Kako nam pi\u0161e \u010ditateljica Neva, smje\u0161tanje njezinog oca u dom za stare i nemo\u0107ne od samog po\u010detka nije i\u0161lo glatko. “Moj otac godinama je bio na listi \u010dekanja za prijem u stara\u010dki dom, no nikada nismo do\u010dekali da ga sami pozovu. Svaki put kada bih nazvala ili oti\u0161la na razgovor, obe\u0107avali su da \u0107e do\u0107i Komisija koja \u0107e procijeniti njegovo stanje.”<\/p>\n\n\n\n
“Me\u0111utim, ta su obe\u0107anja ostajala samo rije\u010di sve do trenutka kada sam odlu\u010dila situaciju prijaviti medijima, uklju\u010duju\u0107i televiziju. kad sam im to rekla, preko no\u0107i su ‘promijenili plo\u010du’. Tri predstavnice iz doma, uklju\u010duju\u0107i socijalnu radnicu, do\u0161le su u na\u0161 stan ve\u0107 sutradan! Samo tri dana nakon na\u0161eg razgovora, moj otac bio je smje\u0161ten u dom”, opisala je slijed doga\u0111aja na\u0161a \u010ditateljica Neva.<\/p>\n\n\n\n
Kad je otac ulazio <\/strong>u <\/strong>dom, svjedo\u010di, platili su mu obilje\u017eavanje odje\u0107e posebnim aparatom. “Unato\u010d tome, njegove su stvari svakodnevno nestajale. Mama i ja bismo ga prilikom posjete \u010desto na\u0161le u tu\u0111oj odje\u0107i, pa \u010dak i u \u017eenskoj spava\u0107ici. Kad sam pitala \u0161to se doga\u0111a, odgovarali su mi da je odje\u0107a na pranju ili da ne znaju gdje je ili da to moram pitati nekog drugog. Tjednima smo se borili s tim problemom, da bi na kraju u njegovom ormaru ostalo samo nekoliko komada odje\u0107e koja niti je bila \u010dista, niti je bila njegova”, svjedo\u010di ova k\u0107i.<\/p>