“Suprug i ja zajedno smo ve\u0107 54 godine. Hvala Bogu, zdravlje mi je zasad dobro, ali je suprug ne\u0161to lo\u0161ijeg zdravlja. Imamo dva sina, oba su o\u017eenjena, i svakome smo dali po ku\u0107u. Ipak, nikada nisam ra\u010dunala da \u0107e nas oni u starosti gledati i brinuti se o nama. Zbog toga smo se jo\u0161 prije pet godina upisali u dom za starije, svjesni da su liste \u010dekanja duge. Kad do\u0111e trenutak da vi\u0161e ne budemo mogli sami, zbilja \u017eelim da suprug i ja zajedno idemo u dom”, pi\u0161e nam na\u0161a \u010ditateljica.<\/p>\n\n\n\n
Unaprijed su se pravno osigurali kako bi izbjegli komplikacije. “Sudskim ugovorom dogovoreno je da na\u0161i sinovi ne mogu prodati ku\u0107e dok je jedno od nas dvoje \u017eivo. Ako budemo trebali dodatna sredstva za dom, obvezali su se nadoknaditi razliku. Takvim rje\u0161enjem za\u0161titili smo i sebe i njih, osiguravaju\u0107i da sve bude jasno i pravedno”, povjerava nam.<\/p>\n\n\n\n
“Ne \u017eelim \u017eivjeti kod ijednog sina, \u010dak ni kad vi\u0161e ne budem mogla sama. Smatram da je dom za starije ljude prirodno rje\u0161enje, ba\u0161 kao \u0161to je vrti\u0107 prirodno mjesto za djecu. Davno sam to prihvatila i pomirila se s tim. Zbog toga nemam strah od odlaska u dom, naprotiv, osje\u0107am mir jer smo na vrijeme poduzeli potrebne korake”, obja\u0161njava svoj stav.<\/p>