Kako nam priznaje, gospo\u0111a Melita nikad se nije imala \u010dime razbacivati, pa je u mirovini nastavila \u017eivjeti sku\u010deno. Koliko je to sku\u010deno, sasvim dovoljno govori njezinih 300 eura mirovine. Za o\u010dekivati bi bilo da je s ovakvim stanjem u nov\u010daniku prepuna revolta i dubokog nezadovoljstva, no mnoge \u0107e iznenaditi kad ka\u017eemo da se to iz njezinih rije\u010di jedva i nazire.<\/p>\n\n\n\n
“Imam 64 godine i \u017eivim u Osijeku. Od pro\u0161le godine sam u mirovini, ali ne \u017ealim se na ni\u0161ta, a osobito ne na malu mirovinu. Naravno da mi je mala, obi\u010dna, radni\u010dka, malo je vi\u0161a od 300 eura. Ne kukam zato \u0161to sam za radnog vijeka bila obi\u010dna radnica i uvijek sam jedva spajala kraj s krajem. Nikad se nisam razbacivala pa tako ni sada nemam potrebu razbacivati se”, pi\u0161e nam. <\/p>\n\n\n\n
Otkrila nam je potom da jo\u0161 nikada nije srela nekog umirovljenika koji bi rekao da mu je mirovina dovoljna. “Osobno, mogu pre\u017eivjeti s ovom malom penzijom. Kako? Nau\u010dena sam oduvijek da se hrana ne baca pa tako i danas sve iskoristim. Dolazim iz stare seoske obitelji pa sam nau\u010dila ve\u0107inu toga sama napraviti, od kuhanja do zimnice, ne pijem ni\u0161ta osim vode, a nakon \u0161to sam se razboljela (imala sam mo\u017edani) vi\u0161e ne pu\u0161im”, povjerava nam.<\/p>