Svi znamo taj osje\u0107aj kada ne\u0161to u \u0161to smo ulo\u017eili puno vremena i truda, a mo\u017eda \u010dak i cijeli \u017eivot, ne daje o\u010dekivane rezultate. Doga\u0111a se. No mnogi ljudi, pa \u010dak i cijela dru\u0161tva, skloni su negirati stvarnost pa umjesto priznavanja neuspjeha, nastavljaju se gr\u010devito dr\u017eati propalih ideja kao da \u0107e svojom uporno\u0161\u0107u nadja\u010dati neugodnu istinu.<\/p>\n\n\n\n
U upravljanjima sustavima to se naziva Teorija mrtvog konja. Rije\u010d je o satiri\u010dnoj metafori koja pokazuje kako pojedinci, institucije ili dru\u0161tva “rje\u0161avaju”, o\u010dito, nerje\u0161ive probleme. Iako je razumno o\u010dekivati prihva\u0107anje stvarnosti, neki \u0107e krenuti sasma suprotnim putem.<\/p>\n\n\n\n
Drugim rije\u010dima, zamislimo da smo na trka\u0107em konju krenuli u susjedni grad pa u jednom trenutku shvatimo da je konj uginuo. Najrazumnije bi bilo si\u0107i s tog konja, krenuti pje\u0161ice dalje ili na\u0107i novo prijevozno sredstvo. Me\u0111utim, u \u017eivotu se \u010desto doga\u0111a suprotno pa ljudi biraju biti nerazumni.<\/p>\n\n\n\n
Kako to izgleda? Umjesto da napuste mrtvog konja, sva\u0111aju se s drugima i tvrde da je konj \u017eiv i zdrav te da ga treba samo malo rasteretiti i dati mu vitamine. Dapa\u010de, kupuju novo sedlo za konja i pobolj\u0161avaju mu prehranu. U jednoj fazi \u010dak misle da bi novi jaha\u010d mogao rije\u0161iti problem pa ga anga\u017eiraju, umjesto da rije\u0161e problem. Tra\u017ee krivca u konju\u0161aru, daju mu otkaz i zapo\u0161ljavaju novoga koji \u0107e se brinuti o mrtvom konju.<\/p>\n\n\n\n
Kako konj i dalje le\u017ei nepomi\u010dno, a sad ve\u0107 i podosta zaudara, problem se izdi\u017ee na vi\u0161u razinu. Saziva se Skup\u0161tina Udruge vlasnika konja kako bi se vidjelo na koji na\u010din bi se sve mogla pove\u0107ati brzina mrtvog konja. Oformljuje se radna skupina koja analizira problem iz vi\u0161e uglova. Mo\u017eda je zapravo jaha\u010d mrtav? Treba razmi\u0161ljati izvan ustaljenih obrazaca razmi\u0161ljanja. Zapravo, postoji li neki znanstveni dokaz da mrtav konj ne mo\u017ee galopirati? Treba nam nova perspektiva!<\/p>\n\n\n\n
Nakon \u0161to radna skupina zavr\u0161i svoju vi\u0161emjese\u010dnu analizu, uz pomo\u0107 vanjskih stru\u010dnjaka zaklju\u010duje: konj je mrtav. No tu poslu nije kraj. Nakon prou\u010davanja drugih mrtvih konja i komparativne analize, zaklju\u010dak se name\u0107e sam po sebi: konj je uginuo jer nije dovoljno treniran.<\/p>\n\n\n\n
Logi\u010dan idu\u0107i korak je oformljivanje radne skupine koja \u0107e donijeti kurikulum nove obuke konja uz nu\u017eno pove\u0107anje bud\u017eeta za treniranje po novom kurikulumu. Javljaju se stru\u010dnjaci koji ka\u017eu da su se ranije instance prenaglile i da bismo trebali redefinirati pojam “mrtvog konja”. Stvar se vra\u0107a na po\u010detak. Mo\u017eda konj jo\u0161 ima potencijala? Treba mu dati drugu priliku. Na koncu, znamo da je uspjeh samo stvar upornosti.<\/p>\n\n\n\n
U prihva\u0107anju realnosti, bilo bi svrsishodnije ne\u0161kodljivo zbrinuti mrtvog konja, a sredstva ulo\u017eena u gornje aktivnosti ulo\u017eiti u, recimo, bicikl ili ekolo\u0161ki prihvatljiv automobil, zar ne? Vidite li mrtve konje oko sebe?<\/p>\n\n\n\n