Ovih dana stiglo nam je pismo gospo\u0111e Marije. O\u010dajna je, pi\u0161e nam, jer godine idu, a ona prima tek nekih pola iznosa za stara\u010dki dom. Nije sama, obja\u0161njava, skrivila svoj odlazak u prijevremenu mirovinu, ve\u0107 nakon otkaza nije mogla na\u0107i posao pa se uhvatila za slamku spasa.<\/p>\n\n\n\n
“Kad sam se 2013. umirovila, imala sam 57 godina \u017eivota i 35 sta\u017ea. Radila sam na poslovima za koje je trebala srednja stru\u010dna sprema. Firma u kojoj sam radila oti\u0161la je u ste\u010daj, silom prilika oti\u0161la sam u prijevremenu mirovinu. Na to sam se odlu\u010dila jer nikako nisam mogla na\u0107i posao, a prijevremeno umirovljenje nudilo mi se kao opcija. Na kraju sam prihvatila”, obja\u0161njava nam u pismu gospo\u0111a Marija.<\/p>\n\n\n\n
Problem le\u017ei u, poga\u0111ate, visine mirovine. “Izra\u010dun moje mirovine glasio je na 227 eura<\/strong>. Do sada mi je mirovina narasla na 366 eura<\/strong>. Boli me to \u0161to je u izra\u010dun moje penzije u\u0161ao cijeli moj sta\u017e, a ne najboljih 10 godina, kako se nekad prije ra\u010dunalo. Evo i za\u0161to – firma u kojoj sam radila bila je u privatnom vlasni\u0161tvu, a privatnik meni i mojim kolegama \u010dak 10 godina nije upla\u0107ivao doprinose.”<\/p>\n\n\n\n “Ono \u0161to smo uspjeli ishoditi, \u0161to se ti\u010de te nepravde za koju nismo sami krivi, je to, da nam je mirovinsko desetogodi\u0161nje razdoblje priznalo kao da smo bili na minimalcu<\/strong>. To zna\u010di da mi je u obra\u010dun u\u0161ao minimalac, a ne prosjek stvarne pla\u0107e”, poja\u0161njava nam ljutito u pismu gospo\u0111a Marija.<\/p>\n\n\n\n “Tko sada ispa\u0161ta? Mi, s ovakvim bijednim mirovinama. I \u0161to re\u0107i dalje, kad je poslodavac dr\u017eavi ostao du\u017ean \u010detiri milijuna tada\u0161njih kuna? Sada imam 67 godina i \u017ertva sam do\u017eivotne penalizacije zbog neodgovornosti poslodavca i posljedi\u010dno prijevremenog umirovljenja.”<\/p>\n\n\n\n “Dobivam mirovinu koju zbog sramotnog iznosa do\u017eivljavam kao socijalnu pomo\u0107<\/strong>, iako sam 35 godina dala sve od sebe na poslu. Opravdano se pitam kako jednog dana platiti dom za starije”, iznosi nam svoje strahove za budu\u0107nost. \u00a0<\/p>\n\n\n\n Sli\u010dne strepnje mu\u010de i na\u0161u \u010ditateljicu Jasminku, koja je tako\u0111er silom prilika prihvatila prijevremeno umirovljenje. Tvornica u kojoj je radila, obja\u0161njava nam, oti\u0161la je u ste\u010daj i potom je bila prodana, a radnici otpu\u0161teni. <\/p>\n\n\n\n Imala je tada 57 godina i devet mjeseci, a ostvarila je punih 36 godina radnog sta\u017ea. “Za sve te godine rada i nesretno otpu\u0161tanje s posla, ja sam zavrijedila 388,09 eura mirovine”, napisala nam je kratko, ali znakovito gospo\u0111a Jasminka. Samo oni koji istu muku mu\u010de znaju kako izgleda pre\u017eivljavanje s tim iznosom.<\/p>\n\n\n\nJasminka: 36 godina rada za 388 eura<\/h3>\n\n\n\n