The Telegraph<\/a><\/em>.<\/p>\n\n\n\nNjegova supruga Jeanne<\/strong>, tako\u0111er 92-godi\u0161njakinja i biv\u0161a turisti\u010dka vodi\u010dkinja, u tome se potpuno sla\u017ee sa suprugom. “U domu za starije samo bi sjedili i \u010dekali da nam donesu obrok, bez ikakvih drugih aktivnosti. Sigurna sam da bi se na\u0161e mentalno stanje trenuta\u010dno pogor\u0161alo. Moja je sestra posljednjih godina \u017eivota bila u stara\u010dkom domu i apsolutno je mrzila to \u0161to ju je osoblje teto\u0161ilo i zvalo ‘draga’. To nije za mene. Ne \u017eelim da me se tretira kao dijete samo zato \u0161to imam 92 godine.”<\/p>\n\n\n\nTri sestre stalno na oprezu<\/h3>\n\n\n\n
U domu dr\u017ee jukebox<\/em> iz pedesetih, elektri\u010dni klavir i retro predmete koje su desetlje\u0107ima skupljali po buvljacima. Marina Gask<\/strong>, njihova k\u0107i ka\u017ee: “Meni i mojim dvjema sestrama iznimno je va\u017eno pomo\u0107i roditeljima da \u0161to du\u017ee ostanu neovisni. To nosi svoje breme; kako za njih, tako i za nas. Iako mrze tra\u017eiti pomo\u0107, ponekad im je ona doista potrebna. Mi sestre zato imamo WhatsApp<\/em> grupu i stalno smo na oprezu, spremne sve ostaviti i odjuriti k njima, ako zatreba.”<\/p>\n\n\n\n“To nam ponekad ote\u017eavaju poslovne obveze, udaljenost i roditeljske du\u017enosti, ba\u0161 kao u sije\u010dnju kad su oboje le\u017eali u krevetu s infekcijom di\u0161nih putova te su trebali hranu i lijekove. Nepredvidivost njihovih potreba ote\u017eava nam planiranje vlastitih \u017eivota. To mo\u017ee ostaviti traga na cijelu obitelj, a briga i osje\u0107aj krivnje da bismo trebale vi\u0161e pomo\u0107i uvijek nas progone”, govori Marina.<\/p>\n\n\n\n
Mirovine manje od cijene doma<\/h3>\n\n\n\n
Prema nedavnom britanskom istra\u017eivanju me\u0111u osobama starijima od 75 godina, njih 96 posto izjasnilo se da bi radije ostali \u017eivjeti u vlastitom domu nego preselili u dom ili kod \u010dlanova obitelji. Naravno, nije uvijek rije\u010d samo o izboru, ve\u0107 i mogu\u0107nostima. \u010clanovima obitelji nije uvijek mogu\u0107e, a neki niti ne \u017eele, prilagoditi se njihovim potrebama. Osim toga, dr\u017eava u Velikoj Britniji financira skrb tek kad osobna imovina i godi\u0161nja mirovina padnu ispod 27.202 eura, \u0161to ve\u0107ina prelazi i zato zaziru od zbilja skupih stara\u010dkih domova – prosje\u010dni tjedni tro\u0161ak<\/strong> smje\u0161taja iznosi im 1110 eura<\/strong>.<\/p>\n\n\n\nStoga je za ljude koji su desetlje\u0107ima \u017eivjeli u vlastitom domu, gradili osje\u0107aj pripadnosti, sigurnosti i neovisnosti, pomisao na prodaju ku\u0107e i obiteljske ostav\u0161tine, kako bi platili skupu skrb, \u010desto neprihvatljiva.<\/p>\n\n\n\n
Kad se zakomplicira<\/h3>\n\n\n\n
“Moji roditelji imaju sre\u0107u \u0161to su relativno dobrog zdravlja i \u0161to imaju jedno drugo. Ljudi koji u starosti \u017eive sami skloniji su padovima, lo\u0161oj prehrani i brojnijim pote\u0161ko\u0107ama u obavljanju osnovnih dnevnih aktivnosti. Predvi\u0111a se da \u0107e se broj osoba starijih od 80 godina u sljede\u0107ih 40 godina u Velikoj Britaniji udvostru\u010diti na vi\u0161e od \u0161est milijuna, a mnogi \u0107e \u017eivjeti sami. U mnogim obiteljima nitko ne pronalazi vrijeme za posjete i pomo\u0107, dok udaljenost i druge obveze ote\u017eavaju redovitu podr\u0161ku, \u0161to je slu\u010daj i kod mene i sestara”, istaknula je Marina.<\/p>\n\n\n\n
Pritisci oko njege<\/h3>\n\n\n\n
Jim Heath <\/strong>i njegova dva brata, koji svi \u017eive preko 160 kilometara udaljeno od njihove 90-godi\u0161nje majke, suo\u010davaju se s pritiskom oko pomo\u0107i koja joj treba gotovo svakodnevno. “Za Bo\u017ei\u0107 je zavr\u0161ila u bolnici zbog komplikacija nakon operacije kuka. Znamo da se sada sama te\u0161ko snalazi i svi joj \u017eelimo htjeli vi\u0161e pomo\u0107i. Voljeli bismo da nam do\u0111e bli\u017ee, ali ona obo\u017eava svoju ku\u0107u i vrt i ne \u017eeli ni pomisliti na selidbu jer se tamo osje\u0107a sigurno.”<\/p>\n\n\n\nJo\u0161 jedna sugovornica, Alison Griffith<\/strong> (55), isti\u010de da se stalno osje\u0107a krivom jer zbog posla i k\u0107eri koja ove godine pola\u017ee dr\u017eavne ispite, roditelje koji su u svojim osamdesetima mo\u017ee posjetiti tek svakih \u0161est tjedana. Poput mnogih, u hitnim situacijama oslanjaju se na dobrotu susjeda, a to je \u010desto. “Sino\u0107 je tata opet pao i susjedi su ga morali podi\u0107i i odnijeti u krevet. Zapravo bi moji roditelji trebali biti u domu, ali oni bi to smatrali porazom. \u0160tede gdje mogu, a na spomen odlaska u dom mama ka\u017ee da bi radije bila mrtva nego u domu.”<\/p>\n\n\n\nZamke neovisnosti<\/h3>\n\n\n\n
Samostalan \u017eivot u starijoj dobi krije mnoge zamke. Lo\u0161iji vid i sitna slova na deklaracijama zna\u010de da se stariji \u010desto oslanjaju na miris pri provjeri namirnica, no na \u017ealost im slabi i osjet mirisa pa je i ta metoda nepouzdana. Zato trovanje hranom mo\u017ee biti kobno. “Danas su to generacije koje su odrasle u vrijeme rata i nesta\u0161ice, kad se ni\u0161ta nije bacalo. Mama kuha sama, ali je prili\u010dno nemarna i ne pogleda do kad je rok trajanja neke namirnice. Zato se stalno bojimo da se ne otruje jer joj se to dogodilo ve\u0107 dvaput”, ka\u017ee Heath.<\/p>\n\n\n\n
Zata\u0161kaju bolesti<\/h3>\n\n\n\n
Stariji roditelji ne \u017eele optere\u0107ivati djecu pa \u010desto i ne spominju pote\u0161ko\u0107e koje imaju pri obavljanju odre\u0111enih radnji. “Osje\u0107amo krivnju jer im ne pru\u017eamo sve \u0161to mislimo da o\u010dekuju, (a mo\u017eda ni ne o\u010dekuju), \u0161to ote\u017eava otvoren razgovor. Stalno ih ispitujemo \u0161to im treba. Napokon smo, nakon dugih pregovora, dogovorili da \u0107emo im pripremati obroke za zamrzavanje. Uklonili smo im tepihe radi sigurnosti i postavili svjetlo na senzor za no\u0107ne odlaske u kupaonicu. Programirali smo i Alexu<\/em> da nas zove u hitnim slu\u010dajevima. I ovako djelomi\u010dna pomo\u0107 im je znatno olak\u0161ala \u017eivot”, nagla\u0161ava Heath.<\/p>\n\n\n\nBirajte bitke<\/h3>\n\n\n\n
Izbjegavajte nametati im vlastite vrijednosti, napominje k\u0107i 92-godi\u0161njaka. “Ako jedu krekere i sir nekoliko dana jer im se ne kuha, pa \u0161to? To je njihov izbor. Svjesni su da slabe i da ne mogu sve kao prije, ali ne \u017eele da im se nare\u0111uje. Osim ako to nije krajnje opasno za njih, pustite ih. Ako se pak radi o rizi\u010dnom pona\u0161anju kao \u0161to su vo\u017enja, zaboravljanje lijekova ili lo\u0161a higijena hrane, budite nje\u017eni dok im ukazujete na to. Birajte bitke i blago podsje\u0107ajte. Bitno je razumjeti \u0161to je zaista va\u017eno.”<\/p>\n\n\n\n
Na kraju, trud da svojim starima omogu\u0107imo dostojanstven \u017eivot u skladu s njihovim \u017eeljama svakako vrijedi. Vicky Portwin<\/strong> (46) svakog je tjedna vozila pedesetak kilometara do bake. “I\u0161la sam s njom k lije\u010dnicima i provjeravala da je majstori ne varaju, sve to uz troje djece kod ku\u0107e. Bilo je naporno, ali baka se nikada nije do\u017eivljavala starom i za nju dom nije dolazio u obzir. Preminula je s 94 godine i silno mi nedostaje. Nije mi \u017eao vremena ni truda i za nju bih sve ponovila.”<\/p>\n\n\n\nBiste li oti\u0161li u dom za starije ili ste mo\u017eda dogovorili skrb u ku\u0107i? Kako razmi\u0161ljate na ovu temu? Zanima nas va\u0161a pri\u010da.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Zanima nas va\u0161a pri\u010da<\/h3>\n\n\n\n
\u017delite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i vi\u0111enje ove teme s nama i na\u0161im \u010ditateljima, mo\u017eete to u\u010diniti putem web obrasca Povjerljivo<\/a>. Napi\u0161ite svoju pri\u010du!<\/p>\n\n\n\n<\/div><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Sve je vi\u0161e starih ljudi na svijetu, a ve\u0107ina ih ne \u017eeli u dom ili si ga ne mogu priu\u0161titi. Teret pada na le\u0111a djece koja \u010desto \u017eive daleko i te\u0161ko uskla\u0111uju vlastite obveze s brigom o roditeljima. Pro\u010ditajte kako o ovom problemu razmi\u0161ljaju stariji Britanci, ali i njihova zabrinuta djeca.<\/p>\n","protected":false},"author":17,"featured_media":104646,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[3828,3292],"class_list":["post-128715","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-dom-umirovljenika","tag-neformalni-njegovatelji"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128715","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/17"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=128715"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128715\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":128774,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/128715\/revisions\/128774"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/104646"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=128715"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=128715"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=128715"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}