{"id":121327,"date":"2024-11-24T10:29:13","date_gmt":"2024-11-24T09:29:13","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=121327"},"modified":"2024-11-24T10:41:37","modified_gmt":"2024-11-24T09:41:37","slug":"djeca-putovala-u-paketima-bakama-i-djedovima-zaboravljena-povijest","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2024\/11\/djeca-putovala-u-paketima-bakama-i-djedovima-zaboravljena-povijest\/","title":{"rendered":"Na ruke primatelju: Kada su djeca stizala kao po\u0161tanske po\u0161iljke"},"content":{"rendered":"\n<p>I do vas je ovih dana stigao <em>meme <\/em>o slanju djece po\u0161tom po\u010detkom 20. stolje\u0107a? Ne, nije \u0161ala, ta tema doista ima upori\u0161te u povijesti Sjedinjenih Dr\u017eava. Naime, jedna od ve\u0107ih inovacija tog vremena bila je odluka Po\u0161tanske slu\u017ebe da po\u010dne dostavljati velike pakete i po\u0161iljke. <\/p>\n\n\n\n<p>Do tada su ovu uslugu obavljale privatne tvrtke, no javna usluga dostavljanja paketa promijenila je \u017eivot ruralnih zajednica u Americi koje su tako dobile pristup raznim dobrima i uslugama 1. sije\u010dnja 1913. godine. No, gotovo odmah pojavile su se neo\u010dekivane posljedice jer su neki roditelji poku\u0161ali poslati svoju djecu putem po\u0161te, pi\u0161e <em>The Smithsonian<\/em>.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Privuklo je pa\u017enju medija, vjerojatno zato \u0161to je bilo simpati\u010dno&#8221; ka\u017ee povjesni\u010darka ameri\u010dke javne po\u0161te <strong>Jenny Lynch<\/strong>. Samo nekoliko tjedana nakon \u0161to je usluga pu\u0161tena na tr\u017ei\u0161te, par iz Ohija, <strong>Jesse <\/strong>i <strong>Mathilda Beagle<\/strong>, &#8220;poslali&#8221; su svog osmomjese\u010dnog sina <strong>Jamesa <\/strong>baki, koja je \u017eivjela nekoliko kilometara dalje u gradu Batavia.<\/p><div id=\"mojev-1228336843\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>Povjesni\u010darka navodi da je mali James biotek ne\u0161to lak\u0161i od maksimalne dopu\u0161tene te\u017eine od 5 kilograma, a njegovo &#8220;dostavljanje&#8221; roditelje je ko\u0161talo samo 15 centi po\u0161tarine, iako su ga osigurali na 50 dolara. Neobi\u010dna pri\u010da ubrzo je dospjela u novine, a sljede\u0107ih nekoliko godina povremeno bi se pojavljivale sli\u010dne pri\u010de dok su i drugi roditelji slijedili njihov primjer.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Po\u0161tarina je bila jeftinija od karte za vlak<\/h3>\n\n\n\n<p>U sljede\u0107ih nekoliko godina, pri\u010de o djeci koja su poslana putem ruralnih po\u0161tanskih ruta povremeno bi izlazile na vidjelo. Ljudi su testirali granice onoga \u0161to se mo\u017ee slati putem javne po\u0161te pa je tako zabilje\u017een slu\u010daj od 19. velja\u010de 1914. Tada je \u010detverogodi\u0161nja djevoj\u010dica <strong>Charlotte May Pierstorff<\/strong> bila poslana vlakom iz svog doma u Grangevilleu u Idahu do ku\u0107e bake i djeda udaljene oko 73 milje, pi\u0161e <strong>Nancy Pope<\/strong> za Nacionalni po\u0161tanski muzej. Njezina je pri\u010da postala toliko legendarna da je \u010dak pretvorena u dje\u010dju knjigu pod nazivom <em>Mailing May<\/em>. &#8220;Po\u0161tarina je bila jeftinija od karte za vlak&#8221;, obja\u0161njava Lynch.<\/p>\n\n\n\n<p>Sre\u0107om, mala May nije bila grubo strpana u platnenu vre\u0107u zajedno s drugim paketima. Kako se ispostavilo, na putovanju ju je pratio maj\u010din ro\u0111ak koji je radio kao slu\u017ebenik u \u017eeljezni\u010dkoj po\u0161tanskoj slu\u017ebi, ka\u017ee Lynch. Vjerojatno su njegov utjecaj i spremnost da prati ro\u0111akinju bili klju\u010dni da lokalni du\u017enosnici dopuste &#8220;dostavu&#8221; djevoj\u010dice.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">May nije bila slana po tarifi za pili\u0107e<\/h3>\n\n\n\n<p>I idu\u0107ih su se godina takve pri\u010de povremeno pojavljivale kad bi roditelji povremeno uspijevali poslati svoju djecu zahvaljuju\u0107i ruralnim po\u0161tarima koji bi im progledali kroz prste. Kona\u010dno, 14. lipnja 1913., nekoliko novina, uklju\u010duju\u0107i <em>Washington Post<\/em>, <em>New York Times<\/em> i <em>Los Angeles Times<\/em>, objavilo je vijest da je Po\u0161ta slu\u017ebeno ukinula slanje djece po\u0161tom. Iako se \u010dinilo da je ova objava zaustavila rijetke slu\u010dajeve djece koja putuju po\u0161tom, Lynch ka\u017ee da pri\u010da nije bila potpuno to\u010dna.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Prema tada\u0161njim propisima, jedine \u017eivotinje koje su bile dopu\u0161tene u po\u0161ti bile su p\u010dele i kukci&#8221;, ka\u017ee Lynch. &#8220;Postoji pri\u010da da je May Pierstorff poslana po tarifi za pili\u0107e, no zapravo pili\u0107i nisu bili dopu\u0161teni do 1918. godine.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p>Ipak, iako se neobi\u010dna praksa povremenog slanja djece po\u0161tom mo\u017ee tuma\u010diti kao nekompetencija ili nemar po\u0161tara, Lynch to vidi vi\u0161e kao primjer koji pokazuje koliko su ruralne zajednice ovisile o lokalnim po\u0161tarima i koliko su im vjerovale. &#8220;Po\u0161tari su bili pouzdani slu\u017ebenici, a ovo je dokaz&#8221;, ka\u017ee Lynch za <em>The Smithsonian<\/em>. &#8220;Postoje pri\u010de o ruralnim po\u0161tarima koji su pomagali pri poro\u0111ajima i brinuli o bolesnima. \u010cak i sada, oni spa\u0161avaju \u017eivote jer su \u010desto jedine osobe koje posje\u0107uju udaljene ku\u0107e svakog dana.&#8221; <\/p>\n\n\n\n<p>Sre\u0107om, danas postoje puno bolji na\u010dini putovanja za djecu od toga da im nalijepimo marku i uru\u010dimo ih po\u0161taru.<\/p>\n<div id=\"mojev-435199945\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Povjesni\u010darka navodi da je mali James bio tek ne\u0161to lak\u0161i od maksimalne dopu\u0161tene te\u017eine od 5 kilograma, a njegovo dostavljanje roditelje je ko\u0161talo samo 15 centi po\u0161tarine.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":121333,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[120,3609,1156,1035],"class_list":["post-121327","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-djeca","tag-posta","tag-povijest","tag-sjedinjene-drzave"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/121327","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=121327"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/121327\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/121333"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=121327"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=121327"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=121327"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}