{"id":10070,"date":"2017-08-11T09:32:25","date_gmt":"2017-08-11T07:32:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=10070"},"modified":"2017-08-11T13:34:49","modified_gmt":"2017-08-11T11:34:49","slug":"jugosloveni-za-placu-kupimo-sve-sto-nam-treba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2017\/08\/jugosloveni-za-placu-kupimo-sve-sto-nam-treba\/","title":{"rendered":"Sedamdesete: Za pla\u0107u kupimo sve \u0161to nam treba"},"content":{"rendered":"

Kada na prolje\u0107e otplatimo automobil, razmi\u0161ljati \u0107emo o vikendici koju \u0107emo sagraditi sin i ja zajedno pa \u0107emo barem dva puta mjese\u010dno oti\u0107i u prirodu, ispri\u010dala je glava \u010detvero\u010dlane obitelji daleke 1977. godine za Vem<\/strong>. Rije\u010d je o jednoj od tisu\u0107u obitelji koje \u010dine slu\u017ebeni reprezentativni uzorak jugoslavenske statistike. Tekst prenosimo u cijelosti.\u00a0<\/em><\/p>\n

—<\/p>\n

Urednik “Oslobo\u0111enja” Aco \u0160taka htio je da mu za novogodi\u0161nji broj napravim razgovor sa jednom od porodica koje statistici slu\u017ee kao obrazac u ra\u010dunanju jugoslovenskih prosje\u010dnih primanja i rashoda. \u00a0Na svom spisku takvih \u010detvoro\u010dlanih porodica Statistika ima 1004, koje \u017eive u 50 jugoslovenskih gradova.<\/p>\n

Ja sam pokucao po \u0160takinom zadatku, na jedna vrata koji dan uo\u010di novogodi\u0161njeg “urnebesa” i primljen sam ne prosje\u010dno statisti\u010dki nego doma\u0107inski.\u00a0Razgovarali smo o svemu i sva\u010demu; otvorili su mi cijelo porodi\u010dno knjigovodstvo, ali su zamolili da ostanu za javnost onako kako ih statistika krsti – “prosje\u010dna jugoslovenska \u010detvoro\u010dlana porodica”.<\/p>\n

“Eto”, veli mi doma\u0107in poslije tre\u0107e \u010da\u0161ice prepe\u010denice i bogate meze sastavljene od suve pe\u010denice, kobasice i kiselih, doma\u0107ih krastavaca: “Za ovaj novogodi\u0161nji i praznik Republike ja i moja porodica, sa gostima, za te dvije trpeze pojedemo jedan, nov-novcijat fri\u017eider od 180 litara. Naime, potro\u0161imo toliko para za pe\u010denice, mezu, slatki\u0161e i pi\u0107e, odnosno dekoraciju, da bismo mogli da kupimo taj fri\u017eider.”<\/p>\n

“Ma ja, imam fri\u017eider i ne treba mi drugi, ali”, nastavlja moj sagovornik: “Ho\u0107u da ti ka\u017eem kakva su dana\u0161nja vremena. Nekad sam ja za taj fri\u017eider morao da radim \u0161est mjeseci, a danas ga mogu kupiti za jednu platu. Za auto, ovaj stojadin, nekada sam mogao da odvojim 50, a sada mogu da ga imam za 15 mojih plata.\u00a0Ja sam, me\u0111utim, sa\u010dekivao nekada jo\u0161 jednu \u010detvoro\u010dlanu porodicu na propisan, pristojan ru\u010dak sa pet hiljada starih a danas mi za to treba najmanje 200 novih dinara. Odo\u0161e u nepovrat vremena kada sam jagnjetinu jeo za 900 starih dinara kilogram, bijeli sir za 500, a kajmak za hiljadu starih dinara kilo. \u00a0Ali, do\u0111o\u0161e, eto, nova vremena u kojima ja za moju platu mogu da kupim sve \u0161to mi treba od glave do pete od odje\u0107e, a nekad nisam mogao jedan zimski kaput da kupim, od onog ‘grombi’ \u0161tofa koji je tada bio u modi.”<\/p>\n

I tako, pri\u010di ne bi bilo kraja da ja ne upitah doma\u0107icu da bude “konkretna”.\u00a0Upitah je koliko njoj treba da odvoji za hranu dnevno, pa da se u ku\u0107i jedu normalna tri obroka, djeca i u\u017einu, da se pije kafa i ujutru, i kafa i rakijica poslije podne i uve\u010de. \u00a0I ona napravi ra\u010dunicu po kojoj za obi\u010dan radni dan za sve to se tro\u0161i 80 do 90 dinara, a nedjeljom i subotom 110 do 120.<\/p>\n

Kad se u ovoj ku\u0107i piruje…<\/h3>\n

Bio je utorak, tri dana prije po\u010detka Nove godine, i doma\u0107ica nam izra\u010duna \u0161ta je za taj dan uzela ne ra\u010dunaju\u0107i bakaluk (zejtin, bra\u0161no, \u0161e\u0107er, kafu).\u00a0Kupila je 450 grama mljevenog mesa, kilogram makarona, jednu paklicu parmezan sira, pola kilograma luka, kilogram krompira, tri para vir\u0161li, litar mlijeka, \u010detvoro jaja i kilogram jabuka.<\/p>\n

A jelovnik je bio: ujutro doma\u0107e slatko sa vodom, bijela kafa i rovita jaja za djecu.\u00a0Za ru\u010dak je bila pa\u0161ta\u0161uta (italijanski makaroni sa saftom i mljevenim mesom), salata od kiselog kupusa iz doma\u0107e kace, i vo\u0107e, a za ve\u010deru vir\u0161le ili jaja pr\u017eena i krofne, odnosno jabuke!<\/p>\n

Po\u0161to mu\u017e ima topli obrok u fabrici, a djeca u\u017einu u \u0161koli, to je ne\u0161to od ovog spremljenog i kupljenog ostalo i za sljede\u0107i dan kao dodatak onome \u0161to \u0107e se sutra kuvati.<\/p>\n

\"Kako

Zagreb (foto: igoyugo.tumblr.com)<\/p><\/div>\n

Ja vam ne\u0107u du\u017eiti vi\u0161e, samo da napomenem, da ova \u010detvoro\u010dlana porodica ima mjese\u010dno primanja oko 6.200 novih dinara, da stanuje u dvosobnom komfornom i potpuno namje\u0161tenom stanu, da djeca idu u \u0161kolu, tata sa drugarima ponekad svrati na ljutu, da subotom i nedjeljom voze jedan stari NS princ 1000 od 1965. godine, kojeg \u0107e uskoro zamijeniti stojadin, jer su obezbijedili u\u010de\u0161\u0107e za kredit.<\/p>\n

I da se u ovoj ku\u0107i slavi svaka subota i nedjelja bogatijim ru\u010dkom i ve\u010derom, da se piruje za dva dje\u010dija ro\u0111endana, Prvi maj, 29. novembar i za Novu godinu.<\/p>\n

I da \u0107ete ih iznenaditi samo ponekad, pa u fri\u017eideru ne\u0107e biti suvomesnatih proizvoda, ali bi\u0107e jaja, mlijeka i par\u010de sira, a u \u0161pajzu ajvara, kiselog kupusa i bar pet-\u0161est tegli kiselih krastavaca ili paradajza, odnosno doma\u0107eg slatka.<\/p>\n

“Da ne la\u017eem”, veli doma\u0107ica po\u0161to mi je objelodanila sve stavke svog porodi\u010dnog knjigovo\u0111stva: “I meni su januar, maj i decembar najdu\u017ei mjeseci u godini, jer se za praznik Republike, Prvi maj i Novu godinu tro\u0161i nemilice. Ali zato nai\u0111u mjeseci vo\u0107a i povr\u0107a, odnosno jeftine zelene pijace pa se to jedno s drugim prebije.<\/p>\n

“Kada otplatimo kola, koja \u0107emo ako mnogo ne poskupe na kredit kupiti do prolje\u0107a, po\u010de\u0107emo razmi\u0161ljati i o vikendici”, veli doma\u0107in. “Ima jedan moj drugar, tako\u0111e bravar-alatani\u010dar, parcelu jedno 15 kilometara od grada i valjda \u0107emo mo\u0107i ne\u0161to krova da sastavimo od kakvih dasaka i balvana, tako da se mo\u017ee ljeti i u ranu jesen i prolje\u0107e bar svaki drugi vikend no\u0107iti u prirodi.\u00a0Sin mi raste a ja, pogledajte me, jo\u0161 bih mogao jedno radno vrijeme da odradim dnevno, i mi \u0107emo to sami, onako kako umijemo i mognemo da izgradimo, ako nas na neke “vijuge” ne budu natjerali urbanisti.”<\/p>\n

A za Novu godinu…<\/h3>\n

Eto, takva nam je ra\u010dunica prosje\u010dne \u010detvero\u010dlane jugoslovenske porodice, koja je, kao i ve\u0107ina na\u0161ih porodica, novogodi\u0161nje praznike do\u010dekala u svom domu, ispred malog ekrana i bogate sofre.<\/p>\n

Za tu sofru, kako nam je u povjerenju rekla doma\u0107ice prije Nove godine, spremljena su \u010detiri kg tele\u0107eg pe\u010denja, sarma od kiselog kupusa, kilogram i po suhomesnatih proizvoda, torta, pita sa mesom i sirnica, 10 fla\u0161a piva, \u010detiri litra crnog i dva bijelog doma\u0107eg vina, a od ranije je bilo rakije i vinjaka.\u00a0K\u0107erka je za poklon dobila vezenu bluzu, a sin jednu vindjaknu.<\/p>\n

Je li sve to pojedeno i popijeno, je li bilo sve u rahatluku i veselju, ne znam, ali kada sam ih napu\u0161tao bio sam ubije\u0111en da se u ovoj doma\u0107inskoj ku\u0107i doma\u0107inski i \u017eivi i slavi.<\/p>\n

\/autor:\u00a0Slavko Stani\u0107 \u00a0\/ Ven, sije\u010danj 1977. \/ Yugopapir<\/a> \/<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ova \u010detvoro\u010dlana obitelj ima mjese\u010dno primanja oko 6.200 novih dinara. Stanuje u dvosobnom komfornom i potpuno namje\u0161tenom stanu. Djeca idu u \u0161kolu. Tata sa drugarima ponekad svrati na ljutu, a subotom i nedjeljom voze jedan stari NS princ 1000 od 1965. godine, kojeg \u0107e uskoro zamijeniti stojadin, jer su osigurali u\u010de\u0161\u0107e za kredit.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":10071,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[188,17,328],"class_list":["post-10070","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-jugoslavija","tag-novac","tag-retro"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10070","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10070"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10070\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/10071"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10070"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10070"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10070"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}