{"id":111686,"date":"2024-07-26T20:28:36","date_gmt":"2024-07-26T18:28:36","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=111686"},"modified":"2024-07-26T20:30:51","modified_gmt":"2024-07-26T18:30:51","slug":"7-zivotnih-lekcija-koje-sam-naucio-radeci-u-starackom-domu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2024\/07\/7-zivotnih-lekcija-koje-sam-naucio-radeci-u-starackom-domu\/","title":{"rendered":"7 \u017eivotnih lekcija koje sam nau\u010dio rade\u0107i u stara\u010dkom domu"},"content":{"rendered":"\n<p>&#8220;Biti u stara\u010dkom domu je te\u0161ko. Ljudi pla\u010du, smrde i slinave. Ponekad mo\u017eete hodati po hodnicima i \u010duti \u017eenu u devedesetima kako doziva majku.&#8221; Tako pi\u0161e klini\u010dki psiholog <strong>Valery Hazanov<\/strong> u dirljivom \u010dlanku za <em><a href=\"https:\/\/www.vox.com\/\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\">Vox<\/a><\/em>.<\/p>\n\n\n\n<p>Osam mjeseci Hazanov radi kao psihoterapeut s umiru\u0107im pacijentima u stara\u010dkim domovima u New Yorku. Namjera mu je iz prvog reda nau\u010diti i istra\u017eiti kako smrt izgleda i kako je ljudi osje\u0107aju. Tamo je da bi u\u010dio. I zato je sastavio popis od sedam stvari koje je nau\u010dio, a koji je mnoge rasplakao i suo\u010dio sa surovom realno\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">1. Na kraju ostane samo nekoliko najva\u017enijih stvari<\/h3>\n\n\n\n<p>&#8220;Ovo je sve \u0161to mi je ostalo,&#8221; nedavno mi je rekao jedan pacijent, pokazuju\u0107i fotografiju sebe i svoje supruge. To me natjeralo da primijetim stvari koje ljudi donose u stara\u010dki dom. Sobe su obi\u010dno male, pa su stvari koje ljudi donose va\u017ene za njih. <\/p><div id=\"mojev-2903899280\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>Ako imaju obitelj, tu \u0107e biti fotografije obitelji. Najpopularnije su fotografije unu\u010dadi. Na\u0111e se i nekoliko dragocjenih knjiga, \u010destitaka za brzo ozdravljenje, ne\u0161to odje\u0107e, mo\u017eda cvije\u0107e. I to je otprilike to. Svijet se smanjuje u stara\u010dkom domu. Ostaju samo stvari koje su va\u017ene. Kao da se za njih vrijedi boriti, dok jo\u0161 mo\u017eemo.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">2. Rutina je klju\u010d sre\u0107e<\/h3>\n\n\n\n<p>Primijetio sam da svi pacijenti koji su u dobrom stanju slijede rutinu. Njihove rutine su razli\u010dite, ali uvijek uklju\u010duju neku strukturu i unutarnju disciplinu.<\/p>\n\n\n\n<p>Radim s 94-godi\u0161njom \u017eenom. Svaki dan se budi u 6:30, pospremi krevet, ide u \u0161etnju uz pomo\u0107 hodalice, doru\u010dkuje, vje\u017eba u rehabilitacijskoj sobi, \u010dita, ru\u010da, odmara se, ide u jo\u0161 jednu \u0161etnju, pije \u010daj s prijateljicom, ve\u010dera i ide na spavanje. Ima dobro definiranu rutinu. Gura samu sebe da radi stvari, od kojih su neke za nju vrlo te\u0161ke, bez da se pita za\u0161to je va\u017eno raditi ih. I mislim da je to ono \u0161to je odr\u017eava na \u017eivotu; njezino kretanje, njezino guranje, to je njezin \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n<p>Promatraju\u0107i je, dolazim do zaklju\u010dka da bi to moglo biti va\u017eno za sve nas. I \u010desto mislim na nju kada se dvoumim trebam li i\u0107i tr\u010dati ili ne, trebam li pisati jo\u0161 nekoliko sati ili ne, trebam li kona\u010dno ustati s kau\u010da i o\u010distiti svoj stan ili ne. Ona bi to u\u010dinila, znam, pa mo\u017eda bih trebao i ja.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">3. Stariji ljudi imaju isti raspon emocija kao i svi drugi<\/h3>\n\n\n\n<p>&#8220;Ti si tako zgodan. Jesi li o\u017eenjen?&#8221; ne\u0161to je \u0161to \u010dujem samo na obiteljskim okupljanjima i u stara\u010dkim domovima. Ljudi tamo flertuju sa mnom cijelo vrijeme. To nema veze s njihovom dobi ili zdravljem, ve\u0107 s time jesu li srame\u017eljivi. Kada vidimo nekoga tko je u devedesetima, sav je pogrbljen i naboran i sjedi u invalidskim kolicima, mogli bismo pomisliti da ne osje\u0107a ni\u0161ta osim fizi\u010dke boli, posebno ne nikakve seksualne nagone. To nije istina.<\/p>\n\n\n\n<p>Dok god ljudi \u017eive, osje\u0107aju sve. Osje\u0107aju po\u017eudu, \u017ealjenje, tugu i radost. I negiranje toga, zbog na\u0161e vlastite nelagode, jedna je od najgorih stvari koje im mo\u017eemo u\u010diniti. Pacijenti u stara\u010dkom domu ogovaraju, hofiraju, \u0161ale se, pla\u010du, osje\u0107aju se bespomo\u0107no, \u017eale se na dosadu.<\/p>\n\n\n\n<p>Neki ljudi to ne razumiju i razgovaraju sa starijim ljudima kao da su djeca. &#8220;Kako smo danas, gospodine?&#8221; \u010duo sam nekoga kako pita piskutavim glasom biv\u0161eg profesora povijesti u njegovim osamdesetima, a zatim, ne \u010dekaju\u0107i odgovor, dodaje: &#8220;Jesmo li kakali jutros?&#8221; Da, kakali smo. Ali tako\u0111er smo se sjetili smije\u0161ne pri\u010de od sino\u0107 i razmi\u0161ljali o smrti i o na\u0161im unucima i o tome mo\u017eemo li te odvu\u0107i u krevet jer si privla\u010dna.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">4. Stariji ljudi su nevidljivi <\/h3>\n\n\n\n<p>Ljudi u stara\u010dkom domu vole gledati TV. Uvijek je uklju\u010den. Kako onda da na TV-u nema starijih ljudi? Evo slike koju vi\u0111am svaki dan: Sredinom dana ide <em>show<\/em>, a voditeljica ima, recimo, pedesetak godina, ali o\u010dito izgleda puno mla\u0111e, a njezin gost ima 30 ili 50 godina i tako\u0111er izgleda mla\u0111e. I pri\u010daju uzbu\u0111eno o svim tim nekim modernim stvarima. Gledaju ih ljudi u dobi od 80 i vi\u0161e godina koji sjede, zami\u0161ljeni su i nisu ba\u0161 sigurni oko \u010dega je sva ta buka. Ne vide sebe u tom programu. Ne pripadaju u taj svijet.<\/p>\n\n\n\n<p>U drugim kulturama stariji ljudi su cijenjeni i po\u0161tovani. Vi\u0111ate ih posvuda. U ovoj mani\u010dnoj, kulturi koja pori\u010de smrt, \u010dini se da ima malo mjesta za melankoli\u010dan pogled nekoga tko ne izgleda &#8220;mlado&#8221; i &#8220;sjajno&#8221;, ali mo\u017eda zna ne\u0161to o \u017eivotu \u0161to mi ne znamo.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">5. Duhovnost olak\u0161ava bol<\/h3>\n\n\n\n<p>Neki ljudi u stara\u010dkom domu stalno pri\u010daju o svojoj fizi\u010dkoj boli, a drugi ne. Pri\u010daju o drugim stvarima, \u0161to nu\u017eno ne zna\u010di da ih ne boli. Evo moje teorije: Ako ste se ve\u0107inu \u017eivota bavili prizemnim stvarima (\u0161to uvijek uklju\u010duje osobnu udobnost), onda \u0107e vam, kad ostarite i osje\u0107ate bol, to biti jedina stvar o kojoj \u0107ete razmi\u0161ljati. Razvili ste mi\u0161i\u0107e za prizemne stvari, a ne duhovne mi\u0161i\u0107e.<\/p>\n\n\n\n<p>Ne mo\u017eete po\u010deti razvijati duhovnost kad ste stari. Ako vam nije bilo stalo ni do \u010dega izvan vas samih (poput knjiga, sporta, obitelji ili filozofije), ne\u0107ete po\u010deti kad ste stari i u boli. Va\u0161a bol bit \u0107e jedina stvar koja \u0107e vas okupirati.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">6. Starenje bez djece je te\u017ee<\/h3>\n\n\n\n<p>Odluka o tome ho\u0107ete li imati djecu je osobna i ovisi o mnogim \u010dimbenicima: financijskim, medicinskim, filozofskim i tako dalje. Tu nema ispravnog ili pogre\u0161nog. Ali kad smo stvarno stari, slinimo i nosimo pelene, a fizi\u010dki je neugodno gledati na\u0161e rane ili nas mirisati, jedini ljudi koji bi mogli biti stalno uz nas, kad nam trebaju, bit \u0107e ili pla\u0107eni da to rade (\u0161to je u redu, ali nije idealno) ili na\u0161a djeca. <\/p>\n\n\n\n<p>Posve\u0107eni ne\u0107ak mo\u017eda \u0107e do\u0107i s vremena na vrijeme. Stari prijatelj \u0107e tu i tamo posjetiti. Ali vjerojatno \u0107e na\u0161a bra\u0107a i sestre tada biti vrlo stari, a na\u0161i roditelji \u0107e biti mrtvi, \u0161to ostavlja samo djecu da budu tu kad nam zatreba. Razmislite o tome kad razmatrate ho\u0107ete li imati djecu. Najtu\u017eniji ljudi koje vidim u stara\u010dkom domu su bez djece.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">7. Razmislite i o tome kako \u017eelite umrijeti<\/h3>\n\n\n\n<p>Jos\u00e9 Arcadio Buend\u00eda iz romana &#8220;Sto godina samo\u0107e&#8221; umire pod stablom u svom dvori\u0161tu. To je prili\u010dno lijepa smrt. No ljudi umiru na razli\u010dite na\u010dine u stara\u010dkom domu. Neki s kajanjem, drugi u miru. Neki se dr\u017ee za posljednje kapi \u017eivota, drugi popu\u0161taju. Neki su planirali svoju smrt i pripremali se za nju, \u010dine\u0107i svoju smrt smislenom, a ne slu\u010dajnom. Jedna \u017eena u svojim devedesetima mi je nedavno rekla: &#8220;Drve\u0107e umire stoje\u0107i.&#8221; Tako ona \u017eeli oti\u0107i: stoje\u0107i, a ne puze\u0107i.<\/p>\n\n\n\n<p>Smrt vidim kao turisti\u010dkog vodi\u010da kroz svoj \u017eivot. &#8220;Pogledaj ovdje; obrati pa\u017enju na ovo!&#8221; govori taj vodi\u010d. Mo\u017eda nije najveseliji, blago je zamoran i iritantan, ali zasigurno puno  zna i mo\u017ee ukazati na va\u017ene stvari izbjegavaju\u0107i popularne, turisti\u010dke atrakcije.<\/p>\n\n\n\n<p>On mi mo\u017ee re\u0107i da, ako \u017eelim umrijeti pod stablom u svom dvori\u0161tu, primjerice, ima smisla \u017eivjeti u ku\u0107i s dvori\u0161tem i stablom. Vama \u0107e re\u0107i da, ako ne \u017eelite nikakve dodatne medicinske zahvate na kraju, ima smisla razgovarati o tome s ljudima koji \u0107e na kraju donijeti tu odluku. Ako \u017eelite umrijeti dok letite zmajem iznad oceana, tko zna, mo\u017eda je to tako\u0111er mogu\u0107e.<\/p>\n\n\n\n<p>Smrt vidim kao turisti\u010dkog vodi\u010da kroz svoj \u017eivot. &#8220;Pogledaj ovdje; obrati pa\u017enju na ovo!&#8221; Moj otac, koji je posljednjih 30 godina radio u kao kardiolog i vidio mnoge smrti, jednom mi je rekao da bi, kad bi morao birati, izabrao dobro umiranje umjesto dobrog \u017eivljenja. Muka stra\u0161ne smrti ispunjene kajanjem \u010dinila mu se gorom od muke stra\u0161nog \u017eivota. Ali mirna smrt \u010dini se kao krajnja nagrada. Mislim da po\u010dinjem shva\u0107ati njegovu poantu.<\/p>\n\n\n\n<div id=\"crveno\"><\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Zanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n<p>\u017delite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i vi\u0111enje ove teme s nama i na\u0161im \u010ditateljima, mo\u017eete to u\u010diniti putem web obrasca <a rel=\"noreferrer noopener\" href=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/povjerljivo\/\" target=\"_blank\">Povjerljivo<\/a>. Napi\u0161ite svoju pri\u010du!<\/p>\n\n\n\n<p><\/div>\n<div id=\"mojev-3862894916\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Puno sam razmi\u0161ljao o stara\u010dkom domu i ljudima koji tamo \u017eive i umiru. \u017delim podijeliti ono \u0161to sam nau\u010dio, pi\u0161e mladi psiholog.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":96930,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[2669,345,80],"class_list":["post-111686","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-domovi","tag-psihologija","tag-starenje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111686","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=111686"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111686\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/96930"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=111686"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=111686"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=111686"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}