Nakon iznenadne smrti supruga, \u017eivot na\u0161e umirovljene \u010ditateljice iz Zagreba preplavljen je tugom jer su se nekada radosni obiteljski susreti s dvije k\u0107eri pretvorili u izvor boli. Mla\u0111a k\u0107i je, naime, prekinula svaki kontakt s njom i nije joj se javila \u010dak ni kad je te\u0161ko oboljela.<\/p>\n\n\n\n
“Imam 82 godine, visoku stru\u010dnu spremu i u mirovini sam. \u017divim sama u trosobnom stanu u jednom zagreba\u010dkom kvartu. Moj suprug bio je sveu\u010dili\u0161ni profesor u trajnom zvanju i ve\u0107inu radnog vijeka proveo je u Hrvatskoj, a oko 17 godina sta\u017ea ostvario je u inozemstvu. Ja sam radila u gimnaziji no oti\u0161la sam u prijevremenu kako bih se \u0161to prije pridru\u017eila suprugu koji je u mirovinu oti\u0161ao prije mene”, opisuje nam svoje \u017eivotne okolnosti ova umirovljenica.<\/p>\n\n\n\n
Potom otkriva da ima dvije k\u0107eri koje su do prije osam godina bile izvor njezine radosti, a sada je jedna od njih izvor njezinih no\u0107nih mora. “Starija k\u0107i je udana, ima dvoje ve\u0107 odrasle djece i jo\u0161 uvijek radi za jednu stranu kompaniju, dok mla\u0111a ima privatnu ordinaciju i nije udana. Obje su fakultetskog obrazovanja. Kupili smo svakoj stan u Zagrebu da ne budu podstanari, kompletno smo ga opremili i financijski su bile osigurane, a sve eventualne izvanredne nov\u010dane izdatke pokrivali smo mi, kao roditelji”, otkriva nam u podu\u017eem pismu.<\/p>\n\n\n\n
Potom otkriva: “Na\u017ealost, moj suprug je prije osam godina naglo preminuo i tada su krenuli problemi. Mla\u0111a k\u0107i po\u010dela se udaljavati od mene, ali i od sestre, te svih bli\u017eih ro\u0111aka, prijatelja i poznanika. Na sve na\u0161e reakcije i nastojanja da joj se na bilo koji na\u010din pribli\u017eimo, nije bilo rezultata.”<\/p>\n\n\n\n
Sve to ovoj umirovljenici jo\u0161 te\u017ee pada uslijed te\u0161ke bolesti. “Posebno mi je te\u0161ko s obzirom na godine i bolest. Imam karcinom i lije\u010dim se. Sve pretrage, operaciju i naknadne terapije koje jo\u0161 uvijek traju, prolazim uz pomo\u0107 starije k\u0107eri. Za razliku od nje, mla\u0111a k\u0107i mi u proteklih osam mjeseci moje agonije nije uputila ni poziv, ba\u0161 niti jednom me nije pitala kako sam”, izjadala nam se.<\/p>\n\n\n\n
“\u017divot nosi sva\u0161ta, znam to, ali kada vas va\u0161e dijete, o kojem ste vodili brigu i koje nikada niste zanemarili, potpuno zanemari, to je no\u0107na mora. Mogla bih napisati roman. Hvala Moje vrijeme \u0161to ste mi omogu\u0107ili podijeliti ovu moju \u017eivotnu pri\u010du i izjadati se”, zaklju\u010dila je pismo ova 82-godi\u0161njakinja.<\/p>\n\n\n\n
Iako se nalazi u iznimno te\u0161koj situaciji, na\u0161a \u010ditateljica bi mogla poku\u0161ati prona\u0107i mir u \u010dinjenici da se ne mo\u017ee boriti za odnos koji druga strana ne \u017eeli. Neke stvari treba jednostavno otpustiti, za stalno ili tek privremeno. Bez gor\u010dine ili prevelikog zamjeranja. <\/p>\n\n\n\n
Umjesto da tro\u0161i snagu na tugu zbog ne\u010dega \u0161to ne mo\u017ee promijeniti, mogla bi svoju pa\u017enju usmjeriti na ljude koji su joj podr\u0161ka; stariju k\u0107er, prijatelje i poznanike. Drugim rije\u010dima, uzaludno je tro\u0161iti energiju na ono \u0161to nemamo dok pored nas prolazi ono lijepo i dobro \u0161to imamo u \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n
Kako se sla\u017eete s djecom? Jesu li vam ona izvor radosti, ili tuge?<\/p>\n\n\n\n