Svekrva gospo\u0111e Stanke imala je 50 godina kad je ona, kao mlada nevjesta, do\u0161la \u017eivjeti u njezinu ku\u0107u. “Imala sam tada 21 godinu i bila sam nezrela za ljudsku zlobu”, ka\u017ee. <\/p>\n\n\n\n
Onako vesele naravi i naivna, nisam ni slutila da bi mogla nai\u0107i na neprobojni zid koji me tamo do\u010dekao. Ve\u0107 prvi dan mi je svekrva, kojoj je pozlilo na svadbi, rekla da nemam \u0161to ulaziti u njen dio stana, nek’ se dr\u017eim svog gornjeg kata”, povjerava nam kakav je po\u010detni \u0161ok do\u017eivjela.<\/p>\n\n\n\n
“Prve dvije godine nije me ni pogledala. Kad je \u010dula da dolazim s posla, zatvorila je vrata kuhinje, kraj kojih sam morala pro\u0107i do stepenica koje vode na na\u0161 kat. Ta je vrata zatvarala kad god bi me \u010dula i da silazim. No, mog je supruga, meni iza le\u0111a, zvala na ru\u010dak kad bi god bi do\u0161ao s posla i krenuo na kat. Ta \u017eena nikad nije pitala jesam li ja taj dan ne\u0161to skuhala, ali je sutradan znala \u0161to<\/strong> sam skuhala. Pravila se da me nema, a htjela je sve znati o meni”, govori nadalje.<\/p>\n\n\n\n To je, ka\u017ee, bilo zbilja bolesno pona\u0161anje<\/strong>. “Moji roditelji bili su povu\u010deni, daleko povu\u010deniji od nje, ali su imali dobro srce i bilo mi je neshvatljivo da se netko iz \u010dista mira postavi tako ru\u017eno”, govori.<\/p>\n\n\n\n Spa\u0161avalo ju je, govori, to \u0161to je bila zaposlena<\/strong> kao pomo\u0107na kuharica u restoranu u sklopu malog mjesnog hotela, pa je imala svoj ‘dinar’ i nije bila stalno u ku\u0107i. “Svekrva je pak cijeli \u017eivot bila doma\u0107ica i nezadovoljna svojim \u017eivotom<\/strong>. Svekar je jo\u0161 radio i to te\u017eak fizi\u010dki posao pa bi s posla dolazio sav nikakav, a kako je svekrva dr\u017eala sva \u010detiri ugla ku\u0107e, nikad joj se nije usprotivio”, rekla je gospo\u0111a Stanka.<\/p>\n\n\n\n “\u0160teta \u0161to sam to njezino nezadovoljstvo proku\u017eila<\/em> tek nakon puno godina, jer sam dugo mislila da je problem u meni. Mi 30 godina, koliko je jo\u0161 po\u017eivjela, nismo razgovarale kao \u017eene, kao ljudi. Da je to kasnije i htjela, nije mogla jer sam se onda jednog dana ja zainatila i obe\u0107ala si da \u0107u se zauvijek praviti da ne postoji<\/strong>“, ka\u017ee nam.<\/p>\n\n\n\n “Danas mi je \u017eao \u0161to smo suprug i ja imali samo jedno dijete, vjerujem da sam to odlu\u010dila podsvjesno ba\u0161 zbog nje. Nisam, naime, voljela svoj \u017eivot tamo, jer sam gajila mr\u017enju, a polako mi se to pretakalo i na brak budu\u0107i da moj mu\u017e nije htio odseliti. Ba\u0161 je njega bilo briga \u0161to ja \u017eelim \u017eivjeti bez njegove majke.”<\/p>\n\n\n\n “Na kraju sam se pomirila s tim, na selu tada nije ba\u0161 bilo pod normalno ostaviti mu\u017ea, uzeti dijete i oti\u0107i. Ostajale su i \u017eene koje su trpjele te\u0161ko obiteljsko nasilje. Ja nisam trpjela batine, ali me sve to izjedalo iznutra”, napominje.<\/p>\n\n\n\n Svekrve nema ve\u0107 26 godina, a ona se jo\u0161 sje\u0107a kako je svaki dan gledala koko\u0161i po dvori\u0161tu, a svekrva joj nikada nije pru\u017eila jedno jaje. “To si vi ne mo\u017eete misliti. Kad je ostarjela, sje\u0107am je se kako je stalno sjedila na prozoru iza zavjese, kao neka utvara, ni tada nije digla ruku da mi mahne”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n Danas, ka\u017ee, poznaje \u017eivot i zna kakvu \u0161tetu \u010dovjeku mogu nanijeti toksi\u010dni odnosi. “Mr\u017enja ubija istinsku radost \u017eivota. O kakvoj radosti pri\u010dati kad sam se ja svaki dan penjala istim stepenicama s istim negativnim mislima. S godinama mi je to postalo normalno, ali nije bilo normalno. \u010covjeku mo\u017ee \u017eivot pro\u0107i u toj nekakvoj polusvjesnoj, toksi\u010dnoj mr\u017enji”, rekla je gospo\u0111a Stanka.<\/p>\n\n\n\n Imate li i vi takvih iskustava u \u0161iroj obitelji?<\/p>\n\n\n\nJe li moglo bolje?<\/h3>\n\n\n\n
Jo\u0161 joj je knedla u grlu<\/h3>\n\n\n\n