U hrvatskoj javnosti \u010desto se \u010duje kako umirovljeni branitelji Domovinskog rata u\u017eivaju brojne privilegije i visoke mirovine, no mnogi od njih svjedo\u010de o suprotnom. Umjesto boljeg standarda, suo\u010davaju se s te\u0161kim \u017eivotnim uvjetima i ispodprosje\u010dnim mirovinama.<\/p>\n\n\n\n
Jedan od njih, Ivica Be\u0161irovi\u0107<\/strong> iz Karanca u Baranji, isti\u010de da je bio dragovoljac i da su mu mirovina od 406 eura i \u017eivotne okolnosti daleko od onoga \u0161to bi trebao imati nakon borbe za domovinu. “Nekidan sam bio u ljekarni u Belom Manastiru po lijekove za terapiju. 46,90 eura sam dao za njih i jo\u0161 sutra moram po jedan lijek koji ko\u0161ta 35 eura”, \u017eali se za N1<\/a> televiziju.<\/p>\n\n\n\n Alergi\u010dar je i dijabeti\u010dar, penicilin ne smije primati pa je osu\u0111en uvijek imati lijekove uza sebe. “Kad kupim osnovni set lijekova koje koristim, to je skoro 80 eura. Ta koli\u010dina lijekova dostatna mi je za tri tjedna, ne za cijeli mjesec. Pa ih ‘razvla\u010dim’ nekako. Kad mi je malo bolje, ne popijem lijek da bih izgurao tih tjedan dana do idu\u0107e mirovine pa da opet kupim. Podstanar sam, pla\u0107am minimalnu stanarinu, ali pola mirovine mi ode na lijekove, stanarinu i re\u017eije. Ostane mi 200 eura mjese\u010dno. Pa ti \u017eivi s time, jedi, sna\u0111i se, idi nekamo”, ka\u017ee. Ponekad pomogne nekome odraditi ne\u0161to pa zaradi neki euro neki, ali samo onoliko koliko mu zdravlje dozvoljava.<\/p>