Jo\u0161 u vrijeme na\u0161eg djetinjstva \u017eene srednjih i starijih godina, nakon \u0161to bi postale udovice, navukle bi na sebe crninu i vi\u0161e je nikada ne bi skinule. Bio je to znak \u017ealosti za pokojnikom. Za mu\u0161karce su, o\u010dekivano, vrijedila sasma druga\u010dija pravila, no u ku\u0107ama koje jo\u0161 tuguju nije se uklju\u010divao televizor, a glazba s radija bila je gotovo svetogrdna.<\/p>\n\n\n\n
Do danas se je puno toga promijenilo pa u urbanim sredinama gotovo da nitko ne o\u010dekuje crninu ve\u0107 drugi dan nakon pogreba \u0161to nije po volji sve\u0107enicima. Vjernici pak odgovaraju da crnina mo\u017ee biti licemjerna, ako se doista ne \u017eali za pokojnom osobom, a ako se \u017eali \u2013 \u017eali se srcem, a ne odje\u0107om.<\/p>\n\n\n\n
Katoli\u010dka crkva razlikuje tri vrste \u017ealovanja. Te\u0161ko ili duboko \u017ealovanje je najintenzivnije i u njemu je prikladna crna haljina, bez nakita koji sadr\u017ei obojeno kamenje. U nekim se kulturama potpuno bijelo odijelo tako\u0111er smatra odorom \u017ealosti. U polu\u017ealovanju se preporu\u010da crna haljina s bijelim ili bijela s crnim rubom. Dok se u takozvanom drugom \u017ealovanju, a koje je zavr\u0161na faza, nose umjerene boje pa \u010dak i uzorci.<\/p>