{"id":118427,"date":"2024-10-16T21:19:43","date_gmt":"2024-10-16T19:19:43","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=118427"},"modified":"2024-10-16T21:20:48","modified_gmt":"2024-10-16T19:20:48","slug":"tadija-ascic-58-zdraviji-sam-kad-radim-a-nagrada-je-jos-jedna-penzija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2024\/10\/tadija-ascic-58-zdraviji-sam-kad-radim-a-nagrada-je-jos-jedna-penzija\/","title":{"rendered":"Tadija A\u0161\u010di\u0107 (58): Zdraviji sam kad radim, a nagrada je jo\u0161 jedna penzija"},"content":{"rendered":"\n

Cijelo ljeto umirovljenik Tadija A\u0161\u010di\u0107<\/strong> budio se u pet sati ujutro i \u017eurio prema svojim p\u010delama, koje su smje\u0161tene 150 metara od njegove ku\u0107e. Svakodnevno ih je pojio, lije\u010dio i \u0161titio od raznih prijetnji, dok je oko ko\u0161nica redovito kosio travu i odr\u017eavao \u010disto\u0107u. Pa\u017eljivo je bilje\u017eio stanje svake p\u010delinje zajednice, a te zapise \u010duva i dostavlja inspekciji. Kada bi oko pola deset po\u010dele vru\u0107ine, vra\u0107ao bi se ku\u0107i, no ve\u0107 u pet poslijepodne ponovno bi se posvetio svom radu.<\/p>\n\n\n\n

“Posao je mukotrpan, puno je tu fizi\u010dkog naprezanja, ali nagrada je neprocjenjiva. Ne mislim na materijalnu korist, ve\u0107 na zadovoljstvo koje dolazi iz samog rada i povezanosti s prirodom i ovim mojim p\u010delama. Ne mogu zamisliti da u mirovini le\u017eim i gledam TV”, ka\u017ee nam umirovljenik Tadija koji svake subote na zagreba\u010dkom Tre\u0161njeva\u010dkom placu prodaje svoj med, propolis, medun, imunomed, med u sa\u0107u i med s borovim iglicama.<\/p>\n\n\n\n

S mirovinom se obitelj ne bi pokrila<\/h3>\n\n\n\n

Supruga Ru\u017ea (56), pri\u010da nam, doma\u0107ica je, a njegova mirovina od 700 eura nije im dovoljna da njome pokriju sve \u017eivotne tro\u0161kove. “Od na\u0161ih \u010detvero djece, donedavno smo \u0161kolovali jo\u0161 dvoje, a to ko\u0161ta. Sada je sin s 18 godina odlu\u010dio po\u010deti raditi, a najmla\u0111a k\u0107i je na petoj godini U\u010diteljske akademije pa \u0107e, kad se i ona zaposli, financijski biti lak\u0161e. No, to ne zna\u010di da \u0107u prestati raditi na imanju”, otkriva nam i dodaje da su mu dvije k\u0107eri udane, jedna s obitelji \u017eivi nedaleko od njih, a druga u \u010crnomlju u Sloveniji.<\/p>\n\n\n\n

“Ponosan sam i djed \u0161estero unu\u010dadi, nikada nam nije dosadno. Blizanci koji \u017eive blizu dolaze nam gotovo svaki dan”, govori ovaj umirovljenik koji je, prije nego \u0161to se zaposlio u policiji, tri i pol godine u Zagrebu vozio tramvaj, a prije toga radio je kao CNC operater u propalom TTM-u.<\/p>\n\n\n\n

Unu\u010dad ne vodi do p\u010dela jer su svi alergi\u010dni na p\u010delinji otrov, osim najstarijeg unuka iz Slovenije. “Unuci, k\u0107eri i zetovi poma\u017eu mi kod ku\u0107e s poslom oko meda i odr\u017eavanjem \u010disto\u0107e, ali djeci ne dopu\u0161tam da sama odlaze do ko\u0161nica”, govori na\u0161 sugovornik.<\/p>\n\n\n\n

Zbog p\u010dela, gospodin Tadija ne odlazi od ku\u0107e dulje od jednog, najvi\u0161e dva dana, no ne \u017eali zbog toga. “Nikad nisam te\u017eio dalekim putovanjima, a ni skupo hrvatsko more me ne privla\u010di. Radije na jedan dan odem u svoj rodni kraj u okolici Jajca, gdje posje\u0107ujem rodbinu i prijatelje. Na\u017ealost, ku\u0107a vi\u0161e nema, sve je spaljeno u ratu. Moji roditelji su prognani, a supruga i najstarija k\u0107i su s njima izbjegle u Njema\u010dku. Ja sam ostao ovdje, u okolici Zagreba, jer sam imao posao. Tek nakon devet godina pridru\u017eila mi se supruga s djecom”, prisje\u0107a se te\u0161kih dana.<\/p>\n\n\n\n

Ne \u017eali vremena ni truda<\/h3>\n\n\n\n

Lice mu se potom opet ozarilo, vratili smo se razgovoru o p\u010delama. “Nije mi \u017eao nikakvog truda, fizi\u010dkog rada ni novaca kad su p\u010dele u pitanju. Bilo je godina kad sam imao dvije tone meda, a ove godine sam primjerice dobio svega 500 kila. Bude koja subota da odem na plac i imam ve\u0107i tro\u0161ak, kad platim \u0161tand i gorivo, nego \u0161to zaradim. Ne marim za to, niti me to demotivira. P\u010dele \u0107u imati dok sam \u017eiv ili barem dok je zdravlja. A p\u010dele su moje zdravlje”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

Gospodin Tadija nam otkriva da se najvi\u0161e tra\u017ei med od bagrema, koji ko\u0161ta 10 eura po ve\u0107oj staklenci, dok je imunomed (med s propolisom i peludi) 10 eura za manju i 20 eura za ve\u0107u staklenku. Propolis s pumpicom tako\u0111er je tra\u017een proizvod i ko\u0161ta 6 eura. <\/p>\n\n\n\n

“Svim kupcima pokazujem certifikat koji jam\u010di da su svi moji p\u010delinji proizvodi isklju\u010divo prirodni. Na to posebno pazim, a i susjedi znaju da me moraju upozoriti kada \u0161pricaju vo\u0107ke, kako bih zatvorio p\u010dele. Osim toga, brinem se da p\u010dele nikada ne ostanu bez svje\u017ee pitke vode, jer bi ina\u010de oti\u0161le po kanalima gdje vrebaju bolesti. U prosjeku, popiju 50 do 60 litara vode za tri dana”, obja\u0161njava.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
foto: Tadija A\u0161\u010di\u0107, privatna arhiva<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Kad nije kod p\u010dela, brine o oku\u0107nici i vo\u0107kama, ili se odmara u sjenici. “Supruga i ja smo vrlo dru\u0161tveni, a na\u0161a su vrata uvijek \u0161irom otvorena. Volimo oti\u0107i u goste, ali jo\u0161 vi\u0161e u\u017eivamo ugostiti drage ljude. Kod nas nitko ne stoji na plotu, to svi znaju. Tko god do\u0111e, uvijek se sjedne, skuha se kava, nazdravi se rakijicom, ne\u0161to prigrize, a uz smijeh i razgovor pretresu se sve aktualnosti”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

Davanja i dobit<\/h3>\n\n\n\n

Kad zbroji davanja, a stojnica na tr\u017enici ga mjese\u010dno ko\u0161ta 36 eura, te suncobran i vaga svake subote dodatnih 5,60 eura, tu su lijekovi, za\u0161tita protiv bolesti, analiza meda u Kri\u017eevcima, ambala\u017ea, gorivo – ostane mu mjese\u010dno zarada u iznosu od, kako ka\u017ee, jo\u0161 jedne mirovine.<\/p>\n\n\n\n

“Dobro mi do\u0111e dodatni novac, ali ljubav prema p\u010delama odavno je nadrasla materijalnu korist. Novac dolazi i odlazi, ali moje p\u010dele ostaju sa mnom. Nema sretnijeg od mene dok ih gledam u letu, pratim njihovo rojenje, promatram kako skupljaju nektar i divim se savr\u0161enstvu njihovih zajednica, ure\u0111enih do najsitnijeg detalja. Ne mogu biti toliko izba\u010den iz takta, ljut ili nervozan, a da me one ne umire i ne odnesu sve moje probleme. Uz njih meditiram i vra\u0107am se ku\u0107i smiren, kao novi \u010dovjek”, rekao je za kraj vitalni umirovljenik Tadija A\u0161\u010di\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj prilog je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroni\u010dke medije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gospodin Tadija A\u0161\u010di\u0107 (58) iz Cugovca nedaleko od Vrbovca, biv\u0161i policijski slu\u017ebenik, jo\u0161 je prije deset godina stekao uvjete za mirovinu. Tada je od pokojne susjede naslijedio ko\u0161nice i vrlo brzo otkrio svoju strast prema p\u010delarstvu. Ono \u0161to je zapo\u010delo kao hobi danas je preraslo u njegov OPG sa 120 ko\u0161nica. P\u010dele su, kako nam pri\u010da, njegova pokreta\u010dka snaga, lijek za du\u0161u i melem za fizi\u010dko zdravlje. Uz to, donose mu jo\u0161 jednu penziju.<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":118527,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[3145,1342],"class_list":["post-118427","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-pcelarstvo","tag-rad-uz-mirovinu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/118427","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=118427"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/118427\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/118527"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=118427"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=118427"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=118427"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}