Gospo\u0111a Vazmenka (87) rekla je k\u0107eri Divni (66) da \u0107e radije u svojoj ku\u0107i trpjeti prigovore i osorne odgovore svog sina, nego da ode kod nje u grad. “Moja ku\u0107ica, moja slobodica, to mi mama stalno ponavlja i pla\u010de. Navikla je na sina, mog brata, pu\u0161ta ga da luduje. Sam je, nije se \u017eenio, ostao je u roditeljskoj ku\u0107i i pravi reda tamo gdje ima, i tamo gdje nema ba\u0161 nikakve potrebe”, govori nam gospo\u0111a Divna.<\/p>\n\n\n\n
Brata su roditelji dobili kasnije u \u017eivotu, 17 je godina mla\u0111i od nje. “Misli da je s 49 godina jo\u0161 mladi\u0107, osoran je, pun sebe i uvijek je u pravu. Ljubazan dodu\u0161e zna biti prema svima osim kod ku\u0107e. Zato te\u0161ko idem k njima iako nas dijeli svega 45 kilometara. A i kad odem, jedva \u010dekam vratiti se ku\u0107i, jer mi ih je preko glave, i njega, ali i nje koja si je to dopustila”, govori.<\/p>\n\n\n\n
“On jadnoj mami stalno glasno prigovara. U\u017eiva komociju, ona se jo\u0161 dobro dr\u017ei pa mu kuha, opere, koliko-toliko jo\u0161 odr\u017eava cvije\u0107e na balkonu i oko ku\u0107e, \u010dak ima i malo salate i za\u010dina u vrtu. Teto\u0161i ga s prvom kavom ve\u0107 u \u0161est ujutro, prije nego \u0161to on ode na posao. I \u0161to joj ka\u017ee na odlasku? Nabraja joj \u0161to o\u010dekuje od nje. ‘Operi to su\u0111e, ostalo ti je od ju\u010der jo\u0161. Operi mi crne kratke majice. Ispeci one \u0161nicle \u0161to sam ih ju\u010der kupio. Stavi si nao\u010dale ako ne vidi\u0161 pomesti dobro’. To su vam rije\u010di s kojima se pozdravlja s njom”, ka\u017ee nam.<\/p>\n\n\n\n
Pro\u0161lu subotu prespavala je kod mame, idu\u0107e jutro, ka\u017ee, jo\u0161 nisu otvorili o\u010di, on je ve\u0107 bio \u017eiv\u010dan. “Mama je sa mnom farbala vrata od ograde i boja joj je na nekoliko mjesta kapala po poplo\u010denoj stazi. Mislila sam da \u0107e dobiti nervni slom. Urlao je na nju da je \u0107orava, da je nesposobna, da vi\u0161e nije za ni\u0161ta. Na kraju joj je rekao neka se zatvori se negdje da je ne gleda”, doznajemo.<\/p>\n\n\n\n
Potom ka\u017ee da se svaki dan pita \u0161to joj tek ka\u017ee kad nje nema. “Ne smijem ni pomisliti. Sve si mislim jesam li dobro napravila kad sam mu ostavila ku\u0107u, misle\u0107i da \u0107e si stvoriti obitelj i \u017eivjeti normalan \u017eivot i brinuti o majci. \u0160to li \u0107e biti kad ona onemo\u0107a, ne znam, jer se ne da k meni u grad. Radije pla\u010de u svom ku\u0107erku nego da napusti svoje gnijezdo.”<\/p>\n\n\n\n
“Prije sam joj branila da mi se \u017eali na brata, jer to nisam mogla slu\u0161ati, to je kao ovisni\u010dki odnos. Sada sam shvatila da sam joj ja jedini ispu\u0161ni ventil pa je pustim da pri\u010da, tako barem znam \u0161to se doga\u0111a. Ka\u017ee da joj je zabranio odlaziti do susjede, jer previ\u0161e ogovara. Ona se jadna zbilja boji da \u0107e je na\u0107i kod nje. Je li to normalno? Naravno da nije.”<\/p>\n\n\n\n
“Poku\u0161ala sam razgovarati s njim, ali on tupi svoje. Ne razumije da \u010dovjek u starosti nije isti kao u danima pune snage. Vid, sluh, kognitivne sposobnosti, sve to ide svome kraju, polako ali sigurno. Mama ga cijeli \u017eivot teto\u0161i, nije zavrijedila takav tretman, bez imalo suosje\u0107anja. Smatram da je davno trebala postaviti neke granice, sad je kasno”, zaklju\u010dila je gospo\u0111a Divna. \u0160to biste vi u\u010dinili na njenom mjestu?<\/p>\n\n\n\n