Rad u mirovini mo\u017ee biti pozitivno iskustvo jer ljudima omogu\u0107uje da ostanu aktivni, anga\u017eirani sa svrhom i povezani s drugima. To su va\u017eni \u010dimbenici za psihi\u010dko i fizi\u010dko zdravlje. Dru\u0161tvene predrasude, stanje na tr\u017ei\u0161tu rada, zdravlje pojedinca, obiteljski odnosi i drugi izazovi svakako utje\u010du na njihove odluke, pa tako i na odluku o radu u mirovini, o \u010demu vi\u0161e saznajte u odgovorima na\u0161e stru\u010dne sugovornice.<\/p>\n\n\n\n
Mnogi jedva do\u010dekaju mirovinu, no ubrzo do\u017eive hladan tu\u0161 jer nije sve kako su o\u010dekivali. Koje promjene u \u017eivotu umirovljenika naj\u010de\u0161\u0107e uzrokuju nezadovoljstvo koje mo\u017ee prerasti u ozbiljnije mentalne pote\u0161ko\u0107e?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dnevna rutina mnogih ljudi vrti se oko njihovog posla. Nakon umirovljenja ta se rutina gubi i osoba odjednom mora sama odlu\u010diti napraviti niz koraka koje je prije radila automatski; poput doru\u010dka, odijevanja, dnevnog izlaska iz ku\u0107e i sli\u010dno. Ako dani nemaju strukturu koju moramo slijediti, prili\u010dno je te\u0161ko natjerati se na stvari koje ina\u010de smatramo laganima ili osnovnima. Mnogi tada po\u010dnu vrijeme provoditi samo kod ku\u0107e, \u0161to dovodi i do promjena u obiteljskoj dinamici ako su uku\u0107ani navikli da ih nema.<\/p>\n\n\n\n Mnogi se osje\u0107aju izgubljeno jednom kad izgube dru\u0161tveni status koji je bio vezan uz posao koji su radili, a tu je i gubitak identiteta koji se definira kroz posao. Samim time, umirovljenje \u010desto zna\u010di suo\u010davanje s \u010dinjenicom da starimo, \u0161to mnogim ljudima nije lako prihvatiti te mogu izgubiti samopouzdanje. Tako\u0111er, kontakt s kolegama mo\u017ee izblijedjeti i ljudi se u takvoj situaciji \u010desto po\u010dnu osje\u0107ati usamljeno. Nije lako biti jedini koji ostaje kod ku\u0107e dok cijela obitelj i ve\u0107ina prijatelja nekamo odlazi ve\u0107inu dana. K tome, za mnoge ljude umirovljenje na\u017ealost zna\u010di da \u0107e im prihodi biti znatno manji ili sasvim nedostatni za njihove potrebe.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, sve su to mogu\u0107nosti, ali ne mora biti tako. Ljudi koji se dobro pripreme za mirovinu, imaju dru\u0161tveni \u017eivot izvan posla, razne hobije i zanimacije, \u010desto se dobro prilagode mirovini i \u017eive jednako zadovoljno kao i prije. Tako\u0111er, ljudi koji su imali naporne, stresne ili fizi\u010dki zahtjevne poslove, ili dosadne, repetitivne poslove, \u010desto u mirovini budu sretniji. Samozaposlene osobe tako\u0111er mogu prilagoditi tempo rada tako da ga postupno smanjuju kroz godine prije umirovljenja, zbog \u010dega im odlazak u mirovinu ne mora biti veliki korak. <\/p>\n\n\n\n Kako umirovljenici reagiraju kad iznenada ostanu bez jasno definirane svrhe ili osje\u0107aja pripadnosti? Kako ti osje\u0107aji utje\u010du na njihovo psihi\u010dko i fizi\u010dko zdravlje?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Osje\u0107aj svrhe va\u017ean je za samopouzdanje i zadovoljstvo \u010dovjeka \u2013 osje\u0107amo se dobro kada mislimo da smo drugima potrebni, a posao je jedan od na\u010dina kako to dobiti. Osje\u0107aj pripadnosti tako\u0111er je va\u017ean za sre\u0107u jer su ljudi dru\u0161tvena bi\u0107a i te\u0161ko funkcioniraju posve izdvojeni.<\/p>\n\n\n\n Ljudi koji ostanu bez osje\u0107aja svrhe i pripadnosti \u010desto su usamljeni, osje\u0107aju se kao da nemaju energije za svakodnevne stvari ili su kroni\u010dno nervozni i lo\u0161e volje. Ovakvo stanje, ako je kroni\u010dno, mo\u017ee dovesti do toga da se osoba manje brine o sebi (manje se kre\u0107e, slabije jede, ne izlazi iz ku\u0107e, \u010de\u0161\u0107e konzumira nezdrave tvari), \u0161to mo\u017ee naru\u0161iti i fizi\u010dko zdravlje.<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 je poznato da se zdravlje starijih ljudi u razli\u010ditim kulturama poklapa s percepcijom starenja u dru\u0161tvu. U kulturama u kojima se stariji ljudi percipiraju kao slabi i manje sposobni, sami umirovljenici manje se uklju\u010duju u poslovni i dru\u0161tveni \u017eivot te \u010desto ostanu izolirani. U kulturama u kojima se starenje smatra znakom mudrosti, stariji ljudi ostaju aktivni i uklju\u010deni, zbog \u010dega dulje ostaju zdravi, i psihi\u010dki i fizi\u010dki.<\/p>\n\n\n\n Koliko je va\u017ena socijalna komponenta rada u mirovini \u2013 stjecanje novih prijateljstava, osje\u0107aj zajedni\u0161tva i bolje povezivanje s mla\u0111im generacijama?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sudjelovanje u dru\u0161tvenom \u017eivotu zajednice bitno je za svaku \u017eivotnu dob. Umirovljenici imaju manje prilike stjecati nova prijateljstva te se zbog toga mogu osje\u0107ati usamljeno i izolirano. Jedan od na\u010dina na koji ljudi stje\u010du prijatelje u odrasloj dobi \u010desto je u kontekstu posla i radnog mjesta. Budu\u0107i da na poslu zajedno rade mla\u0111i i stariji ljudi, to im pru\u017ea kontakt s drugim dobnim skupinama i perspektivu na \u017eivot koju ina\u010de mo\u017eda ne bi imali.<\/p>\n\n\n\n Socijalni kontakt na poslu, odnosno prijateljstva s kolegama, jedan je od bitnih razloga za\u0161to se ljudi osje\u0107aju ispunjeno kad imaju posao koji vole i za\u0161to im naru\u0161ava kvalitetu \u017eivota ako imaju posao na kojem se ne sla\u017eu s kolegama. Rad u mirovini, ako je na radnom mjestu u prijateljskoj okolini, mo\u017ee pomo\u0107i umirovljenicima da dobiju priliku razgovarati i dru\u017eiti se s razli\u010ditim dobnim skupinama, stjecati nova iskustva te se osje\u0107ati poletnije u svakodnevnom \u017eivotu. Tako\u0111er, dru\u017eenje dok grupa zajedni\u010dki radi na ne\u010demu za neke je ljude prirodnije i vi\u0161e im odgovara nego kada, primjerice, sjednu na kavu i samo razgovaraju.<\/p>\n\n\n\n Jesu li mu\u0161karci ili \u017eene skloniji depresiji nakon odlaska u mirovinu i kako na njih utje\u010de povratak na posao?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Depresija nakon umirovljenja kompleksno je pitanje budu\u0107i da je depresija psihi\u010dki poreme\u0107aj na koji utje\u010du mnogi psihi\u010dki, socijalni i biolo\u0161ki faktori. Ljudi koji se vi\u0161e identificiraju sa svojim poslom te\u017ee podnose njegov gubitak, dok oni koji se identificiraju kroz odnose s drugima i aktivnosti izvan posla lak\u0161e nadoknade i br\u017ee se oporave od promjene.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, gubitak zaposlenja mo\u017ee zna\u010diti i da se od umirovljene osobe o\u010dekuje da cijelo svoje vrijeme posve\u0107uje brizi za obitelj (\u0161to se \u010de\u0161\u0107e o\u010dekuje od \u017eena), a to mo\u017ee dovesti do dodatnog nezadovoljstva jer osoba vi\u0161e nema vremena za svoj, neovisni identitet.<\/p>\n\n\n\n Mnogi rade iz nu\u017ede, ali ima i onih kojima je to \u017eelja. Koje su osobine izra\u017eene upravo kod ljudi koji nastavljaju raditi nakon umirovljenja?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ljudi koji nastavljaju raditi nakon umirovljenja obi\u010dno su dobrog zdravlja, vole svoj posao ili prona\u0111u posao koji im se svi\u0111a te radno mjesto s poticajnim okru\u017eenjem i ljubaznim kolegama. Imaju pozitivan stav prema sebi, percipiraju se sposobnima i ne smatraju da \u0107e biti lo\u0161iji na poslu zato \u0161to su starije dobi.<\/p>\n\n\n\n U Hrvatskoj trenuta\u010dno radi oko 33 tisu\u0107e umirovljenika, \u0161to zna\u010di da ih je zaposleno svega 2,8 posto. U Europskoj uniji taj prosjek iznosi \u010dak 25 posto umirovljenika-radnika. Za\u0161to toliki hrvatski umirovljenici osje\u0107aju otpor prema radu u mirovini? Za\u0161to \u010desto zauzimaju neprijateljski stav prema umirovljenicima koji rade?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mislim da je prisutan otpor prema ideji rada u mirovini kao ne\u010dega \u0161to bi se moglo o\u010dekivati od umirovljenika. Mnogo ljudi radi naporne i te\u0161ke poslove koje ne \u017eele nastaviti raditi nakon \u0161to odu u mirovinu ili imaju ozljede od mnogo godina fizi\u010dkog rada pa nastavak formalnog zaposlenja vide kao dodatan teret.<\/p>\n\n\n\n Svakako ne bi trebalo stavljati pritisak na umirovljenike da nastave raditi, jer formalno zaposlenje nije jedini na\u010din<\/strong> na koji se osoba mo\u017ee ostvariti ili osje\u0107ati ispunjeno. Svaka osoba treba odlu\u010diti za sebe <\/strong>ho\u0107e li raditi nakon odlaska u mirovinu ili ne, s obzirom na to kakve druge obaveze ima u obitelji i zajednici te kakve su joj mogu\u0107nosti da se tako ne\u010demu posveti.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, s obzirom na to da velik dio ljudi osje\u0107a ispunjenost koja dolazi iz rada, treba im to omogu\u0107iti. Uvrije\u017eena je predrasuda da su stariji ljudi previ\u0161e slabi da bi nastavili raditi, zbog \u010dega se i sami umirovljenici \u010desto brinu da to ne\u0107e mo\u0107i; me\u0111utim, to \u010desto nije to\u010dno. Za one koji se osje\u0107aju dobro i imaju tu \u017eelju, mo\u017ee biti dobro za fizi\u010dko i mentalno zdravlje<\/strong> da nastave svoju dnevnu rutinu i koriste svoje iskustvo i sposobnosti i nakon umirovljenja, naravno uz prilagodbe koje bi im omogu\u0107ile lak\u0161i i mirniji \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n Koji bi poticaji od strane dru\u0161tva ili dr\u017eave mogli motivirati vi\u0161e umirovljenika na povratak na tr\u017ei\u0161te rada?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Svakako bi pomoglo ako bi se radna mjesta prilagodila starijim osobama. Umirovljenicima vi\u0161e odgovara raditi, na primjer, nekoliko sati dnevno umjesto punog radnog vremena. Tako\u0111er, starije osobe \u010desto preferiraju okru\u017eenja s manje stresa i manje buke (za razliku od mla\u0111ih koji mogu preferirati dinami\u010dnije okru\u017eenje). Kod rje\u0161avanja kompleksnih zadataka, stariji radnici \u010desto trebaju vi\u0161e vremena jer su skloniji raditi temeljitije i vi\u0161e provjeravati od mla\u0111ih radnika, zbog \u010dega se mogu osje\u0107ati lo\u0161e; me\u0111utim, rije\u010d je naprosto o druga\u010dijim stilovima obrade informacija kod mla\u0111ih i starijih, a ne nu\u017eno o razlici u sposobnostima.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er, mnogo starijih ljudi izgubi samopouzdanje u svoje sposobnosti jednom kad odu u mirovinu, te bi bilo dobro obratiti pozornost na to da im se pru\u017ei podr\u0161ka i motivira ih se kako bi mogli izvu\u0107i najbolje od sebe, te im davati zadatke koji \u0107e iskoristiti njihove prednosti (iskustvo, temeljitost, pedantnost) umjesto da ih se direktno uspore\u0111uje s mla\u0111im osobama.<\/p>\n\n\n\n Koliko hobiji i volontiranje mogu zamijeniti posao i pru\u017eiti osje\u0107aj svrhe umirovljenicima koji se ne \u017eele formalno zaposliti? <\/strong><\/p>\n\n\n\n Mogu, ako su hobiji i volontiranje ne\u0161to \u0161to im je osobno va\u017eno. Mnogi ljudi u mirovini posvete se hobijima za koje nisu imali vremena dok su radili, ili po\u010dnu na neki na\u010din doprinositi zajednici izvan formalnog zaposlenja, poput volontiranja u raznim udrugama. Idealno bi bilo da osoba u sklopu tih aktivnosti ima dru\u0161tvo i da radi ne\u0161to \u0161to joj je zanimljivo, da se razvija na neki na\u010din. <\/p>\n\n\n\n U\u010denje novih vje\u0161tina u starijoj \u017eivotnoj dobi tako\u0111er je vrlo korisno i mo\u017ee biti zabavno, ako se radi o nekim vje\u0161tinama koje smo htjeli i ranije nau\u010diti, ali nismo stigli. Nije to\u010dno da stariji ljudi nu\u017eno imaju pote\u0161ko\u0107e s u\u010denjem novih stvari; u\u010denje je korisno u svakoj \u017eivotnoj dobi, a mozak je prilagodljiv i radi tim bolje \u0161to ga vi\u0161e koristimo. <\/p>\n\n\n\n Putovanja i nova iskustva tako\u0111er doprinose zadovoljstvu i sre\u0107i – ne moraju to biti veliki tro\u0161kovi ili duga putovanja; dovoljno je da osoba kroz vrijeme i dalje vidi ili isprobava razli\u010dite stvari. Volontiranje u zajednici umjesto formalnog zaposlenja tako\u0111er mo\u017ee biti manje stresna opcija te osoba mo\u017ee raditi ne\u0161to \u0161to joj je va\u017eno bez pritiska ili o\u010dekivanja, ako joj to odgovara. Svjesnost da smo potrebni drugima i da je na\u0161e iskustvo ili znanje va\u017eno uvelike doprinosi zadovoljstvu sobom i svojim \u017eivotom.<\/p>\n\n\n\n Je li rad u mirovini tako\u0111er prilika da osoba, koja za radnog vijeka nije osje\u0107ala zna\u010dajnu svrhu svog rada, sada prona\u0111e posao koji \u0107e joj to pru\u017eiti? Koje vrste poslova su najprikladnije i kako umirovljenici mogu prepoznati \u0161to im najbolje odgovara?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mogu\u0107e je u svakom trenutku \u017eivota prona\u0107i novi smisao ili novi smjer. Mnogi ljudi to i u\u010dine te slobodno vrijeme u mirovini posvete aktivnostima za koje nisu imali vremena prije. Ne postoji vremenski rok kad se \u010dovjek mora ‘prona\u0107i’ kako bi bio sretan.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de vrsta poslova, to mogu biti poslovi koji odgovaraju osobi u skladu s njenom osobno\u0161\u0107u i interesima. Na primjer, ako je osoba ekstrovertirana, vi\u0161e \u0107e joj se svidjeti raditi negdje sa ljudima, a ako je introvertirana, radije \u0107e biti sama; ako ima afiniteta, na primjer, prema brojevima ili glazbi, ima vi\u0161e smisla na\u0107i takav posao.<\/p>\n\n\n\n Op\u0107enito je dobro da to budu manje stresni poslovi s dobrim radnim okru\u017eenjem i kolegama koji \u0107e biti zahvalni na dodatnom iskustvu i vremenu koje im umirovljenik mo\u017ee pru\u017eiti. Ali, umirovljenici mogu raditi i zahtjevnije poslove ako im to odgovara ili ako su im lak\u0161i poslovi dosadni.<\/p>\n\n\n\n Kako odr\u017eati balans izme\u0111u rada i u\u017eivanja u slobodnom vremenu u mirovini? Kako prepoznati kada treba usporiti i dati prednost zdravlju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Odgovor je otprilike isti kao i za bilo koju drugu zaposlenu osobu. \u010covjek mora dobro poznavati sebe i svoje potrebe kako bi znao \u0161to mu odgovara. Ako primijeti da je mentalno ili fizi\u010dki optere\u0107en ili da nema vremena za druge va\u017ene stvari, onda je trenutak za stati na ko\u010dnicu i posvetiti se sebi, i prije nego do\u0111e do kroni\u010dnog lo\u0161eg raspolo\u017eenja, smetenosti ili eventualnih ozljeda. Ne treba \u010dekati da ne\u0161to po\u0111e po zlu da bismo se brinuli za sebe.<\/p>\n\n\n\n