“\u017divim na putru i kruhu, ujutro uz malo kave s mlijekom, a nave\u010der uz \u010daj. Ponekad mi snaha po sinu po\u0161alje ne\u0161to kuhano i to imam za dva dana. Sin mi kupi i namirnice jer gotovo vi\u0161e ne idem u du\u0107an. Ali, pola toga \u0161to donese na kraju bacim. Otkad mi je umro suprug, izgubila sam volju za sve. Sutra bih oti\u0161la za njim, da mogu. Ne u\u017eivam vi\u0161e ni u jedenju, a kamoli u kuhanju”, rekla nam je nedavno na\u0161a 83-godi\u0161nja sugovornica Darinka iz Zagreba.<\/p>\n\n\n\n
O sli\u010dnim iskustvima svjedo\u010de i ljudi koji o tome pi\u0161u na platformi Reddit<\/em>, a sve ukazuje na to da su doista brojni stariji ljudi koji u poznijoj dobi prestaju kuhati. Razlozi za to su brojni, a naj\u010de\u0161\u0107i su gubitak svrhe nakon smrti supru\u017enika, usamljenost, dentalni problemi, oslabljen vid, te\u017ea bolest, depresija, bolovi.<\/p>\n\n\n\n “Moja baka je \u017eivjela na tostu i \u010daju. Nije jedina jer nam je lije\u010dnik u polu\u0161ali rekao da je to \u010desto kod samaca starije dobi i on to zove ‘dijeta s \u010dajem i tostom’. Ne mislim da je tako kod svih, ali neki stariji ljudi imaju nisku razinu energije. Mnogi nakon smrti supru\u017enika \u017eive sami i kuhanje nutritivnih obroka \u010dini im se kao gubitak vremena, pogotovo ako ne u\u017eivaju u kuhanju.”<\/p>\n\n\n\n “Tako\u0111er, stariji ljudi iz raznih razloga znaju imati slab apetit. Pred kraj \u017eivota mojoj baki je bilo vrlo te\u0161ko jesti, jedva bih je uspjela nagovoriti da pojede \u010dak i malo sladoleda. \u0160alica \u010daja i malo tostiranog kruha s maslacem je ono \u0161to i mi jedemo kad smo bolesni i izgubimo apetit, zar ne? Ista stvar je sa starijima, samo \u0161to kod njih to traje”, nadovezala se jedna unuka.<\/p>\n\n\n\n Evo kako na temu kuhanja u dubokoj starosti gleda \u017eena koja se u to uvjerila kod svojih predaka. “Ljudi, posebno \u017eene koje su godinama kuhale za supruga ili obitelj, kad vi\u0161e nemaju za koga kuhati, \u010desto pitaju: ‘Za\u0161to bih se trudio\/la?’. Za mnoge je kuhanje bilo izvor radosti i ponosa samo kada su kuhali za druge. Bio je to njihov na\u010din iskazivanja ljubavi. Kad nemaju nikoga kome bi pokazali tu ljubav, \u010dini im se nepotrebnim, uzaludnim, besmislenim. I skupim.”<\/p>\n\n\n\n “Tako\u0111er, kako stare, ljudi op\u0107enito jedu manje. \u010cak niti njihove kalorijske potrebe nisu tako visoke kao prije, kad su bili umno i fizi\u010dki aktivniji. Kada se svi ti faktori spoje, mnogi stariji ljudi na kraju kuhaju odnosno jedu samo toliko koliko im treba da pre\u017eive”, napisala je.<\/p>\n\n\n\n Idu\u0107i sudionik rasprave svjedo\u010di suprotno. Njemu pak kuhanje daje smisao. No, on oduvijek \u017eivi sam pa nije do\u017eivio tugu koja obuzima one koji preko no\u0107i moraju sami sjedati za stol. “Cijeli \u017eivot \u017eivim sam i volim kuhati za sebe pa \u0107u vjerojatno to raditi i kad ostarim, ali potpuno razumijem za\u0161to neki ljudi u osamdesetim i devedesetim godinama \u017eivota \u017eive na \u010daju i tostu. Upoznao sam ih nekoliko.”<\/p>\n\n\n\n “Moji roditelji su u srednjim 80-im godinama, a ja sam u srednjim 50-ima. Oni jedu kao kraljevi. Veliki dio dana posvete kupovini biranog povr\u0107a, mesa, sira i potom kuhaju. Jo\u0161 uvijek si sami peku kruh. Jedu bolje od mene, iako sam i ja gurmanka”, pi\u0161e jedna sudionica.<\/p>\n\n\n\n “Za mene ne vrijedi ona misao da se ne isplati i nema smisla kuhati samo za sebe. Imam 71 godinu i toliko volim eksperimentirati u kuhinji da si \u010dak sama meljem bra\u0161no za kruh. Otkako sam prije pet godina oti\u0161la u mirovinu, svaki dan za sebe i supruga smislim ne\u0161to druga\u010dije. Znam da postoje dostavlja\u010di hrane i da bezbroj restorana nudi hranu za van, ali mene ta opcija ne zanima. Sve dok mogu do\u0107i do svoje kuhinje, ne namjeravam prestati kuhati. Imamo jako male mirovine, ali jednom mjese\u010dno se po\u010dastimo u omiljenom kineskom ili meksi\u010dkom restoranu.”<\/p>\n\n\n\n “Moja baka bila je u devedesetima kad je pre\u0161la na ono \u0161to kod ku\u0107e zovemo ameri\u010dkom verzijom dijete, a to su \u010daj i tost. Artritis i fizi\u010dka slabost bili su u njenom slu\u010daju glavni krivi za to. Kuhanje je za nju bilo iscrpljuju\u0107e i bolno. Dali smo je u dom za starije. A moji roditelji su u sedamdesetima i jedu bolje nego ikad. Mama je oduvijek bila dobra kuharica, ali otkad su u mirovini, imaju jo\u0161 vi\u0161e vremena baviti se raznim kulinarskim trendovima”, pi\u0161e unuka i k\u0107i.<\/p>\n\n\n\n “\u010citao sam da se s godinama okusni pupoljci mijenjaju i ne rade dobro kao kad smo mla\u0111i. Navodno je to jedan od razloga za\u0161to mnogi stariji ljudi toliko vole slatki\u0161e, jer im jo\u0161 mogu osjetiti okus. Ima mi to smisla, uostalom, proveo sam dosta vremena sa starijima i oni nikad ne odbijaju desert”, pi\u0161e ovaj sudionik.<\/p>\n\n\n\n Potom se oglasio i jedan sin: “Moj tata ima 86 godina. \u017divi sam i kuha za sebe. Ne kuha ne\u0161to uzbudljivo, stalno vrti jedno te isto. Na tanjuru su mu stalno piletina ili govedina uz krumpir, salata, povremeno kiseli kupus, ponekad skuha i juhu. \u010cesto si uz to otvori staklenku kiselih krastavaca ili cikle. Zadovoljan sam \u0161to uop\u0107e ho\u0107e i to”, svjedo\u010di.<\/p>\n\n\n\n Je li vam kuhanje u\u017eitak ili obaveza koju bezvoljno izvr\u0161avate?<\/p>\n\n\n\nKruh i maslac od kikirikija<\/h3>\n\n\n\n
“\u010cemu trud?”<\/h3>\n\n\n\n
I dalje kuham samo za sebe<\/h3>\n\n\n\n
“Roditelji jedu kao kraljevi”<\/h3>\n\n\n\n
Kuhanje je u\u017eitak<\/h3>\n\n\n\n
\u010caj, tost, \u010daj, tost<\/h3>\n\n\n\n
Okusni pupoljci se mijenjaju<\/h3>\n\n\n\n
“Tata vrti tri jela”<\/h3>\n\n\n\n
Zanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n