Gospo\u0111a Mihaela \u017eivi u Zagrebu, ima 60 godina, dvije k\u0107eri i \u0161estero unu\u010dadi. Nezaposlena je i ve\u0107 dugih 13 godina bez ikakvih primanja. Po zanimanju je upravna referentica. U opse\u017enom nam je pismu objasnila za\u0161to nema dovoljno sta\u017ea za prijevremenu mirovinu.<\/p>\n\n\n\n
“Po\u010delo je tako da sam 24 godine radila u jednoj pekari za minimalnu pla\u0107u, u vrijeme dok sam se borila kao samohrana majka. Samohrana majka \u0107e sve izdr\u017eati, ali mi je na poslu nakon svih tih godina naposljetku postalo neizdr\u017eivo jer su nas za minimalac tjerali raditi kao da smo robovi. Vi\u0161e to nisam mogla psihi\u010dki izdr\u017eati.”<\/p>\n\n\n\n
Kad se drugi put udala i stekla malu financijsku sigurnost, dala je otkaz i na\u0161la posao u jednom ministarstvu, no zaposlili su je na ugovor o djelu, koji se produ\u017eavao svake \u010detiri godine. “Nakon toga su mi dali otkaz. Na sve sam strane tra\u017eila posao, samostalno i preko burze, ali nisam imala sre\u0107e, nikako se nisam uspijevala zaposliti, a znala sam da se ljudi zapo\u0161ljavaju preko veze. Ja je nisam imala”, opisuje nam.<\/p>\n\n\n\n
Dok je tra\u017eila posao, pi\u0161e nam, nije sjedila prekri\u017eenih ruku, ve\u0107 si je od u\u0161te\u0111evine na Pu\u010dkom otvorenom u\u010dili\u0161tu platila do\u0161kolovanje za vi\u0161eg referenta. Ni to joj u vrijeme krize nije pomoglo u potrazi za poslom.<\/p>\n\n\n\n
“Sada pak moj suprug prima mirovinu koja je, barem tako ka\u017ee zakon, dostatna za dvoje, pa ja nemam pravo na apsolutno nikakvu naknadu. Nadala sam se skoroj mirovini, prijevremenoj. No, prema novom zakonu moram \u010dekati do 65. godine \u017eivota, budu\u0107i da nemam ni dovoljno godina, ni sta\u017ea. Naime, kod ugovora o djelu ne ide sta\u017e, niti se ima pravo na naknadu s burze.”<\/p>\n\n\n\n
“Sad kad ima posla i mogla bih se jo\u0161 negdje zaposliti do prijevremene, toliko sam bolesna da jedva hodam. Preostaje mi jedino \u010dekati jo\u0161 pet godina za kakvu-takvu mirovinu, a znam da \u0107e biti nikakva s tako malo sta\u017ea. Ako uop\u0107e po\u017eivim da do\u010dekam taj dan. Spa\u0161ava me jedino to \u0161to imamo svoj mali stan. Vjerujem da nas ima vi\u0161e koji smo bili u ovakvoj nezavidnoj situaciji u vrijeme nezaposlenosti, na\u017ealost”, zaklju\u010dila je.<\/p>\n\n\n\n
Za\u0161to gospodin Mario pro\u017eivljava strah ususret mirovini, pro\u010ditajte ovdje<\/a>.<\/p>\n\n\n\n