Nikad nisam ozbiljno razmi\u0161ljala o mirovini. A onda, odjednom te 2018. godine napunila sam uvjete za primanje starosne mirovine.<\/p>\n\n\n\n
Dvanaest godina ranije preselila sam se u meksi\u010dki Mazatl\u00e1n. Za razliku od nekih drugih koji su u ozbiljnim godinama odselili, jo\u0161 sam jo\u0161 morala zara\u0111ivati za \u017eivot. Zato sam deset godina vodila svoj magazin na engleskom jeziku. Prodala sam taj posao kad sam po\u010dela primati mirovinu sa 62 godine.<\/p>\n\n\n\n
Jesam li trebala pri\u010dekati dulje? Mo\u017eda. Ali bila sam spremna iza\u0107i iz poslovnog ritma. Trebala sam otkriti tko sam bez pritisaka. Iskreno, \u017eeljela sam i avanturu. Danas, sa 68 godina, i dalje sam u mirovini. Povremeno pi\u0161em, ali bez stresa svakodnevne radne obveze.<\/p>\n\n\n\n
Imati vrijeme uistinu samo za sebe je luksuz. Zahvalna sam za svaki trenutak. Ali biti u mirovini donosi i nove neo\u010dekivane izazove. U nastavku pro\u010ditajte \u0161to nisam o\u010dekivala.<\/p>\n\n\n\n
Isprva mi je bilo te\u0161ko pustiti osje\u0107aj da moram biti “mjerljivo produktivna” svaki dan. Moj novinarski posao bio je veliki dio mog identiteta i uvijek sam davala 110 posto sebe. Kao samozaposlena osoba, bila sam odgovorna za sve; od prodaje oglasa i dizajna do ure\u0111ivanja, pisanja i distribucije. Kad vam je ured kod ku\u0107e, te\u0161ko je prestati raditi u pet popodne ili vikende do\u017eivjeti kao slobodne dane.<\/p>\n\n\n\n
No, polako ali sigurno, razvila se moja nova svakodnevica, ona koja nije bila stresna i u\u017eurbana. Jo\u0161 uvijek pravim dnevne planove, to sam jednostavno ja, ali stvari se \u010desto mogu pomaknuti s dana na dan ili s tjedna na tjedan i to mi sasvim odgovara.<\/p>\n\n\n\n
Ho\u0107u li presaditi palmu u dnevnoj sobi ovog petka ili sljede\u0107e srijede? Ho\u0107u li obaviti kupovinu namirnica danas ili sutra? To zaista nije va\u017eno. Poslovnih obaveza imam tako malo da ih s lako\u0107om ispunjavam. Mo\u017eda provedem cijeli dan isprobavaju\u0107i novi recept ili se izgubim u knjizi i \u010ditam satima. Posebno lijepo jutro mo\u017ee zna\u010diti da \u0107u dan provesti na pla\u017ei umjesto onoga \u0161to sam planirala.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010dela sam istra\u017eivati mogu\u0107nosti volontiranja, \u0161to je za mene novost. Mogu biti spontana. Obrok ili telefonski razgovor s prijateljem mo\u017ee se pretvoriti u vi\u0161esatno dru\u017eenje. Produktivnost mi je i dalje va\u017ena, samo \u0161to vi\u0161e nije jedini kriterij kojim mjerim koliko je moj \u017eivot ispunjen. Koliko god to \u010dudno zvu\u010dalo, morala sam ponovno nau\u010diti koliko su zadovoljstvo, radost i osobno ispunjenje va\u017eni.<\/p>\n\n\n\n
Zbog vi\u0161e slobodnog vremena mnogi od nas po\u010dnu dublje razmi\u0161ljati o svakodnevnim stvarima. Lako je osjetiti izgubljenost i pitati se je li ono \u0161to ste dosad postigli sve \u0161to \u0107ete ikad napraviti u \u017eivotu. Ponekad osje\u0107am o\u010daj ili odlu\u010dnost da napravim barem neke od stvari koje sam oduvijek \u017eeljela. \u010cesto preispitujem svoj popis \u017eelja.<\/p>\n\n\n\n
Dio toga ima veze s nedostatkom strukture. Ne mo\u017eete provesti svaki trenutak mirovine putuju\u0107i ili \u017eive\u0107i kao da ste na odmoru. Ve\u0107ina nas si to ne mo\u017ee ni priu\u0161titi. Dakle, \u0161to raditi sa sobom svaki dan? Za mene to po\u010dinje njegovanjem odre\u0111ene samodiscipline i pozitivnog na\u010dina razmi\u0161ljanja, bez obzira na sve. To je od klju\u010dne va\u017enosti za suzbijanje osje\u0107aja izgubljenosti bez plana za budu\u0107nost.<\/p>\n\n\n\n
Sljede\u0107i korak je u\u010denje da manje zauzet na\u010din \u017eivota ne mora biti dosadan. Na primjer, kona\u010dno imam vi\u0161e vremena za brigu o sebi: svakodnevna siesta<\/em>, redovita joga i istezanje, \u010de\u0161\u0107i kontakt s obitelji i prijateljima. Umjesto u\u017eurbane jurnjave na posao, moja jutra su mirna s vremenom za vo\u0111enje dnevnika, meditaciju, pripremu pa\u017eljivo skuhane kave i polagano zapo\u010dinjanje dana.<\/p>\n\n\n\n Gledam ljude oko sebe kako se bore s problemima kroz koje sam i sama pro\u0161la. Lo\u0161i odnosi ili brak(ovi), financijske brige, naporni \u0161efovi ili cimeri ili svekrva i svekar, izazovi odgoja djece? Sve sam to pre\u017eivjela.<\/p>\n\n\n\n Kao rezultat, moje je srce postalo mek\u0161e i suosje\u0107ajnije prema drugima, a ljubaznost mi je postala prirodni odgovor. U\u010dim biti strpljiva i nenametljiva prema sebi. Umjesto da \u017ealim \u0161to nemam vi\u0161e materijalnih stvari ili financijske slobode, poku\u0161avam biti zahvalna na mnogim blagoslovima koje imam u \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n To je va\u017eno, bez obzira na to u kojoj dobi idete u mirovinu. To \u0161to ne morate i\u0107i na posao je tek po\u010detak. Mo\u017eete se usuditi biti otvoreni za brojne mogu\u0107nosti na na\u010dine koje nikad prije niste zami\u0161ljali; uklju\u010duju\u0107i, u mom slu\u010daju, \u017eivot u drugoj zemlji.<\/p>\n\n\n\n Stresovi i brige oko raznih stvari i dalje me prate, ali poku\u0161avam vidjeti \u010da\u0161u kao napola punu. To je izbor i nije uvijek lako. Ali to je jedini na\u010din da budem osoba kakva \u017eelim biti.<\/p>\n\n\n\nPotrebno je novo razmi\u0161ljanje za uspje\u0161an \u017eivot<\/h3>\n\n\n\n
Zanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n