{"id":10787,"date":"2017-10-17T08:40:17","date_gmt":"2017-10-17T06:40:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=10787"},"modified":"2023-05-14T13:09:04","modified_gmt":"2023-05-14T11:09:04","slug":"zivot-u-domu-danas-vise-nije-bauk","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2017\/10\/zivot-u-domu-danas-vise-nije-bauk\/","title":{"rendered":"\u017divot u domu danas vi\u0161e nije bauk"},"content":{"rendered":"

Rijetki su oni koji jo\u0161 u mladosti razmi\u0161ljaju o mogu\u0107nosti da se u starosti presele u dom umirovljenika. No kad vam je posao vezan upravo uz dom za starije i nemo\u0107ne, takva mogu\u0107nost skoro da se podrazumijeva. U Domu za starije i nemo\u0107ne Zadar <\/a>ugostila nas je socijalna radnica Dajana Saki\u0107 Grdovi\u0107 <\/strong>koja u\u00a0domu radi ve\u0107 vi\u0161e od 20 godina. Na pitanje vidi li i sebe u starosti kao korisnicu doma, odgovara uz smijeh:<\/p>\n

\u201eNego \u0161to! Imam i sobu koju sam rezervirala za sebe i supruga. Za sad je to \u0161ala, ali do\u0107i \u0107e i to vrijeme. No s druge strane, ja \u0107u u ovom domu imati jako puno radnog sta\u017ea, pa ako jo\u0161 na kraju tu budem i \u017eivjela, pitam se: Pa zar ja nikad ne\u0107u oti\u0107i odavde?\u201c<\/p>\n

Gospo\u0111a Dajana provela nas je kroz dom kako bi nam pribli\u017eila \u017eivot u njemu. Dom je nedavno preure\u0111en, stolarija je potpuno nova, \u010ditav prostor je klimatiziran, u sobama je kompletno novi namje\u0161taj, uvedeno je centralno grijanje. Puno sredstava je ulo\u017eeno u kvalitetu samog smje\u0161taja. Dok \u0161e\u0107emo, razgovaramo o tome koliko se \u017eivot u domu i op\u0107enito stav o smje\u0161taju u domu s godinama promijenio.<\/p>\n

\"kako

Dajana Saki\u0107 Grdovi\u0107 (desno) sa \u0161ti\u0107enicama Doma (foto: S. Novak\/MojeVrijeme.hr)<\/p><\/div>\n

Radite ovdje vi\u0161e od 20 godina. Mo\u017eete li usporediti kako je bilo nekad a kako je sad?<\/strong><\/p>\n

\u201eSad je sve puno druga\u010dije pri \u010demu ne mislim samo na izgled doma. Dom kao dom se uredio i to je to. Ali ljudi i njihova svijest se promijenila. Svijest o domu je puno druga\u010dija. Prije nekih 20 godina kad sam ja ovamo do\u0161la, puno ljudi se osje\u0107alo odba\u010denima i mislili su da odlaze u dom\u00a0 jer se njihovi vi\u0161e ne \u017eele brinuti o njima. Nisu shva\u0107ali tu jednu novu situaciju koja se doga\u0111a. No sada je sve puno druga\u010dije. Vi\u0161e -manje svi \u0107e vam sada re\u0107i da ne \u017eele biti na teret svojoj obitelji i djeci i da su sami donijeli odluku do\u0107i u dom. Suvremen na\u010din \u017eivota nosi svoje, djeca puno rade i ve\u0107i dio vremena kod ku\u0107e nema nikoga pa starije osobe ostaju puno same. Zapravo, samo\u0107a je taj klju\u010dni faktor koji je presudan da se ljudi odlu\u010de do\u0107i ovdje. Ljudi ovdje imaju sve organizirano, od prehrane, odr\u017eavanja i higijene, zdravstvene njege koja je u tim godinama izuzetno bitna, zatim organizacije slobodnog vremena i dru\u017eenja sa svojom generacijom tako da je to puno bolje nego da su sami kod ku\u0107e gdje o\u010dekuju povratak svoje djece s posla. Ako uop\u0107e i \u017eive zajedno.\u201c<\/p>\n

Svi korisnici doma s kojima smo razgovarali rekli su da je dolazak u dom bio njihova vlastita odluka i nije bilo nikakvog pritiska.<\/strong><\/p>\n

\u201eDa. Gotovo svi koji sada \u017eive u domu dobro su o tome promislili. Uostalom imali su za to i vremena s obzirom da imamo jako duga\u010dku listu \u010dekanja. Na mjesto u dvokrevetnoj sobi \u010deka se pet do \u0161est godina. Toliko \u010dekaju \u017eene, a mu\u0161karci ne\u0161to manje, tri ili \u010detiri godine. Na \u010dekanje se osobe mogu prijaviti sa 65 godina ili \u010dak i ranije ako je osoba iz ovog ili onog razloga oti\u0161la u mirovinu ranije, ako je u invalidskoj mirovini ili sli\u010dno, onda se mogu prijaviti i ranije. Naravno, dodatno se \u010deka ako ba\u0161 netko inzistira na jednokrevetnoj sobi.\u201c<\/p>\n

Koliko ukupno korisnika ima u va\u0161em domu?<\/strong><\/p>\n

\u201eOvdje u Zadru ukupno imamo 331 korisnika, 21 u na\u0161em objaktu u Preku na otoku Ugljanu i 20 u Salima na Dugom otoku. I za to opet postoji lista \u010dekanja na koju se korisnici prijavljuju. Ve\u0107 na samom po\u010detku oni izabiru na kojoj listi \u017eele biti, odnosno u kojoj instituciji \u017eele biti smje\u0161teni. Na\u0161a smje\u0161tajna jedinica u Salima je potpuno novi objekat, a na\u0161a jedinica u Preku je zapravo stara \u0161kola prenamijenjena u dom umirovljenika. Meni osobno je najljep\u0161e ba\u0161 u Preku. Nekako je intimnije.Postoje i domovi druga\u010dijeg tipa koji vi\u0161e funkcioniraju kao seosko imanje. To je jedan druga\u010diji tip doma i \u017eivota. Oni imaju masline, sade vrt, vinograde, prave maslinovo ulje i razna eteri\u010dna ulja, vino… E to bi ja! Malo bih promijenila ambijent. Ako u starosti ne\u0107u mo\u0107i biti ovdje, onda bigh voljela biti u nekom takvom domu.\u201c<\/p>\n

Kad netko do\u0111e u dom, kakvi su prvi dojmovi? Je li to ono \u0161to su o\u010dekivali ili bude nekih iznena\u0111enja? Kako te\u010de prilagodba?<\/strong><\/p>\n

\u201eTo je sve individualno. Kod nekog ta prilagodba traje kra\u0107e, a kod nekog to ipak zahtijeva malo vi\u0161e vremena. Naravno, prije samog useljenja, odnosno, ulaska u ustanovu, mi imamo pripreme, kako s rodbinom, tako i sa samim korisnikom. Prvo se obavi razgovor, zatim upoznavanje sa radom ustanove, onda idemo pogledati sobe, kako izgledaju i s kim \u0107e biti smje\u0161ten, upoznavanje s budu\u0107im cimerom ili cimericom, upoznavanje osoblja i prostora. Nakon toga ide samo useljenje, a osoba se svakodnevno prati, posebno ako ide i na neke terapije, recimo kod fizioterapeuta i sli\u010dno.\u201c<\/p>\n

Kad netko odlu\u010di do\u0107i u dom, koje su to pripremne radnje koje bi trebao napraviti? Kako napraviti taj transfer iz dosada\u0161njeg \u017eivota prema \u017eivotu u domu?<\/strong><\/p>\n

\u201e\u0160to se ti\u010de rje\u0161avanja nekih tehni\u010dkih pitanja poput \u0161to \u0107e biti sa stanom u kojem su dosad \u017eivjeli ili tako nekih stvari, korisnici to naj\u010de\u0161\u0107e rije\u0161e ve\u0107 u tom pripremnom razdoblju kad \u010dekaju mjesto u domu. Tijekom tih godina oni to ve\u0107 organiziraju. No ima puno ljudi koji takve stvari i ne rije\u0161e, nego na na\u0161 poziv odgovore: ‘Pa zar nas ve\u0107 zovete?’ Oni jo\u0161 nisu spremni na dolazak u dom pa odbiju smje\u0161taj u domu i ostaju na listi \u010dekanja do sljede\u0107e prilike i dok ne odrade \u0161to trebaju sami sa sobom, s rodbinom, nekretninama ili \u0161to ve\u0107 trebaju. Kad se ponovno jave, mi prema na\u0161im mogu\u0107nostima idemo u samu realizaciju.\u201c<\/p>\n

Bude li slu\u010dajeva da se netko jednostavno ne mo\u017ee prilagoditi \u017eivotu u domu?<\/strong><\/p>\n

\u201eDa, bilo je i nekoliko takvih situacija. Imali smo jednoga koji je do\u0161ao iz privatnog, puno manjeg doma. Tamo je bio puno manji broj korisnika i nekako ku\u0107na atmosfera i to mu je ovdje falilo. Nije se mogao naviknuti na veli\u010dinu ovog doma i na boj ljudi i na koncu se vratio u dom u kojem je bio prije. Svi ti hodnici, ti labirinti, to mu je stvorilo jednu konfuziju i tra\u017eio je od obitelji da ga vrate u onaj manji dom. Ima svakakvih situacija. Ljudi ili nisu do kraja spremni ili su o\u010dekivali ne\u0161to druga\u010dije, tako da ima svega. Iako rijetko bude ba\u0161 velikih problema.\u201c<\/p>\n

\u0160to se dogodi ako su u istoj sobi smje\u0161tene dvije osobe koje si me\u0111usobno ne pa\u0161u?<\/strong><\/p>\n

\u201eDoga\u0111a se i to. U tom pripremnom razdoblju korisnike me\u0111usobno upoznamo, saznamo koji su im interesi i koliko toga imaju zajedni\u010dkog. Ako si osobe ipak nikako ne pa\u0161u, nastojimo ih \u010dim prije razdvojiti i smjestiti s nekim drugim tako da oboje budu zadovoljni. To \u010desto radimo i ne ostavljamo puno prostora tom neslaganju. Uvijek pazimo da u sobama bude dobra atmosfera. Naravno, prvo ide razgovor, a ako to ne upali, onda ide preseljenje.\u201c<\/p>\n

Ima li i bra\u010dnih parova?<\/strong><\/p>\n

\u201eDa, imamo i supru\u017enika. Oni su, naravno, smje\u0161teni zajedno u sobi. Osim ako jednome od njih ne treba posebna njega pa je smje\u0161ten u stacionarnom dijelu, a drugi u stambenom dijelu. Jedino su u tim situacijama razdvojeni.\u201c<\/p>\n

Dolaze li obitelji \u010desto u posjet?<\/strong><\/p>\n

\u201eDa. Za posjete obitelji nema nekih vremenskih ograni\u010denja i mo\u017ee se do\u0107i svaki dan i u bilo koje vrijeme, osim na stacionarnom dijelu na kojem su smje\u0161teni korisnici kojima je potrebna posebna njega. Isto tako, i sami na\u0161i korisnici mogu oti\u0107i u bilo koje vrijeme i na koliko god dugo \u017eele, samo se prije moraju javiti na recepciji da znamo gdje su i da je sve u redu. Me\u0111u na\u0161im korisnicima ima i puno oto\u010dana koji za vrijeme ljeta odu i po mjesec i dva dana, tako da to nije nikakav problem.\u201c<\/p>\n

\"\"

foto: S. Novak\/MojeVrijeme.hr<\/p><\/div>\n

S kakvim problemima vam se korisnici naj\u010de\u0161\u0107e obra\u0107aju?<\/strong><\/p>\n

\u201eS doista razli\u010ditim problemima. To je vrlo individualno. Netko mi se obra\u0107a s obiteljskim problemima, netko ima probleme u ku\u0107i, netko u sobi. Ovisi. Onda netko mo\u017eda nije na vrijeme dobio lijekove ili tako ne\u0161to. Neki od tih problema nama se mo\u017eda i ne \u010dini previ\u0161e ozbiljnim, ali njima je to velik problem. Recimo, ako danas nisu stigli lijekovi, a\u00a0 trebali su, osoba \u0107e se zabrinuti. Onda postoje te situacije u sobama, u restoranu… Ima i konfliktnih situacija. Pa onda ostvarivanje razli\u010ditih prava, mirovinsko, zdravstveno… Kontaktiramo s raznim centrima i ostalim ustanovama.\u201c<\/p>\n

Kako se rje\u0161avaju konflikti?<\/strong><\/p>\n

\u201ePa nisu to neki stra\u0161ni konflikti, ali dogodi se da se ljudi posva\u0111aju u dnevnom boravku ili restoranu. To vam je tako, velik je broj ljudi, razli\u010diti su karakteri i doga\u0111a se. Sve to rje\u0161avamo kroz razgovor.\u201c<\/p>\n

Korisnici va\u0161eg doma uklju\u010deni su i u radnu terapiju. Kako to izgleda?<\/strong><\/p>\n

\u201eImamo radnu terapiju koju odr\u017eavamo u na\u0161im radionama, ali i onu koju odr\u017eavamo po dnevnim boravcima. U svakom dnevnom boravku okupljaju se uglavnom korisnici smje\u0161teni ba\u0161 na tom odjelu koji ima 14 soba. Svi su vrlo aktivni. U radionice dolaze svi kako \u017eele i otvorene su svaki dan. Volonterka dolazi \u010ditati poeziju, dolaze i \u010dlanovi jedne udruge koji pokazuju kako izraditi razne ukrase i ru\u010dne radove, gimnastika je svako jutro, petkom je sveta misa, dolaze nam vrti\u0107i, \u0161kole, studenti Filozofskog fakulteta s odsjeka za psihologiju… Korisnici svakodnevno dobivaju dnevne novine, zatim kartaju, igraju \u0161ah… Uglavnom to je vrijeme vrlo kvalitetno ispunjeno.\u201c<\/p>\n

Tijekom \u017eivota u domu umirovljenika, korisnici \u0107e se zacijelo susresti i sa smr\u0107u nekoga od njih. Kako to prihva\u0107aju?<\/strong><\/p>\n

\u201eTo je jako te\u0161ko. Ba\u0161 smo nedavno imali jednu takvu situaciju. Tada potenciramo razgovor, dru\u0161tvo, dolazak rodbine. Smrt je ovdje te\u0161ka.\u201c<\/p>\n

\u0160to se financijske strane ti\u010de, dom si ipak ne mo\u017ee svatko priu\u0161titi.<\/strong><\/p>\n

\u201eIstina, iako je na\u0161a cijena jo\u0161 uvijek dosta prihvatljiva: od 2.350 kn za mjesto u dvokrevetnoj sobi na odjelu pokretnih, do 3.500 kn za jednokrevetnu sobu na odjelu nepokretnih. Ve\u0107ina na\u0161ih korisnika to mo\u017ee financijski podnijeti, a tu su i obitelji koje pomognu. Tako\u0111er, korisnik se mo\u017ee obratiti i centru za socijalnu skrb za participaciju. Nakon toga se donese rje\u0161enje po kojem smje\u0161taj (ili njegov dio) ide na teret ministarstva. Sam dom se ne mo\u017ee financirati iz sredstava koja plate korisnici. I mi dobivamo participaciju. Ovo nije tr\u017ei\u0161na cijena, ve\u0107 otprilike polovina.\u201c<\/p>\n

Kako izgleda jedan va\u0161 uobi\u010dajen radni dan?<\/strong><\/p>\n

\u201e\u017divahno! Imam jedan veliki problem: ne uspijevam isplanirati dan jer se uvijek dogodi ne\u0161to novo i nepredvi\u0111eno, a ono \u0161to isplaniram, ne mogu ba\u0161 tako lako provesti. Nikad ne znam kako \u0107e mi prote\u0107i dan. Dinami\u010dno je, ali i zahtjevno. Kad do\u0111em u sedam, odmah me do\u010dekaju korisnici. Imaju i oni svoje rituale. To\u010dno znam tko \u0107e prvi do\u0107i po\u017eeljeti mi dobro jutro. Onda slijedi rad sa strankama nakon \u010dega obi\u0111em korisnike u sobama, pogotovo one koji su u stacionaru. Tu su zatim komisije za prihvat novih korisnika, razgovori s rodbinom, razni dokumenti. Vrijeme mi brzo pro\u0111e.\u201c<\/p>\n

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija u okviru projekta \u201cNema predaje\u201d.\u00a0\u00a0<\/em><\/h4>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gospo\u0111a Dajana u domu umirovljenika radi ve\u0107 dvadeset godina. Ka\u017ee kako i sebe u starosti vidi kao korisnicu doma. “Nego \u0161to! Ve\u0107 sam i sobu rezervirala”, ka\u017ee nam kroz smijeh dok nas vodi hodnicima doma i opisuje kakav je \u017eivot u njemu. <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":10790,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[952,644,97,192],"class_list":["post-10787","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-nemapredaje","tag-socijalna-zastita","tag-umirovljenicki-dom","tag-zadar"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10787","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10787"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10787\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/10790"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10787"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10787"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10787"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}