{"id":125456,"date":"2025-01-11T18:50:07","date_gmt":"2025-01-11T17:50:07","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=125456"},"modified":"2025-01-19T10:28:33","modified_gmt":"2025-01-19T09:28:33","slug":"direktorica-doma-za-stare-i-nemocne-kod-nas-su-svi-siti-cisti-i-veseli","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2025\/01\/direktorica-doma-za-stare-i-nemocne-kod-nas-su-svi-siti-cisti-i-veseli\/","title":{"rendered":"‘U na\u0161em domu za stare i nemo\u0107ne svi su siti, \u010disti i veseli’"},"content":{"rendered":"\n

Amaliju Lovri\u0107<\/strong> njezini Vukovarci poznaju kao novinarku, voditeljicu i urednicu koja je napustila uspje\u0161nu karijeru da bi otvorila dom za starije. Upustila se u to nakon \u0161to je uvidjela da \u0107e, ako ne donesu konkretne odluke, ku\u0107a koju je sa suprugom gradila na selu po\u010deti propadati.<\/p>\n\n\n\n

“U ku\u0107u smo ulo\u017eili neizmjerno puno truda, vremena i novaca, a kako smo \u017eivjeli i radili u Vukovaru, shvatili smo da je do\u0161lo vrijeme kad \u0107emo ku\u0107u po\u010deti ili u\u017eivati, ili je prodati. Prodaja nije bila opcija zbog niskih cijena nekretnina u na\u0161em kraju, i tada se rodila ideja o otvaranju doma za starije. Suprug, k\u0107i i sin su me svesrdno podr\u017eali”, ispri\u010dala nam je na\u0161a energi\u010dna sugovornica.<\/p>\n\n\n\n

Po zanimanju upravna pravnica, najprije je polo\u017eila te\u010daj za njegovateljicu, a nakon toga je, ka\u017ee, radnu dozvolu dobila bez velikih problema jer ku\u0107a ima dovoljnu kvadraturu odnosno broj soba i kupaonica, odvojenu kotlovnicu, praonicu i sve \u0161to je prema propisima trebalo zadovoljiti za takvu ustanovu.<\/p>\n\n\n\n

Te\u017eak po\u010detak<\/h3>\n\n\n\n

Po\u010dela je sama, a uskakala je jedino obitelj. Bilo je iznimno te\u0161kih dana, ali sve je ‘pregrmila’, putem puno nau\u010dila, oja\u010dala i razvila posao. Danas \u010dista obraza ka\u017ee da je ponosna na svoj rad i rad svih zaposlenih, a to su, uz nju, jo\u0161 \u010detiri njegovateljice te kuharica i pomo\u0107na kuharica. “Za sve \u0161to treba, uska\u010de i suprug Zdenko koji je odnedavno u mirovini”, pohvalila ga je.<\/p>\n\n\n\n

I dok zaposleni imaju radno vrijeme te su pla\u0107eni za svaki prekovremeni sat, ona je tamo, kako otkriva, po cijele dane. Ako zatreba usko\u010di u svako doba dana i no\u0107i, vikendima, blagdanima, praznicima. To se zove odgovornost i ljubav prema \u010dovjeku.<\/p>\n\n\n\n

“Cijeli se kolektiv neizmjerno trudi da na\u0161i korisnici uvijek budu njegovani, siti, zadovoljni, zaokupljeni raznim aktivnostima i da vlada pozitivna atmosfera. Mnogi kod nas do\u0111u tu\u017eni i \u017eale se da su ih najmiliji odbacili, ali kad vide da im je tu me\u0111u vr\u0161njacima lijepo te da imaju svu mogu\u0107u skrb i pa\u017enju, promijene negativan stav”, ispri\u010dala nam je direktorica doma.<\/p>\n\n\n\n

Kako nadalje otkriva, ve\u0107ina starijih se na odlazak u dom odlu\u010duje tek kad uvide da vi\u0161e nikako ne mogu sami brinuti o sebi i ku\u0107anstvu, no povremeno imaju i \u0161ti\u0107enike koji do\u0111u na oporavak od bolesti pa se vrate ku\u0107i. “Poneki bi mo\u017eda do\u0161li i prije nego \u0161to onemo\u0107aju, ali stara\u010dki dom ko\u0161ta, \u0161to je veliki razlog za odga\u0111anje odluke”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

Problem malih mirovina<\/h3>\n\n\n\n

Osim iz slavonskog kraja, \u0161ti\u0107enici ovog doma za starije dolaze iz Splita, Vara\u017edina, Pule, Fa\u017eane, pa \u010dak i Srbije. “Potrebe za smje\u0161tajem u stara\u010dkim domovima su i daleko ve\u0107e, a ograni\u010deni kapaciteti diljem zemlje tu nisu jedini problem. Problem su male mirovine koje \u010desto ne mogu pokriti ni cijenu dr\u017eavnog, a kamoli privatnog doma. Mi napla\u0107ujemo 800 eura mjese\u010dno \u0161to je ve\u0107ini puno, iako znamo da privatni domovi po Hrvatskoj ko\u0161taju i puno vi\u0161e. Svim silama \u0107emo se truditi da zbog najavljenog poskupljenja pla\u0107a ne korigiramo cijene, \u0161to se sigurno ne\u0107e odraziti na kvalitetu usluge i hrane, ali ne\u0107emo mo\u0107i dalje zapo\u0161ljavati”, ukazala je na problematiku poslovanja.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Vrijeme dokolice u Villi Magdaleni (privatni album)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Potom je otkrila da zbog malih mirovina ve\u0107inu ugovora sklapaju i s korisnikom i zakonskim skrbnikom, a to su naj\u010de\u0161\u0107e djeca koja im dopla\u0107uju razliku. “Gotovo nitko nema toliko visoku mirovinu, a u na\u0161oj su regiji i pla\u0107e male pa nije ni odrasloj djeci uvijek lako dopla\u0107ivati”, naglasila je na\u0161a sugovornica.<\/p>\n\n\n\n

Nedostatak radne snage<\/h3>\n\n\n\n

Svojedobno je, otkriva nam, gospo\u0111a Amalija razmi\u0161ljala o otvaranju jo\u0161 jednog doma, ali osim rastu\u0107ih tro\u0161kova poslovanja i malih mirovina, postoji i problem nedostatka radne snage. “Ljudi ne \u017eele raditi kao njegovatelji jer je posao te\u017eak i odgovoran, a pla\u0107e male. K tome, mladi nam i dalje iseljavaju iz Slavonije, a strance mi ne smijemo zapo\u0161ljavati zbog ote\u017eanog sporazumijevanja s korisnicima”, obja\u0161njava.<\/p>\n\n\n\n

Svi kao jedna obitelj<\/h3>\n\n\n\n

Sve pote\u0161ko\u0107e s kojima se svakodnevno nosi padnu u drugi plan kad vidi zadovoljstvo na licima svojih \u0161ti\u0107enika. “Svi na\u0161i zaposlenici i ja s na\u0161im korisnicima imamo vrlo prisan odnos. Svi oni znaju imena na\u0161e djece, prepoznaju nas izdaleka po glasovima i imaju na\u0161e brojeve mobitela. Dajemo sve od sebe kako bi im stvorili okru\u017eenje koje je pozitivno i svakome pru\u017eamo punu njegu, lije\u010dni\u010dku skrb, najbolju hranu, i ali i puno radosti.”<\/p>\n\n\n\n

“Na imanju oko doma imamo povrtnjak, vo\u0107ke i plastenike te sami proizvodimo dosta hrane, a na\u0161i se \u0161ti\u0107enici rado pridru\u017euju u \u010di\u0161\u0107enju gra\u0161ka, sjeckanju raj\u010dica i paprika i svemu \u0161to ih veseli, bez pritiska da moraju. Ispred ku\u0107e imaju sjenicu, suncobrane; tu mogu sjediti, razgovarati, piti kavu, u\u017eivati na zraku. Povremeno ih odvezemo i na pokoji izlet, \u010dak i one koji su u kolicima. Bili smo primjerice na okolnom etno-sajmu, u posjetu arheolo\u0161kom muzeju u Vu\u010dedolu, ili odemo na sladoled u na\u0161 lijepi Vukovar”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

Posjete se najavljuju<\/h3>\n\n\n\n

\u010citala je, isti\u010de u razgovoru, kako se obitelji \u017eale na to \u0161to se u ve\u0107ini stara\u010dkih domova moraju najaviti ako \u017eele do\u0107i u posjetu. “I kod nas se posjete najavljuju, ali to \u010dinimo isklju\u010divo iz prakti\u010dnih razloga, kako bismo sprije\u010dili situaciju da nam u istom trenutku dom preplavi vi\u0161e posjetitelja nego \u0161to imamo korisnika, \u0161to bi moglo stvoriti preveliku gu\u017evu”, kazala je.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Villa Magdalena, Tompojevci (privatni album)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

“Tako\u0111er, to nam omogu\u0107uje da izbjegnemo situacije u kojima posjetitelji dolaze u vrijeme dok su korisnici na nekoj lije\u010dni\u010dkoj kontroli, na kupanju ili imaju fizikalnu terapiju. Tada bi predugo \u010dekali pred ulaznim vratima i uzalud zvonili, jer ih nitko ne \u010duje ako smo svi zaposleni oko njege. Me\u0111utim, va\u017eno je naglasiti i da nikada nismo odbili niti jednu nenajavljenu posjetu, ve\u0107 smo se uvijek potrudili omogu\u0107iti posjetiteljima da vide svoje najmilije”, rekla je.<\/p>\n\n\n\n

Potom isti\u010de i kako je \u010dula da u nekim domovima \u0161ti\u0107enicima ponekad daju sedative odnosno lijekove za kontrolu pona\u0161anja \u010dak i bez konzultacije s lije\u010dnicima, ali kod njih je to strogo zabranjeno. “Uvijek se pridr\u017eavamo propisa i korisnicima dajemo samo i isklju\u010divo one lijekove koje propi\u0161e lije\u010dnik. Ni vitamine ne\u0107emo dati na svoju ruku, a kamoli ne\u0161to drugo”, tvrdi odgovorno.<\/p>\n\n\n\n

Strpljiva i empati\u010dna<\/h3>\n\n\n\n

Nikada, ka\u017ee, nije po\u017ealila \u0161to je odabrala ovaj posao, unato\u010d tome \u0161to je iznimno zahtjevan i \u010desto iscrpljuju\u0107. “Nije rije\u010d samo o organizacijskom i fizi\u010dkom radu, ve\u0107 i o suosje\u0107anju. S njima prolazimo kroz sve, u dobrim i lo\u0161im trenucima, \u010desto po ambulantama. Te\u0161ko je gledati kada nekoga ne\u0161to boli. Neopisivo je bolan trenutak obavijestiti obitelj kada netko premine”, obja\u0161njava direktorica Lovri\u0107.<\/p>\n\n\n\n

I iako veliku ve\u0107inu njihovi najmiliji redovito posje\u0107uju, te\u0161ka srca svjedo\u010de i situacijama kad osoba naglo psihofizi\u010dki propada jer predugo nitko ne pita za njih, \u010dak ih niti ne nazovu. “Zapostavljanje i trzavice u obitelji su ne\u0161to \u0161to im najte\u017ee pada i na \u0161to nam se zapravo naj\u010de\u0161\u0107e \u017eale”, isti\u010de.<\/p>\n\n\n\n

Za kraj je ova hrvatska braniteljica i k\u0107i preminulog hrvatskog branitelja s ponosom u glasu rekla: “Osmijeh mojih \u0161ti\u0107enika, njihova zahvalnost i mir njihovih obitelji koje znaju da je njihovim najmilijima kod nas dobro, kao i dobar odnos sa svim zaposlenicama, to mi puni du\u0161u i daje mi vjetar u le\u0111a za dalje, ja\u010de i bolje.”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Amalija Lovri\u0107 (52) prije devet je godina dala otkaz na Radio Vukovaru, preselila se na obiteljsko imanje u Tompojevcima i ondje otvorila privatni dom za starije i nemo\u0107ne ‘Magdalena’. U ovaj odgovoran i human posao usko\u010dila je sama, no danas joj poma\u017ee \u0161estero zaposlenih i suprug koji je u mirovini. Zajedno se brinu o 20 \u0161ti\u0107enika, nastoje\u0107i im uljep\u0161ati dane i olak\u0161ati izazove koje donosi starost.<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":125498,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[4360,3828,1443],"class_list":["post-125456","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-amalija-lovric","tag-dom-umirovljenika","tag-vukovar"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/125456","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=125456"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/125456\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/125498"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=125456"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=125456"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=125456"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}