S 30 godina, nakon deset godina provedenih u oru\u017eanim snagama i nakon pokretanja vlastitog posla, odlu\u010dio sam da \u0107u se umiroviti do \u010detrdesetog ro\u0111endana. Pomislio sam da u \u017eivotu mora postojati ne\u0161to vi\u0161e od pukog rada.<\/p>\n\n\n\n
Umjesto da nastavim raditi kako bih zaradio mirovinu ili se penjao u korporacijskoj hijerarhiji, \u017eelio sam slobodu; provoditi vrijeme kako \u017eelim, s kim \u017eelim i gdje \u017eelim.<\/p>\n\n\n\n
Znate, gledao sam roditelje kako neumorno rade da bi na kraju stari oti\u0161li u \u0160panjolsku provesti umirovljeni\u010dke dane. \u017delio sam isto to, ali dok sam jo\u0161 uvijek mlad. Preda mnom je bio cijeli \u017eivot i nisam ga \u017eelio provesti rade\u0107i. Tada je za mene idealna mirovina bila sjedenje na pla\u017ei s pivom u ruci. Ideja da ne radim ni\u0161ta privla\u010dila me jer sam naporno radio.<\/p>\n\n\n\n
Tijekom ranih tridesetih ulagao sam novac zara\u0111en privatnim biznisom u nekretnine i dionice. Cilj mi je bio ste\u0107i financijsku slobodu i stvoriti novac od kojeg \u0107u \u017eivjeti dok starim. Me\u0111utim, s 35 godina pro\u0161ao sam kroz razvod koji je promijenio sve moje planove. Iz braka sam iza\u0161ao s gotovo ni\u010dim i prakti\u010dki sam po\u010dinjao od nule. To me dovelo do krize srednjih godina.<\/p>\n\n\n\n
Kako bih se izvukao iz krize, nau\u010dio sam svirati saksofon, pilotirati zrakoplovom, a upisao sam i pravni fakultet. Tako\u0111er sam otvorio jo\u0161 dvije firme. Do 49. godine bavio sam se \u017eivotnim savjetovanjem i uspje\u0161no vodio svoje poslove. U tom trenutku po\u010deo sam ponovno razmi\u0161ljati o mirovini. Iako nisam odredio to\u010dan datum, znao sam da se \u017eelim umiroviti vrlo brzo.<\/p>\n\n\n\n
Moja ideja o mirovini promijenila se nakon \u0161to sam proveo dva tjedna odmora na Maldivima. Iako je sve bilo idili\u010dno, jer to je savr\u0161eno mjesto za mirovinu, dosa\u0111ivao sam se.<\/p>\n\n\n\n
Umirovio sam se s 52 godine, ali ne u tradicionalnom smislu. Polako sam se povla\u010dio iz posla, smanjivao broj klijenta i ostao raditi kao mentor par sati dnevno. Ostatak dana bih obavljao razne poslove po ku\u0107i i oko nje, ono \u0161to sam prije mogao raditi samo vikendom. <\/p>\n\n\n\n
Unuk jo\u0161 nije i\u0161ao u \u0161kolu pa sam ga \u010desto \u010duvao. Igrali bismo se satima. Sa suprugom sam obilazio druge gradove usred tjedna, kada nema gu\u017evi. Iako sam u\u017eivao u takvom \u017eivotu, nije mi to bilo ne\u0161to \u0161to bi me zadovoljilo do kraja \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
Nedostajala mi je interakcija s klijentima, pomaganje ljudima, rutina i osje\u0107aj da doprinosim \u017eivotima drugih. Bez toga, osje\u0107ao sam se izgubljeno.<\/p>\n\n\n\n
Svi vide mirovinu kao cilj do kojeg treba \u0161to prije do\u0107i. Vjerujemo da prvo radimo, a onda u\u017eivamo u mirovini. No, ubrzo sam shvatio da mi \u017eivot s manje obaveza nije ispunjavao o\u010dekivanja. Godinu dana nakon umirovljenja odlu\u010dio sam ponovno primati klijente.<\/p>\n\n\n\n
Savjetovanje i pomaganje drugima me ispunjava. \u010cesto imam osje\u0107aj da to nije pravi posao pa za\u0161to bih ga se onda odrekao? Dobivam pla\u0107u za ne\u0161to \u0161to volim raditi. Stvorio sam fleksibilan poslovni model koji mogu voditi gdje god se nalazim; u Francuskoj, \u0160panjolskoj, Velikoj Britaniji ili \u010dak u kamp-prikolici na livadi.<\/p>\n\n\n\n
Rad mi trenutno odgovara. Moj novi plan za mirovinu jest, sve dok mogu, nastaviti raditi ono \u0161to volim.<\/p>\n\n\n\n
A vi? Kako ste vi do\u017eivjeli mirovinu? Napi\u0161ite nam.<\/p>\n\n\n\n