Suprug gospo\u0111e Mirjane razbolio se pola godine prije nego \u0161to je oti\u0161la u mirovinu. “Rak nije bio operabilan, prekasno je dobio dijagnozu. Bilo je to ranih devedesetih, lijekovi i lije\u010denje jo\u0161 nisu bili napredni kao danas. \u0160to god bi netko sugerirao da bi mu mo\u017eda moglo pomo\u0107i, ja sam to nabavljala izvana, potezala sve mogu\u0107e veze. Nisam \u0161tedjela niti jede tada\u0161nje kune, samo da mu pomognem”, otkriva nam u razgovoru.<\/p>\n\n\n\n
“Do mog umirovljenja bio je jo\u0161 relativno dobro. Nisam bila ni tri mjeseca u mirovini, po\u010deli su ozbiljni problemi. Poremetila mu se probava, otekne mu noga da ne mo\u017ee ustati na nju. Medicinska sestra dolazila je davati mu injekcije. Krenuli su nam dolaziti ljudi, \u010duli su da je bolestan, stalno netko u ku\u0107i, morate biti s njima ako vam je do dru\u0161tva i ako nije”, opisuje kako im se \u017eivot pretvarao u agoniju.<\/p>\n\n\n\n
“Moj mu\u017e nije bio navikao na mirovanje, a kamoli na bolove i na svaki \u010das drugu komplikaciju. Postao je te\u017eak i ma koliko ga voljela i bila uz njega, postalo je nesnosno. Ponekad mi se \u010dinilo da namjerno ne\u0161to odbija napraviti po mom, dok vi\u010de da ga previ\u0161e gnjavim. Ponekad ga nisam mogla natjerati ni da se premjesti na stolicu na terasu, da ga malo vidi sunce”, govori o te\u0161ko\u0107ama koje su se nizale.<\/p>