Mirovina bi trebala biti poput posljednjeg i vro dugog poglavlja dobro napisane knjige. O\u010dekujemo da \u0107e biti mirna (onoliko koliko nam mir treba), zaokru\u017eena, ispunjena u\u017eivanjem u plodovima dugogodi\u0161njeg rada. Ali nekim ljudima ona ne donosi olak\u0161anje, ve\u0107 osje\u0107aj praznine, frustracije i besmisla. Mjesto gdje bi trebali prona\u0107i mir i slobodu postaje im zatvor. Tko su ti ljudi koji iskreno mrze biti umirovljenici?<\/p>\n\n\n\n
Ludi koji su u\u017eivali u profesionalnom autoritetu te\u0161ko podnose umirovljeni\u010dke dane. Direktorima, menad\u017eerima, znanstvenicima i sli\u010dnima odlazak iz radnog okru\u017eenja zna\u010di gubitak mo\u0107i i statusa. Bez profesionalnih titula i svakodnevnih poslovnih izazova, \u010dvrste dnevne strukture i hijerarhije, \u017eivot im postaje no\u0107na mora. <\/p>\n\n\n\n
Radoholi\u010dari su tako\u0111er me\u0111u onima kojima mirovina nije prirasla srcu. Godinama su bili potpuno posve\u0107eni poslu, \u010desto stavljaju\u0107i obitelj, prijatelje i slobodno vrijeme u drugi plan. Kad odjednom prestane odlazak na posao koji ih je definirao, suo\u010davaju se s prazninom koju je te\u0161ko popuniti, a besposlenost ih \u010dini tjeskobnima.<\/p>\n\n\n\n
Za one koji nemaju skladne odnose s partnerom, mirovina je napeta poput hodanja po minskom polju. Vi\u0161e “dru\u017eenja”, bez mogu\u0107nosti bijega u radno vrijeme, \u010desto zna\u010di intenziviranje sukoba koji su tinjali godinama. Male nesuglasice koje su se ranije mogle ignorirati sada dolaze u prvi plan, stvaraju\u0107i neugodnu atmosferu u obiteljskom okru\u017eenju. U stvarnosti, te se nesuglasice \u010dine ve\u0107e no \u0161to jesu, no za uvi\u0111anje toga nu\u017eno je vrijeme prilagodbe na mirovinu i partnera.<\/p>\n\n\n\n
Postoji i velik broj umirovljenika koji jednostavno nemaju hobije ili aktivnosti koje bi ih okupirale. Nikada nisu razvili interese izvan posla pa im mirovina brzo postaje nepodno\u0161ljivo dosadna. Bez jasne svrhe i rutine, dani im se \u010dine isprazni, a povla\u010denje iz dru\u0161tva \u010desto je neizbje\u017ean rezultat.<\/p>\n\n\n\n
Problemi nisu rijetki ni za umirovljene roditelje koji nemaju kvalitetan odnos s odraslom djecom. Nakon umirovljenja, o\u010dekuju vi\u0161e pa\u017enje i zajedni\u010dkog vremena, no \u010desto se razo\u010daraju kad obiteljski odnosi ne ispune njihova o\u010dekivanja. To mo\u017ee voditi osje\u0107aju odba\u010denosti ili nepotrebnosti, posebno u obiteljima gdje nema \u010dvrste povezanosti.<\/p>\n\n\n\n
Na kraju, tu su i oni koji ve\u0107 u mirovinu ulaze s naru\u0161enim zdravljem. Paradoksalno, o\u010dekivalo bi se da njima mirovina najvi\u0161e godi. No gledaju\u0107i druge zdravije i sretnije umirovljenike, postaju svjesniji svojih ograni\u010denja i briga koje ih sputavaju. Lije\u010denje, financijski pritisci i osje\u0107aj nemo\u0107i \u010desto ih dr\u017ee daleko od slike bezbri\u017enog umirovljeni\u010dkog \u017eivota kojeg svi pri\u017eeljkuju.<\/p>\n\n\n\n