“Da je k\u0107i propustila nekoliko dana Dalmacije”, pi\u0161e nam gospo\u0111a Mirna iz Zagreba, “sigurno joj ne bi kruna s glave pala.” Ljuta je jer je njezin suprug morao hitno na operaciju, a nisu imali pomo\u0107 ni podr\u0161ku.\u00a0“Imam 81 godinu i te\u0161ki dijabetes, uz pridru\u017eene bolesti. Jedva jo\u0161 napu\u0161tam stan, godinama nisam u\u0161la u tramvaj jer sam spora i osje\u0107am se nestabilno na nogama”, napisala je.<\/p>\n\n\n\n
Zbog briga su krenule jo\u0161 i nesanice. “Nekoliko mjeseci nisam dobro spavala jer se suprug, koji ima 84 godine, \u017ealio na mokrenje. Najprije je to ignorirao jer je te\u017eak za oti\u0107i kod doktora, ali kad je do\u0161lo do grla oti\u0161ao je na pregled. Dijagnoza nije bila dobra, odmah sam zvala k\u0107er. Moram sada re\u0107i da je k\u0107i tada dobro reagirala, oti\u0161la do lije\u010dnika i dogovorila s njim oko operacije. Termin je bio pro\u0161li mjesec ba\u0161 kad je ona imala rezervirano i skupo pla\u0107eno na moru. I oti\u0161la je”, doznajemo iz pisma.<\/p>\n\n\n\n
“Bila sam u \u0161oku, moram priznati. O\u010dekivala sam pomo\u0107, podr\u0161ku i logistiku. U bolnicu ga je odvezao susjed. Nisam se osje\u0107ala dovoljno jakom da odem s njima taj dan. Zvao me osam puta nakon \u0161to su ga smjestili”, otkriva.<\/p>\n\n\n\n
“Ne znam jesu li svi mu\u0161karci takvi, ali moj suprug je bio tako upla\u0161en kao da ide umrijeti. Takav strah u njegovim o\u010dima vidjela sam samo u nekoliko prilika u \u017eivotu. Jedna je bila, kad nam je k\u0107i pala s bicikla i razbila zube, a toliko je krvarila da nismo mogli razlu\u010diti koji dio glave joj je stradao. Bio je bri\u017ean otac i srce me boljelo \u0161to nas je ostavila sada kad je trebamo”, povjerava nam se gospo\u0111a Mirna.<\/p>\n\n\n\n
“Operacija je sre\u0107om dobro pro\u0161la, iako smo bili u neizvjesnosti. Nitko mu nije dolazio u posjetu, srce mi je pucalo. \u010cetvrti dan zvala sam k\u0107i da na\u0111emo rje\u0161enje pa mi je ona, velika gospo\u0111a koja si je rezervirala tri tjedna mora, naru\u010dila taksi. Uspjela sam se sna\u0107i, ali me zbog bolesti mu\u010de napadaji panike<\/strong> i morala sam se psihi\u010dki jako koncentrirati da do\u0111em do njega”, priznaje.<\/p>\n\n\n\n Kad je vidjela supruga, u njoj je bio vrtlog pomije\u0161anih osje\u0107aja. “Sre\u0107a \u0161to ga vidim, bol \u0161to je u takvom stanju, tuga \u0161to nemamo nikoga svoga da nas podr\u017ei u tom trenutku. Bila sam jo\u0161 i ljuta jer su mirovine takve da ne mo\u017eete svaki dan pla\u0107ati taksi u bolnicu i natrag, iako je k\u0107i platila ra\u010dun”, pi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n Bilo ju je, ka\u017ee, gotovo sram \u0161to je jednom morala zvati ne\u0107akinju da mu odnese nu\u017enosti. “Nije njemu do toga da mu se nosi juhica i vo\u0107e, jedva se malo pridigao. Njemu je bilo do toga da zna kako \u0107e ku\u0107i i da netko brine. Ne mogu re\u0107i da k\u0107i i zet nisu zvali, i djeca su pitala kako je deda, ali i dalje mislim da je ona mogla ostati uz nas barem dok se on ne probudi iz anestezije.”<\/p>\n\n\n\n “Mu\u017e je stariji \u010dovjek, ne zna\u0161 od danas do sutra \u0161to mo\u017ee biti. Bojala sam se da ne\u0107e ni pre\u017eivjeti takav zahvat, evo, iskreno, bila sam u velikoj agoniji. Moj mu\u017e se, prije nego \u0161to je oti\u0161ao, ljutio na mene jer nisam bila prisebna i nisam se mogla suzdr\u017eati od pla\u010da i jaukanja \u0161to \u0107u ja bez njega, ako umre na onom stolu”, pi\u0161e ova supruga i majka. Za kraj je otkrila da je suprug sada stabilno i da ga je susjed vratio ku\u0107i, a k\u0107i je do\u0161la – sutradan.<\/p>\n\n\n\nPomije\u0161ani osje\u0107aji<\/h3>\n\n\n\n