Draga Ksenija, imam troje djece od kojih je najstarija kći u trećem razredu srednje i iduće godine ide na maturalac, sin je u osmom razredu i očekuje nas krizma, a kći je u petom. Svi oni imaju svoje potrebe, a naše plaće su nešto niže od zagrebačkog prosjeka, ali nisu loše: suprug ima preko 1.400 eura, a ja 1.300.
Moja plaća ode na kredit za stan, režije i gorivo, preostane mi tek za sendvič na poslu. S njegovom pak pokrivamo užasno skupu hranu, dječje aktivnosti, odjeću, obuću i izvanredne troškove. Pretačemo iz šupljeg u prazno iz mjeseca u mjesec.
Prije nekoliko dana bila sam na roditeljskom sastanku i razrednik je objavio da ponuda agencije koja organizira maturalac na Maltu iznosi 1.600 eura. I sam je bio šokiran. Čudim se, gledam roditelje oko sebe, svi šute. Digla sam ruku i pitala postoje li druge opcije, no nitko me nije podržao u pokušaju da pronađemo povoljnije rješenje. Je li moguće da su svi u ovoj državi bogati? Na sastanku su bila 22 roditelja!
Štoviše, počeli su međusobno raspravljati da je realan džeparac oko 400 do 500 eura. Povukla sam se. Kući sam došla posve utučena i razgovarala sa suprugom. Zar smo jedino mi ludi? Trebam li pisati pismo ravnatelju, razredniku, Ministarstvu obrazovanja ili uzeti kredit, možda posuditi od mame koja je u mirovini? Šokirana
Ksenija: Niste ludi
Draga Šokirana, to je neprihvatljivo visok iznos za većinu obitelji i posve ste racionalni kad se zgražate nad tom idejom. Nakaradno je da u takvom cijeđenju roditelja sudjeluje škola. Pogotovo jer djeci nije važno gdje su, nego s kim su. Dobar maturalac se pamti po društvu, a ne po lokaciji.
Vjerojatno postoje roditelji koji slično razmišljaju, ali su ušutkani većinskom šutnjom. Pokušajte otkriti tko su i vidjeti znaju li oni kako riješiti problem. Skupno pismo ravnatelju i razredniku može imati puno veću težinu. Također, o ovome biste mogli razgovarati i s nekom od udruga roditelja. Neke od njih već godinama upozoravaju na elitizam u školskim izletima. Postoji li mogućnost da se većina roditelja prvo usuglasi oko budžeta pa da onda manevrirate u tim okvirima pri odabiru destinacije? Predložite tajno glasanje kako se nitko ne bi osjećao da je pod pritiskom.
I da, ne bi bilo loše objasniti i kćeri koliko je taj iznos velik. Djeci treba reći istinu i naučiti ih da biti realan nije isto što i biti siromašan. Također im treba sugerirati da se ,zbog takvih odluka i izbora, djeca s manje novca osjećaju neadekvatno i posramljeno.
Našoj generaciji tako što ne bi ni palo na pamet jer bi se to smatralo nepristojnim. Odgajani smo s idejom da su roditelji tu da osiguraju dom, knjige i osnovne stvari, a ne da se zadužuju zbog maturalca. Rekla bih da djeca tu nisu kriva, nego su krive škole koje ih aktivno ili pasivno usmjeravaju prema takvim potrebama. Ksenija
Pišite Kseniji!
Želite li anonimno postaviti pitanje i posavjetovati se s našom kolumnisticom i životnom savjetnicom Ksenijom Habunek ili samo ispričati svoju priču i viđenje ove teme, možete to učiniti putem internetskog obrasca klikom na ovu poveznicu.
Ostala pitanja i Ksenijine odgovore potražite na ovoj poveznici.
