Gospo\u0111a Ljiljana izjadala nam se da je u mla\u0111im danima mnogo toga pretrpjela zbog svekrve – nikada, ka\u017ee, nisu zarasle rane koje su nastale kad joj se umije\u0161ala u brak.<\/p>\n\n\n\n
“Udala sam se na posljednjoj godini fakulteta, ostalo mi je jo\u0161 svega nekoliko ispita do kraja. Moj dana\u0161nji suprug i ja zabavljali smo se \u0161est godina pa smo odlu\u010dili da \u0107emo se vjen\u010dati. Kad sam sretnu vijest rekla majci, samo je hladno prokomentirala da smo mogli pri\u010dekati da i ja diplomiram”, pi\u0161e nam u povjerljivom pismu.<\/p>\n\n\n\n
Nakon udaje \u017eivjeli su, doznajemo iz pisma, sa suprugovim roditeljima. “On je sin jedinac. Bilo je to vrijeme kad se mogao dobiti stan od poduze\u0107a, obe\u0107ao ga je tra\u017eiti, no to su ostala samo prazna obe\u0107anja. Onda sam ostala trudna i umjesto nabolje, odnosi u ku\u0107i krenuli su nagore”, pi\u0161e nam Ljiljana.<\/p>\n\n\n\n
“\u0160to god sam napravila svekrvi nije bilo po volji. Kad bih ne\u0161to skuhala za sve, ona bi to ne bi jela. Nakon jedne grozne sva\u0111e u ku\u0107i, vratila sam se roditeljima. Suprug mi je tada rekao ako se smjesta ne vratim, da se vi\u0161e ne moram ni vra\u0107ati”, pi\u0161e u kako se o\u010dajnoj situaciji na\u0161la.<\/p>\n\n\n\n
Nekoliko mjeseci kasnije ipak se potrudio kontaktirati je. “Nakon svega, mi smo se po\u010deli vi\u0111ati kao da smo cura i de\u010dko. Nalazili smo se vani, a moji roditelji bi \u010duvali dijete. On bi navratio da, primjerice, pomogne oko kupanja, i onda bi odlazio k svojima. Nakon godinu dana rekla sam mu da \u017eelim da ili \u017eivimo zajedno i odemo u podstanare, ili da se razi\u0111emo”, povjerava nam slijed doga\u0111aja.<\/p>\n\n\n\n
Oti\u0161li su u podstanare. “S njegovima se nisam pomirila, a onda ni on nije htio razgovarati s mojima. Budu\u0107i da je samo on radio, \u017eivjeli smo dosta te\u0161ko. Toliko te\u0161ko, da su moji roditelji kod susjede kriomice donosili pone\u0161to i ostavljali nam”, obja\u0161njava.<\/p>\n\n\n\n
Potom su napokon dobili stan. “I ja sam po\u010dela raditi, u ljekarni u njegovom mjestu. I tek kad smo dobili drugo dijete, pomirili smo se s njegovima. Za to je trebalo dugih i te\u0161kih 12 godina. Do pomirbe je do\u0161lo na nagovor njihove susjede koja nas je voljela. Kako vi\u0161e nismo \u017eivjeli zajedno, odnosi su nam postali bolji, ali na moj je brak sve to ostavilo trajne posljedice.”<\/p>\n\n\n\n
“Ipak se nismo rastali, djeca su odrasla uz nas, ali bilo je trpljenja. \u010cesto se pitam za\u0161to je tako moralo biti, danas vi\u0161e nema ni mojih ni njegovih, a toliko nam je zla krv na\u0161tetila! \u017dao mi je zbog toga, jer \u017eivot je tako kratak”, napisala je na kraju pisma na\u0161a \u010ditateljica Ljiljana.<\/p>\n\n\n\n