{"id":11012,"date":"2017-11-11T08:21:34","date_gmt":"2017-11-11T07:21:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=11012"},"modified":"2019-04-18T10:36:24","modified_gmt":"2019-04-18T08:36:24","slug":"stalno-gubim-kljuceve-imam-li-alzheimera","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2017\/11\/stalno-gubim-kljuceve-imam-li-alzheimera\/","title":{"rendered":"Stalno gubim klju\u010deve? Imam li Alzheimera?"},"content":{"rendered":"<p>\u201eDolazi nam tu jedan jako fini gospodin. Vrlo ugla\u0111en i uvijek u odijelu s maramicom u d\u017eepi\u0107u. Prije je bio poznati ortoped. Izgleda jako lijepo, ali vi s njime vi\u0161e ne mo\u017eete razgovarati. Uop\u0107e nije svjestan gdje je. To je sad samo lju\u0161tura. A imali smo i slu\u010daj jednog akademskog slikara koji je stvarao predivna ulja na platnu. No nakon \u0161to je obolio, crta kao malo dijete. Alheimer je stra\u0161na bolest. A najstra\u0161nije je godinama gledati kako vam draga osoba propada nao\u010digled\u201c, pri\u010da nam <strong>Tajana Daj\u010di\u0107<\/strong>, predsjednica <a href=\"https:\/\/alzheimer.hr\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener noreferrer\">Udruge za Alzheimerovu bolest<\/a>.<\/p>\n<p>O ovoj te\u0161koj i neizlje\u010divoj degenerativnoj bolesti mozga u posljednje se vrijeme po\u010delo vi\u0161e pri\u010dati zahvaljuju\u0107i istupu voditeljice <strong>Tatjane Juri\u0107<\/strong> koja je smogla hrabrosti izlo\u017eiti intimu svoje obitelji i progovoriti o bolesti svoje majke, sve kako bi skrenula pozornost na probleme s kojima se susre\u0107u oboljeli i njihove obitelji. I ona je, ka\u017ee, lutala po raznim zavodima i bolnicama, dok nije stigla do Udruge gdje su je savjetovali kako dalje.<\/p>\n<h3>Nedovoljna pomo\u0107 institucija<\/h3>\n<p>U vremenima kad im je pomo\u0107 najpotrebnija, obitelji oboljelih ne mogu se osloniti na pomo\u0107 institucija. To nam je potvrdila i gospo\u0111a Daj\u010di\u0107:<\/p><div id=\"mojev-2196365684\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n<p>\u201eNalazimo se u Vla\u0161koj 24 u Zagrebu. Udruga je osnovana 1999. godine na inicijativu obitelji oboljelih i uz pomo\u0107 malobrojnih lije\u010dnika koji su se onda bavili problemom Alzheimerove bolesti i demencije op\u0107enito. Kroz to \u010ditavo vrijeme se jako malo toga napravilo. Mi stalno upozoravamo da sustav ne funkcionira. To je \u010dinjenica. Nemam zdravstvenu njegu za oboljele, socijalnu skrb, pa niti svijest o toj bolesti. Zato je dobro da javne osobe iza\u0111u s time u javnost. Kad se suo\u010dite s tom bole\u0161\u0107u, i to deset godina koliko bolest prosje\u010dno traje, vi gledate kako vama draga osoba odlazi i propada. Bolest je neizlje\u010diva, jo\u0161 uvijek nema lijeka. Postoje lijekovi koji malo usporavaju progresiju bolesti, ali ona je neizlje\u010diva. Uvijek zavr\u0161ava smrtnim ishodom.<\/p>\n<div id=\"attachment_11017\" style=\"width: 646px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-11017\" class=\"size-medium wp-image-11017\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2017\/11\/tajana-dajcic-636x352.jpg\" alt=\"Kako prepoznati Alzheimera?\" width=\"636\" height=\"352\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2017\/11\/tajana-dajcic-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2017\/11\/tajana-dajcic.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 636px) 100vw, 636px\" \/><p id=\"caption-attachment-11017\" class=\"wp-caption-text\">Tajana Daj\u010di\u0107 (foto: MojeVrijeme.hr)<\/p><\/div>\n<p><strong>Koliko ljudi u Hrvatskoj boluje od Alzheimerove bolesti?<\/strong><\/p>\n<p>\u201eKad govorimo o Alzheimerovoj bolesti govorimo samo o jednom od uzroka demencije kojih je mnogo, a Alzheimerova bolest je naj\u010de\u0161\u0107i uzrok. Demencija je skup simptoma koji svi na kraju vode do toga da \u010dovjek potpuno gubi sve svoje funkcije, potrebna mu je 24-satna skrb, pomo\u0107 dvije do tri osobe \u2013 tako se barem ra\u010duna po svjetskim statistikama. Dakle, dvije do tri osobe se brinu o jednoj oboljeloj.<\/p>\n<p>Mi kad govorimo o oboljelima, govorimo o svima oboljelima od demencije, od \u010dega ve\u0107i dio ima Alzheimerovu bolest. U Hvatskoj nema registra oboljelih pa mo\u017eemo govoriti samo o procjenama. Po svjetskim statistikama deset posto starijih od 60 godina u opasnosti je da oboli od demencije. Prema popisu stanovni\u0161tva iz 2011., to bi bilo oko 87 tisu\u0107a pa do 90 tisu\u0107a oboljelih. Lije\u010dnici koji se bave demencijama ka\u017eu da je taj broj i ve\u0107i, do 100 tisu\u0107a.<\/p>\n<p>Dodatni problem oko utvr\u0111ivanja stvarnog broja oboljelih je da puno ljudi misli da je demencija normalna pojava u starosti \u2013 a nije. Danas me je zvala jedna gospo\u0111a kojoj je psihijatrica rekla da je normalno \u0161to je njezina mama zaboravna. A mama ima 66 godina. Ovu je to toliko \u0161okiralo da je odmah nazvala i po\u017ealila se. Ona, kao prvo, svoju mamu ne vidi kao stariju osobu. Pa sa 66 godina ona to i nije. Kad pogledate, radni vijek \u0107e se produ\u017eiti do 67. A istovremeno jedan lije\u010dnik, psihijatar, ka\u017ee da je normalno da osoba od 66 godina ima demenciju. To je katastrofa. Evo protiv \u010dega se mi borimo.\u201c<\/p>\n<p><strong>Obolijeva li neka skupina ljudi vi\u0161e?<\/strong><\/p>\n<p>\u201e\u017dene. Daleko vi\u0161e obolijevaju \u017eene. Generalno su \u017eene i vi\u0161e zahva\u0107ene problematikom Alzheimerove bolesti, jer one se brinu o oboljelima. Ako same i ne obole, ali oboli njihov suprug ili roditelj, one su te na \u010dija le\u0111a pada sav teret brige. Za\u0161to je to tako, nitko ne zna.\u201c<\/p>\n<p><strong>\u0160to se op\u0107enito zna o uzrocima te bolesti?<\/strong><\/p>\n<p>\u201eKad bi se znali uzroci, onda bi se znao na\u0107i i lijek. Ne zna se to\u010dno \u0161to uzrokuje bolest. Svjetska zdravstvena organizacija u faktore rizika ubraja pu\u0161enje, visoki tlak, pretlost. No to su uzro\u010dnici i svih drugih bolesti. Jedan od uzroka mogao bi biti udarac u glavu ili neka trauma glave u mladosti jer se ustanovilo da je dosta osoba koje imaju demenciju u mladosti pretrpjelo neku traumu glave.\u201c<\/p>\n<p><strong>No neki lijekovi koji olak\u0161avaju i usporavaju bolest ipak postoje?<\/strong><\/p>\n<p>\u201eU svijetu postoji pet regstriranih antidementiva. Svi su oni dostupni u Hrvatskoj, ali su na B listi. Do 2012. su se pla\u0107ali, no tada smo uspjeli posti\u0107i da ti lijekovi do\u0111u na B listu, ali se nadopla\u0107uju izme\u0111u 100 i 700 kuna mjese\u010dno \u0161to je dosta veliki izdatak. Mi se kao udruga borimo da barem jedan s te liste antidementiva bude besplatan. Ali to je jako te\u0161ka borba. Antidementivi poma\u017eu u usporavanju progresije bolesti i naravno da \u0107e bolje pomo\u0107i ako je bolest u ranoj fazi. Tu dolazimo do drugog problema s kojim se susre\u0107emo, a to je pravovremena dijagnoza tj. postavljanje dijagnoze u \u00a0ranoj fazi, a ne ond kad je bolest vidljiva ve\u0107 svakom. Kad bolest do\u0111e to te faze, onda smo sigurno izgubili ve\u0107 par godina. Zna\u010di, bolest se mora po\u010deti lije\u010diti \u010dim smo primijetili prve znakove.\u201c<\/p>\n<div id=\"attachment_657\" style=\"width: 646px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-657\" class=\"size-medium wp-image-657\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2014\/09\/alzheimer-636x352.jpg\" alt=\"\" width=\"636\" height=\"352\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2014\/09\/alzheimer-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2014\/09\/alzheimer-150x83.jpg 150w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2014\/09\/alzheimer.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 636px) 100vw, 636px\" \/><p id=\"caption-attachment-657\" class=\"wp-caption-text\">foto: BigStock<\/p><\/div>\n<h3>&#8220;Lice demencije &#8211; pad \u010dovjeka&#8221;<\/h3>\n<div id=\"crveno\"><\/p>\n<p><strong>Koji su prvi znakovi bolest?<\/strong><\/p>\n<p>\u201ePrvo, svi kre\u0107u od toga da je Alzheimer <strong>bolest zaboravljanja<\/strong>. To uistinu i jest jedan od simptoma, ali nije najbitniji simptom. Dogodi se tako da mi se javljaju ljudi i ka\u017eu: &#8216;Joj, stalno gubim klju\u010deve ili imao sam dogovoren sastanak s prijateljima pa sam na to zaboravio.&#8217; To nije Alzheimer, nego obi\u010dna zaboravnost zbog preoptere\u0107enosti. Ako smo zaboravili tako ne\u0161to ili gdje smo stavili klju\u010deve, no kasnije se ipak sjetimo, to nije bolest. Preme\u0107aj pam\u0107enja se razvija jako polako. Mo\u017eemo ovako re\u0107i, ako ste ju\u010der oti\u0161li u kino i ne sje\u0107ate se naslova filma, to nije problem. Ali ako se uop\u0107e ne mo\u017eete sjetiti da ste bili u kinu, to mo\u017ee ukazivati na bolest. Ljudi obi\u010dno na to ne reagiraju i misle da je to samo od promjene vremena, umora, tisu\u0107u drugi stvari. Ali ve\u0107 tad bi trebalo reagirati.<\/p>\n<p>Idu\u0107a stvar su <strong>pote\u0161ko\u0107e u izvr\u0161avanju nekih uobi\u010dajenih stvari<\/strong>. Npr. kad vidite da je netko tko je uvijek bio jako uredan i pedantan, odjednom \u0161lampav i neuredan. To je trenutk u kojem okolina mora reagirati \u2013 obitelj, prijatelji, ro\u0111aci, kolege. Ne dizati paniku, ali treba reagirati. A mi to naj\u010de\u0161\u0107e ne radimo, jer se ne \u017eelimo mije\u0161ati ili mislimo da to nije na\u0161a stvar. Nakon toga dolaze problemi higijene, \u010dovjek se po\u010dne zapu\u0161tati, neko tko je dobro kuhao naglo po\u010dne grije\u0161iti i tako. Bolest se razvija jako dugo. Ponekad mo\u017ee pro\u0107i i 20 godina prije prvih ozbiljnijih simptoma. \u010cesto nam ljudi ka\u017eu: &#8216;Sad kad sam sve to skupa doznao, shva\u0107am da se kod moje mame jo\u0161 prije deset godina ne\u0161to po\u010delo primje\u0107ivati.&#8217; Ili nam se javljaju ljudi koji ka\u017eu da ve\u0107 godinama poku\u0161avaju reagirati ali ih okolina ne do\u017eivljava i negira da neki stariji \u010dlan obitelji ima problem. To su sve izgubljene godine.<\/p>\n<p>Mo\u017ee biti znak i kad <strong>osoba vi\u0161e ne mo\u017ee obavljati stvari koje je normalno obavljala<\/strong>. Recimo neke nov\u010dane transakcije, formulari, grije\u0161i ili se ne mogu sjetiti kako se zove neka uobi\u010dajena stvar poput \u010da\u0161e ili stola. To se svima doga\u0111a, ali mi se kad tad sjetimo. Onda kre\u0107u promjene pona\u0161anja jer osoba po\u010dne shva\u0107ati da se ne\u0161to s njom doga\u0111a, a to si ne \u017eeli priznati, \u010dak to poku\u0161ava i sakriti. Ljudi postaju <strong>nervozni, bijesni, imaju promjene raspolo\u017eenja ili izostanak emocija, povla\u010de se u sebe<\/strong>. Mo\u017eda je to obi\u010dna depresija, no u svakom slu\u010daju treba reagirati i poslati osobu neurologu ili k nama u Udugu. Mo\u017eda su problemi sa \u0161titnja\u010dom, a mo\u017eda je i ne\u0161to te\u017ee. \u0160to se prije po\u010dne s terapijom, bit \u0107e uspje\u0161nija, osobi \u0107e se produljiti \u017eivot i biti kvalitetniji i bit \u0107e lak\u0161e obitelji.\u201c <\/div>\n<div id=\"attachment_11020\" style=\"width: 646px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-11020\" class=\"size-medium wp-image-11020\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2017\/11\/izlozba-album-636x352.jpg\" alt=\"\" width=\"636\" height=\"352\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2017\/11\/izlozba-album-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2017\/11\/izlozba-album.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 636px) 100vw, 636px\" \/><p id=\"caption-attachment-11020\" class=\"wp-caption-text\">Projekt Album (foto: PR)<\/p><\/div>\n<p><strong>Koje su faze bolesti?<\/strong><\/p>\n<p>\u201e<strong>Rana faza<\/strong> je od pojave prvih znakova: zaboravljivost, dezorijentiranost, izgubljenost u vremenu i prostoru. To je rana faza koja se mo\u017ee usporiti s antidementivima. No bolest \u0107e i\u0107i dalje. S lijekovima dobivamo na vremenu.<\/p>\n<p><strong>Srednja faza<\/strong> je kad osoba ve\u0107 treba pomo\u0107. Kad je toliko zaboravna da ne mo\u017ee sama funkcionirati, ne mo\u017ee \u010ditati, razgovarati, shva\u0107ati&#8230; Osoba tad treba cjelodnevnu brigu. No unato\u010d tome, ne treba ju izolirati ve\u0107 dapa\u010de voditi u dru\u0161tvo. A dru\u017eenja su jako bitna za oboljele i za njihove obitelji. Zato mi organiziramo Alzheimer Cafe.<\/p>\n<p><strong>Zadnja faza<\/strong> je nepokretnost, osoba ne mo\u017ee govoriti, jesti, mora se paziti da joj se ne daju ve\u0107i komadi hrane nego samo ka\u0161asto. Osoba nema potrebnu za jelom i teku\u0107inom nego ju treba hraniti. U toj zadnjoj fazi, obitelji se te\u0161ko mogu brinuti o oboljelom.\u201c<\/p>\n<p><strong>Kako izgledaju testovi za Alzheimer?<\/strong><\/p>\n<p>\u201ePostoji jednostavni testovi koji bi se mogli raditi kod lije\u010dnika op\u0107e prakse. Ne primjer <strong>test &#8216;tri rije\u010di&#8217;<\/strong> i<strong> test crtanja sata<\/strong>. Mi kao Udruga zagovaramo da se ti testovi provode kod lije\u010dnika op\u0107e prakse, dakle u primarnoj zdravstvenoj za\u0161titi pa da se ve\u0107 tamo otkrije radi li se o demenciji ili ne i trebali se osobu slati dalje na pretrage. No i lije\u010dnici op\u0107e prakse \u010desto ka\u017eu da je normalno zaboravljati. Ili ka\u017eu: &#8216;Ma \u0161to \u0107e vam dijagnoza, pa lijekovi ionako ne postoje.&#8217; To je glupost! Lijekovi postoje i moraju se uzimati.<\/p>\n<p>Te mini testove se mo\u017ee napraviti u 5 minuta. Ka\u017eete oboljeloj osobi neke tri rije\u010di, recimo &#8216;jabuka, ku\u0107a, sat&#8217; i nastavite dalje razgovor. Nakoj par minuta se zamoli osobu da ponovi te rije\u010di. Ako ne mo\u017ee, mo\u017eda imamo problem. Drugi test je da osoba nacrta sat i ozna\u010di neko odre\u0111eno vrijeme. Po tome vidite \u2013 ako je sat nacrtan neprepoznatljivo, onda su tu neki problemi.<\/p>\n<p>Bilo bi nu\u017eno to uklopiti u svakodnevnu praksu kod lije\u010dnika op\u0107e prakse. No mi s time dosta kasnimo. Pa tek se sad organiziralo da se na Medicinskom fakultetu o demencijama uop\u0107e u\u010di. To je sad predmet, ve\u0107 drugu akademsku godinu. Za par godina, imat \u0107emo lije\u010dnike koji \u0107e znati osnove demencije.\u201c<\/p>\n<p><strong>Tko bi trebao pokrenuti stvari?<\/strong><\/p>\n<p>\u201eVlada bi trebala definirati demenciju kao javnozdravstveni problem i krenuti u izradu Nacionalne strategije. Bez tog okvira nema ni\u0161ta. A Svjetska zdravstvena organizacija je demenciju proglasila javnozdravstvnom prioritetom, jer takvih je slu\u010dajeva sve vi\u0161e. To ne\u0107e biti epidemije, nego pandemija! No na\u0161a vlada to ne shva\u0107a. Jo\u0161 na sve to, mi smo zemlja izrazito stare populacije. Ne educiramo ljude koji bi trebali brinuti, ne otvaramo domove za oboljele. Na\u0161a budu\u0107nost je vrlo zabrinjavaju\u0107a. Mi \u010dak imamo prijedlog Nacionalne strategije, ali nikako da do\u0111e na red. Imamo sve elemente za zabrinuti se \u2013 ali se nitko ne zabrinjava.\u201c<\/p>\n<div id=\"attachment_11021\" style=\"width: 646px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" aria-describedby=\"caption-attachment-11021\" class=\"size-medium wp-image-11021\" src=\"http:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2017\/11\/izlozba-album-2-636x352.jpg\" alt=\"\" width=\"636\" height=\"352\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2017\/11\/izlozba-album-2-636x352.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2017\/11\/izlozba-album-2.jpg 740w\" sizes=\"auto, (max-width: 636px) 100vw, 636px\" \/><p id=\"caption-attachment-11021\" class=\"wp-caption-text\">Projekt Album (foto: PR)<\/p><\/div>\n<div id=\"sivo\"><\/p>\n<p>Tri zagreba\u010dka muzeja su za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti pripremila odabrane eksponate kojima se poku\u0161alo potaknuti njihova sje\u0107anja. Projekt pod nazivom \u201eAlbum\u201c, a kojeg je u suradnji s Tehni\u010dkim muzejom Nikola Tesla i Etnografskim muzejom Zagreb pokrenuo Tiflolo\u0161ki muzej, zapo\u010deo je na Me\u0111unarodni dan Alzheimerove bolesti 21. 9. 2017. i trajao do 10. 11. 2017.\u00a0\u00a0programu su sudjelovale osobe oboljele od Alzheimerove bolesti iz Doma za starije i nemo\u0107ne osobe Villa Brezovica i Doma za starije osobe Medeve\u0161\u010dak.<\/p>\n<p>Osobe koje gube sje\u0107anja u tre\u0107oj \u017eivotnoj dobi \u010desto odbijaju aktivnosti koje im poma\u017eu u odr\u017eavanju uspje\u0161nih mentalnih sposobnosti. Atmosfera muzejskog prostora omogu\u0107uje da se aktivnosti provode na ugodan i zabavan na\u010din u muzeju je ostvarivo prisjetiti se poznatih predmeta i radnji. Autori projekta nadaju se da \u0107e zapo\u010deti program uskoro mo\u0107i pro\u0161iriti i na druge muzeje i ustanove koje imaju mogu\u0107nosti za rad s osobama oboljelima od demencije.<\/div>\n<h4><em>Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroni\u010dkih medija u okviru projekta \u201cNema predaje\u201d.<\/em><\/h4>\n<div id=\"mojev-4093305815\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ako ste nedavno bili u kinu ali se ne mo\u017eete sjetiti kako se zvao film &#8211; ne morate se brinuti. To je vjerojatno obi\u010dna zaboravnost zbog preoptere\u0107enosti. Ali ako se ne mo\u017eete sjetiti da ste u kinu uop\u0107e bili &#8211; to bi mogao biti znak za uzbunu. Posjetili smo Udrugu za Alzheimerovu bolest i razgovarali s Tajanom Daj\u010di\u0107. <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":11018,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1008,3],"tags":[138,34,214,952,1009],"class_list":["post-11012","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-nema-predaje","category-zdravlje","tag-alzheimerova-bolest","tag-demencija","tag-mozak","tag-nemapredaje","tag-tajana-dajcic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11012","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11012"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11012\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/11018"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11012"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=11012"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=11012"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}