje funkcionalne sposobnosti koja omogućuje starijim ljudima da budu i da rade ono što vole. Akcije za poboljšanje zdravog starenja bit će potrebne na više razina i u više sektora kako bi se prevenirale bolesti, promicalo zdravlje održalo intrizične kapacitete i omogućilo funkcionalnu sposobnost.
Unatoč predvidljivosti starenja stanovništva i njegovom ubrzanom tempu, pripravnost na novu situaciju razlikuje se od države do države. Mnogi današnji stariji ljudi nemaju pristup osnovnim potrebnim resursima za smislen i dostojanstven život. Mnogi drugi svakodnevno se suočavaju s preprekama koje ih sprječavaju da dožive zdravlje, blagostanje i potpunu uključenost u društvo. Ove poteškoće se pogoršavaju u osjetljivim okruženjima i hitnim slučajevima, gdje su resursi ograničeniji, a prepreka je više. Zbog toga, smatraju kreatori Desetljeća zdravog starenja, društva moraju imati plan, moraju biti spremna odgovoriti na potrebe sadašnjih i budućih starijih građana.
Činjenično stanje
- Do kraja Desetljeća zdravog starenja (2020. – 2030.) broj ljudi u dobi od 60 godina i starijih bit će 34 posto veći. Povećat će se s 1 milijarde u 2019. na 1,4 milijarde. Do 2050. godine globalna populacija starijih ljudi će se više nego udvostručiti, na 2,1 milijardu.
- Više je starijih nego djece do 5 godina. 2020. godine, prvi put u povijesti, ljudi u dobi od 60 godina ili više nadmašili su broj djece mlađe od 5 godina. Do 2050. godine bit će dvostruko više ljudi starijih od 60 godina nego djece mlađe od 5 godina. Do 2050. godine ljudi u dobi od 60 godina ili više nadmašit će broj adolescenata i mladih u dobi od 15 do 24 godine.
- Većina starijih ljudi živi u zemljama u razvoju. U 2019. godini 37 posto starijih ljudi živjelo je u istočnoj i jugoistočnoj Aziji, 26 posto u Europi i Sjevernoj Americi, 18 posto u srednjoj i južnoj Aziji, 8 posto u Latinskoj Americi i na Karibima, 5 posto u subsaharskoj Africi, 4posto u sjevernoj i zapadnoj Africi i 0,7 posto u Oceaniji.
- Broj ljudi u dobi od 60 i više godina najbrže će rasti u zemljama u razvoju, sa 652 milijuna u 2017. na 1,7 milijardi u 2050., dok će razvijenije zemlje vidjeti porast od 310 milijuna do 427 milijuna. Broj starijih osoba najbrže raste u Africi, a slijede Latinska Amerika, Karibi i Azija. Projekcije pokazuju da će gotovo 80 posto starijeg svjetskog stanovništva živjeti u manje razvijenim zemljama 2050.
- U većini zemalja udio starijih osoba u stanovništvu će se povećati, s jedne od osam osoba u dobi od 60 ili više godina u 2017. na jednu od šest do 2030. i jednu od pet do 2050.
- Žene imaju tendenciju živjeti dulje od muškaraca. Godine 2017. žene su činile 54 posto svjetske populacije u dobi od 60 godina ili više i 61 posto onih u dobi od 80 godina ili više. Između 2020. i 2025. očekivano trajanje života žena pri rođenju premašit će ono kod muškaraca za 3 godine.
- Tempo starenja stanovništva se ubrzava. Današnje zemlje u razvoju moraju se mnogo brže prilagoditi populaciji koja stari od mnogih razvijenih zemalja, ali često imaju mnogo niži nacionalni dohodak i infrastrukturu te manje kapacitete za zdravstvenu i socijalnu skrb od zemalja koje su se razvile puno prije.
Zbog svega navedenog, desetljeće zdravog starenja nadovezuje se na globalne obveze i pozive na djelovanje i odgovara na njih. Temelji se na Globalnoj strategiji i akcijskom planu o starenju i zdravlju (2016. – 2030.), koji je sastavljen kroz opsežne konzultacije o Svjetskom izvješću o starenju i zdravlje Globalna strategija uključuje multisektorsko djelovanje za pristup zdravom tijekom cijelog života kako bi se potaknuo dulji i zdraviji život. Desetljeće se nadovezuje na Madridski međunarodni akcijski plan o starenju i popunjava praznine u zdravlju i dobrobiti jačanjem multisektorskih pristupa zdravom starenju. Kao globalna strategija Desetljeće podržava realizaciju Agende 2030. i njezinih 17 održivih razvojnih ciljeva. Agendom 2030 dano je globalno obećanje da nitko neće biti izostavljen i da će svako ljudsko imati priliku ostvariti svoj potencijal u dostojanstvu i jednakosti.