Prosvjedi nekoliko umirovljeni\u010dkih stranaka i udruga ju\u010der su podsjetili na te\u017eak \u017eivot hrvatskih umirovljenika. Jedan od njihovih osnovnih zahtjeva odnosi se na to da \u017eele da prosje\u010dna mirovina bude barem na 60 posto prosje\u010dne pla\u0107e. A i sama prosje\u010dna pla\u0107a u Hrvatskoj nije ba\u0161 ne\u0161to prevelika.<\/p>\n\n\n\n
Iznosi tek negdje malo vi\u0161e od 1.300 eura. \u010cak i da prosje\u010dna mirovina prije\u0111e 60 posto te cifre, opet to ne bi nimalo jam\u010dilo dostojanstvenu mirovinu, pi\u0161e komentator Glasa Istre<\/a> Zlatko Crn\u010dec<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Hrvatski mirovinski sustav odavno je bankrotirao. Dogodilo se to jo\u0161 tamo krajem devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, kad je dr\u017eava socijalni problem odlu\u010dila rije\u0161iti na na\u010din da ga je pretvorila u mirovinski. Naprosto je uvedeno ne\u0161to \u0161to se tada zvalo dokup sta\u017ea i \u0161to je omogu\u0107io da na stotine tisu\u0107a ljudi sa Zavoda za zapo\u0161ljavanje prije\u0111u na skrb mirovinskog fonda. Koji se onda na\u0161ao zatrpan novim umirovljenicima kojima naprosto nije mogao ispla\u0107ivati mirovine pa se moralo pribje\u0107i isplatom sredstava iz dr\u017eavnog prora\u010duna.<\/p>\n\n\n\n A do velikog broja nezaposlenih do\u0161lo je \u0161to iz objektivnih, \u0161to iz subjektivnih razloga. Oni objektivni odnose se na posljedice rata koji je potrajao \u010dak \u010detiri godine i koji je uzrokovao prekid normalnih gospodarskih tijekova i uni\u0161tavanje velikog broja tvrtki na podru\u010djima zahva\u0107enih ratom. Tamo gdje rata nije bilo svoje je bila napravila i ta takozvana famozna tranzicija, odnosno prijelaz gospodarstva na tr\u017ei\u0161ne principe.<\/p>\n\n\n\n Usto, pretvorba i privatizacija napravile su svoje na na\u010din da je u dobrom dijelu tijekom njihovog provo\u0111enja niz vodu oti\u0161lo i jako puno tvrtki koje su itekako bile sposobne prilagoditi se novom gospodarskom okru\u017eju. I onda je sve to skupa dovelo do toga da se pojavila jako visoka stopa nezaposlenosti koja je rije\u0161ena po kratkom postupku, prakti\u010dki tjeranjem ljudi u prijevremenu mirovinu. I dr\u017eavni se sustav mirovinskog osiguranja nakon toga naprosto raspao. Bez izravnih uplata iz dr\u017eavnog prora\u010duna u mirovinski fond, mirovine bi bile jo\u0161 dramati\u010dnije manje nego \u0161to su to danas.<\/p>\n\n\n\n Na sve to, prije \u010detvrt stolje\u0107a napravljena je reforma mirovinskog sustava. Uveden je obvezni drugi, a za njim i dobrovoljni tre\u0107i mirovinski stup. Time je dr\u017eavni mirovinski sustav bio dodatno naru\u0161en zbog \u010dinjenice da sada dio doprinosa iz pla\u0107a za mirovinsko osiguranje se vi\u0161e nije slijevao u njega, nego je i\u0161ao privatnim mirovinskim fondovima. Dr\u017eavni je sustav time pao u jo\u0161 ve\u0107i deficit, a privatni se sustav pak pokazao kao rje\u0161enje koje nije pobolj\u0161alo polo\u017eaj umirovljenika. To se vidi i po tome \u0161to je Vlada dozvolila da umirovljenici koji to \u017eele mirovinu mogu dalje primati u potpunosti iz dr\u017eavnog mirovinskog fonda. Tome je naravno pridonijela i velika svjetska financijska kriza koja se dogodila prije 15 godina, pi\u0161e Crn\u010dec za Glas Istre<\/a>.<\/p>\n\n\n\n\u0160to mo\u017ee spasiti mirovine?<\/h3>\n\n\n\n