Tijekom posljednjih osam mjeseci bakina \u017eivota, na mom stolu stajao je fascikl. Na njemu je bilo napisano “Baka”. U njemu su bile bilje\u0161ke s dana kad smo zajedno pro\u0161etale gradom u kojem je \u017eivjela desetlje\u0107ima, snimka intervjua koji sam s njom napravila na njen 90. ro\u0111endan i dokumenti o na\u0161oj obiteljskoj lozi.<\/p>\n\n\n\n
Poku\u0161avala sam obuhvatiti 94 godine njenog \u017eivota. To je bio fizi\u010dki trag \u017eene koju sam uskoro trebala izgubiti. Planirala sam ga otvoriti, pregledati sadr\u017eaj i pripremiti jo\u0161 pitanja. Ali nikada to nisam u\u010dinila. Mo\u017eda zato \u0161to sam znala da ono najva\u017enije, ono \u0161to fascikl nije mogao sadr\u017eavati, nije bilo na papiru. Ovo su neke od najva\u017enijih \u017eivotnih lekcija koje mi je baka prenijela.<\/p>\n\n\n\n
Baka je bila tvrdoglava. Postojao je samo jedan ispravan na\u010din za pe\u010denje mesa i samo jedan ispravan na\u010din za \u017eivjeti \u017eivot. Kao njena prva unuka, slijedila sam pravila sve do 34 godine. Tada sam se odlu\u010dila na svoj put.<\/p>\n\n\n\n
Kad sam joj rekla da \u0107u napustiti pravni\u010dku karijeru kako bih \u017eivjela u automobilu i istra\u017eivala svijet, odmah je odmahnula glavom i rekla: “Samo ne znam \u0161to \u0107e\u0161 nakon toga.” Ali ubrzo je otpustila svoje ideje o tome kakav bi moj \u017eivot trebao biti i prihvatila ga. Na dan kad sam dala otkaz, poslala mi je e-mail<\/em>. Pisala je kako misli na mene i kako zna da radim pravu stvar. Nakon toga se smijala mojim pustolovinama. “To sigurno nisi naslijedila od mene”, rekla bi nakon svake pri\u010de. Pokazala mi je kako kroz prihva\u0107anje razlika mo\u017eemo prona\u0107i najdublje veze i voljeti bez uvjeta.<\/p>\n\n\n\n Iako kampiranje ili penjanje po planinama nisu bile bakin izbor, njene izjave kako “ne bi mogla” raditi ono \u0161to sam ja \u010dinila dolazile su iz mjesta skromnosti. Jer, ona je bila jedna od najotpornijih osoba koje sam ikada upoznala. Njegovala je dva mu\u017ea oboljela od raka, dr\u017eala obitelj na okupu vi\u0161e od sedam desetlje\u0107a. Imala je 87 godina kada je odbila morfij no\u0107 nakon \u0161to su joj hitno odstranili dio debelog crijeva. Kroz vlastiti primjer pokazala mi je kako je prava snaga \u010desto tiha.<\/p>\n\n\n\n Moj uvijek \u0161aljivi djed u\u010dio nas je kako nema ni\u0161ta bolje od bakinog iskrenog, zaraznog smijeha. Bilo da smo je mi unuci zadirkivali ili kad bi unuke u\u010dila kako jesti \u0161lag izravno iz spreja, baka se smijala, \u010dak i u posljednjim mjesecima svog \u017eivota. Pokazala mi je va\u017enost toga da sebe ne shva\u0107amo preozbiljno.<\/p>\n\n\n\n Baka je kroz cijeli \u017eivot tijelo i um dr\u017eala u pogonu. Svako jutro zapo\u010dinjala bi rje\u0161avanjem kri\u017ealjki iz novina. Pila bih kavu s njom i gledala kako joj se lice usredoto\u010duje dok smo zajedno rje\u0161avale najte\u017ee pojmove. Njeni su dani bili ispunjeni \u0161etnjama, njegovanjem cvije\u0107a, ku\u0107anskim poslovima i vje\u017ebanjem u vodi.<\/p>\n\n\n\n Baka i ja \u010desto smo razgovarale, posebno tijekom njenih posljednjih godina. Pri\u010dale smo o mjesecu, vremenu i tome kako se svijet promijenio. Iako se prilagodila tim promjenama, jer imala je iPad i bila aktivna na dru\u0161tvenim mre\u017eama, \u010desto je \u017ealila \u0161to nas tehnologija odvla\u010di od onoga \u0161to je doista va\u017eno. “Danas svi imaju telefon i stalno gledaju u njega”, govorila je. Podsjetila me na jednostavne trenutke koji \u010dine \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n Nekoliko dana prije njene sahrane, kona\u010dno sam spremila mapu s natpisom “Baka”, vjeruju\u0107i da su lekcije iz na\u0161e 41 zajedni\u010dke godine dio mene. Znam da \u0107u ih nositi kroz \u017eivot.<\/p>\n\n\n\nBudite skromni<\/h3>\n\n\n\n
Smijte se \u010desto<\/h3>\n\n\n\n
Uvijek se kre\u0107ite<\/h3>\n\n\n\n
Ostanite jednostavni<\/h3>\n\n\n\n
Zanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n