“\u017divim sama u 78 kvadrata, nikad ne bih iselila iz stana koji sam 58 godina dijelila s pokojnim suprugom, jedino da onemo\u0107am pa moram u dom. Kod sina ne\u0107u, iako je oli\u010denje pametnog i uspje\u0161nog, ali jednostavnog i dobrog \u010dovjeka. Ne\u0107u zbog snahe, jer se ne bih dobro provela u njenim rukama”, povjerava nam se gospo\u0111a Mladenka s da\u0161kom ironije u glasu.<\/p>\n\n\n\n
“Davno sam odustala siliti se i\u0107i kod njih u ku\u0107u, i\u0161la sam jedino dok mi je unuka bila mala pa sam je bila \u017eeljna. Snaha bi mene uvijek do\u010dekala sa ‘Mladenka, tamo objesite kaput, a cipele metnite na stalak’. Ni \u0107ao, ni bao, ni drago mi je \u0161to vas vidim i dobrodo\u0161li svekrvo. Nikad me nije voljela, a to \u010dovjek osjeti”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
Ovih se dana, ka\u017ee, pakira, ljeto \u0107e provesti u rodnoj Moslavini. “Sin me svake godine odveze iz grada na selo. Pripremi ku\u0107u, prozra\u010di, pokosi oku\u0107nicu, doveze mi sve \u0161to trebam za idu\u0107ih tri, \u010detiri tjedna dok opet ne uzmogne do\u0107i. Snaha se nikad tamo ne pojavi, iako je on puno ulo\u017eio u tu ku\u0107u i cijelu je obnovio i jednog \u0107e dana biti njihova”, obja\u0161njava nam obiteljske (ne)prilike.<\/p>\n\n\n\n
“Ako me preko ljeta sin do\u0111e obi\u0107i na jedan dan, do\u0111e s njim ponekad i unuka s de\u010dkom pa poberu tre\u0161nje, kru\u0161ke, jabuke, najesen orahe. \u010ce\u0161\u0107e ipak sin do\u0111e sam, ako ima vi\u0161e radova po vrtu, ostane dva ili tri dana. Mo\u017ee si to priu\u0161titi jer je u mirovini, dok je snaha mla\u0111a od njega i jo\u0161 radi. Meni je \u017eao \u0161to je selo ne zanima, jer on voli biti u prirodi”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
Osim \u0161to je sin obnovio prastaru ku\u0107u u kojoj je nekad, nakon Drugog svjetskog rata, bila i gostionica, odr\u017eava i stan gospo\u0111e Mladenke u Zagrebu. “Vidite koliko sre\u0107e imam sa sinom<\/strong>. Nije neki bogata\u0161, ali \u017eivi pametno. Ka\u017ee mi: Mama, bolje da ula\u017eem malo po malo i da to ostane u pristojnom stanju, nego da sve propadne. Poslije niti bude tu za \u017eivjeti, niti bude za prodati. Dat \u0107u si truda i uzeti vremena, puno toga mogu odraditi i sam”, pohvalila ga je.<\/p>\n\n\n\n Gleda, ka\u017ee, oko sebe puno mla\u0111e ljude, stasite mu\u0161karce koji ne rade ni\u0161ta izvan ureda. Ka\u017ee da ne znaju sifon o\u010distiti, pitala je neki dan vodoinstalatere \u0161to rade u haustoru. “To mom sinu ne dolazi u obzir”, ukazuje nam. \u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n Zna sin, govori dalje, da je napisala oporuku u kojoj stoji da nakon njegove smrti sve ima pripasti unuci. “Ona mi je sve, dugo nisu mogli imati djecu pa kad se rodila, bilo je to narodno veselje. Toliko je \u017eeljeno dijete, da mi je te\u0161ko rije\u010dima izre\u0107i. Ima 41 godinu, nema djece, no ja se jo\u0161 nadam praunucima. Kako bilo, ponosna sam na njih i nadam se da moj voljeni suprug odozgora dijeli moj spokoj. Sve sam predala u prave ruke i mirne du\u0161e mogu oti\u0107i tamo gdje me moj dragi \u010deka”, rekla je. \u00a0<\/p>\n\n\n\nZanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n