Mama joj je umirala, otac ve\u0107 bio pokojni, kad joj je mla\u0111i brat pri\u0161ao i otvoreno rekao: “\u010cuj, Ljubica, ti ima\u0161 ve\u0107 \u0161ezdeset godina, bolesna si i pitanje je koliko \u0107e\u0161 jo\u0161 po\u017eivjeti, a tvoja se djeca iz Njema\u010dke vra\u0107ala ne budu. S mamom sam dogovorio da se sve prepi\u0161e na mene dok je vrijeme, danas-sutra mo\u017ee umrijeti.”<\/p>\n\n\n\n
“Rekla sam mu da u penziji, kroz koju godinu, planiram prodati garsonijeru u gradu i preseliti u rodnu ku\u0107u. Na to mi je odgovorio neka se sna\u0111em kako znam, ali da tu ku\u0107u vidjela ne bum jer je ve\u0107 dogovoreno da \u0107e u njoj \u017eivjeti njegova starija k\u0107i s obitelji. Na to sam rekla da sam i ja \u017eivjela na kredit dok sam si stvarala ne\u0161to svoje, nisam ni\u010dije prigrabila. Rekao je neka govorim \u0161to god ho\u0107u, ali da je mama s njim potpisala ugovor o uzdr\u017eavanju i svu imovinu na njega. Zamalo me \u0161logiralo<\/em>“, govori nam.<\/p>\n\n\n\n “Mama je imala vi\u0161e zdravstvenih problema pa i znakove demencije. Da se i sama nisam lije\u010dila od zlo\u0107udne bolesti, osporila bih taj mamin potpis. Znao je brat da sam previ\u0161e bolesna, sama i bez i\u010dije za\u0161tite, pa i bez vre\u0107e novaca za odvjetnike, pa je to iskoristio. Posje\u0107ivala sam ondje mamu svejedno jo\u0161 pola godine, dok nije umrla.”<\/p>