{"id":131784,"date":"2025-03-28T13:04:50","date_gmt":"2025-03-28T12:04:50","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=131784"},"modified":"2025-03-31T12:20:04","modified_gmt":"2025-03-31T10:20:04","slug":"mara-varverger-103-sretna-sam-u-svojoj-kucici-jer-imam-slobodu-a-u-dom-ne-zelim","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2025\/03\/mara-varverger-103-sretna-sam-u-svojoj-kucici-jer-imam-slobodu-a-u-dom-ne-zelim\/","title":{"rendered":"Mara Verveger (103): ‘Sretna sam u svojoj ku\u0107ici, ne \u017eelim u dom’"},"content":{"rendered":"\n

Mara Verveger<\/strong> ro\u0111ena je davne 1922. godine u pitoresknom mjesta\u0161cu Zrin u Sisa\u010dko-moslava\u010dkoj \u017eupaniji. Majka joj je preminula kad je imala samo dvije godine, a mladost joj je prekinuo rat u kojem je izgubila i oca i jednog od dvojice bra\u0107e. Izgnana je u Zagreb u kojem i danas \u017eivi onako kako je \u017eivjela cijeli \u017eivot; skromno i povu\u010deno. Sretna je u svojoj ku\u0107ici, bez televizora i mobitela.<\/p>\n\n\n\n

Sve nam je to ova \u017eena iznimno bistrog uma ispri\u010dala na svoj 103. ro\u0111endan, koji je obilje\u017eila uz najmilije. “Imam sina, dvoje unu\u010dadi i troje praunu\u010dadi. Naj\u010de\u0161\u0107e me obilazi sin koji navrati najmanje jednom tjedno, \u010de\u0161\u0107e ne mo\u017ee jer i on sada ve\u0107 ima 73 godine i zdravstvenih problema. On mi nabavi hranu koju onda kuham preko tjedna”, ka\u017ee nam.<\/p>\n\n\n\n

Rijetko izlazi iz ku\u0107e<\/h3>\n\n\n\n

Iz ku\u0107e vi\u0161e ne izlazi svakodnevno, ali je jo\u0161 pro\u0161le godine hodo\u010dastila u svoj rodni Zrin koji joj je uvijek u srcu. “\u010covjek u ovim godinama ide gdje mu Bog da snage. I u subotu u 11 sati \u0107u i\u0107i na misu u crkvu u Gornjem Vrap\u010du. Imamo veliko okupljanje cijele rodbine Pu\u0161kari\u0107 iz Zrina. To je moje djevoja\u010dko prezime. Do\u0107i \u0107e iz Ljubljane, Slavonije, Zagreba i svi su izrazili veliku \u017eelju da me vide pa ne odustaju od toga da \u0107e do\u0107i po mene. I\u0107i \u0107u iako vi\u0161e nisam stabilna na nogama, no kre\u0107em se pomo\u0107u \u0161tapa, a i dobro \u0107e me dr\u017eati, sigurna sam”, govori nam.<\/p>\n\n\n\n

Supruga je upoznala u \u0161panciru<\/em><\/h3>\n\n\n\n

Udovica je ve\u0107 33 godine. “Suprugu, koji je rodom iz Klju\u010da nedaleko od Zapre\u0161i\u0107a, popustilo je srce kad je po\u010deo Domovinski rat. Njega je to dotuklo, a imao je samo 73 godine”, otkriva nam.<\/p>\n\n\n\n

I danas \u017eivo pamti trenutak kad je odmah nakon rata, u \u0161etnji Zagrebom, upoznala “svog de\u010dka”. “Ubrzo smo se uzeli, znate, oboje smo bili sami i toliko siroma\u0161ni da ama ba\u0161 ni\u0161ta nismo imali. Nije se tu imalo \u0161to dati, uzeti ni kalkulirati. Ja sam do tada bila slu\u0161kinja i jednoj sam obitelji prala, nosila drva, odlazila za njih na plac. On je bio kroja\u010d i kasnije sam mu krenula pomagati u poslu. Od tog smo zanata mukotrpno sagradili skromnu ku\u0107icu i tu i danas \u017eivim i iz nje ne bih iza\u0161la ni za \u0161to na svijetu”, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

“Kad sam imala 80 godina malo sam je popravila, promijenila sam crijep na krovu. Sada ne brinem za ki\u0161u ni vjetar. Sretna sam na svome, u svom miru i svojoj slobodi. Radim sve kako mogu i ho\u0107u. To u stara\u010dkom domu ne bih mogla. Nikako ne bih voljela i\u0107i tamo”, iskreno \u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 sadi i kuha<\/h3>\n\n\n\n

Ne \u010dudi to \u0161to ne \u017eeli u instituciju za starije. Ta pro\u0161le joj je godine unuk izorao komadi\u0107 zemlje u vrtu, a ona posadila povr\u0107e i tu jo\u0161 ima mrkve za i\u0161\u010dupati. “Nisam mogla zalijevati pa je mrkva krenula rasti tek najesen, jo\u0161 uvijek je ima u vrtu. Moram to sada i\u0161\u010dupati i potro\u0161iti”, govori i dodaje da si jo\u0161 uvijek sama kuha.<\/p>\n\n\n\n

“Rajngla <\/em>zna zveckati po \u0161tednjaku kad si ho\u0107u ispe\u0107i jaja. Znate, ruke mi se tresu. Ali jo\u0161 uvijek ogulim krumpir i mrkvu, skuham povr\u0107e i juhu s rezancima”, doznajemo. Potom otkriva da redovito doru\u010dkuje i kasnije jo\u0161 pojede ne\u0161to kuhano. “Jedino mesa ne mogu puno pojesti. Jednom u tri tjedna sinu naru\u010dim da mi donese pola pileta i to je sve”, rekla je.<\/p>\n\n\n\n

Ne prati tehnologiju<\/h3>\n\n\n\n

Mobitel ne \u017eeli kupiti. “Imam samo ku\u0107ni telefon, nisam htjela mobitel jer stalno govorim \u0161to \u0107e mi kad \u0107u uskoro umrijeti. A televizor sam davno dala ovima \u0161to odvoze glomazni otpad, vi\u0161e ga se i ne sjetim. Znate kako je to bilo, gledala bih neku emisiju pa bi me uzrujalo ne\u0161to \u0161to nije po mom srcu. Rekoh si, ne treba mi to. Radio mi je dovoljan”, kazala je.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"
Mara Verveger (foto: Zrin Croatia)<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Na pitanje vidi li i \u010duje jo\u0161 uvijek dobro, baka Mara ka\u017ee da je upravo kod toga osjetila milost Bo\u017eju. “Vid mi je prije jedno sedam godina bio ve\u0107 kriti\u010dno oslabio, a onda mi se uslijed uporne molitve popravio pa vi\u0161e ne trebam nao\u010dale za po ku\u0107i ve\u0107 samo za \u010ditanje. Sli\u010dno se dogodilo i sa sluhom i tada sam u molitvama govorila ‘Gospodine, ti mi mo\u017ee\u0161 dati da \u010dujem’. I tu mi je molitvu usli\u0161ao”, ka\u017ee ova duhom sna\u017ena \u017eena s kojom je nevjerojatno lako i ugodno razgovarati.<\/p>\n\n\n\n

Biti \u0107e kako odredi Bog<\/h3>\n\n\n\n

Silom prilike davno je, ka\u017ee, nau\u010dila na povu\u010den \u017eivot. “Znate, velika sam vjernica. Kad je do\u0161ao komunizam, morala sam nau\u010diti \u0161utjeti i moliti u svojoj ti\u0161ini. Zato mi ni danas samotan \u017eivot ne pada te\u0161ko. Ujutro mi treba najmanje sat vremena da se odjenem. Krivo navu\u010dem \u010darapu pa je opet skidam. Sve te\u0161kom mukom jer me boli kralje\u017enica. Pustim si radio i slu\u0161am jutarnju misu, potom i krunicu. Nave\u010der u osam legnem u krevet i po dva sata \u010ditam Bo\u017eju rije\u010d”, otkriva nam.<\/p>\n\n\n\n

Svjesna je, govori, da s ovoga svijeta odlazimo kad Bog odredi, ali ona je ve\u0107 dugo spremna. “Ne bojim se smrti, ali se bojim da \u0107u opet pasti i da me danima nitko ne\u0107e prona\u0107i. Jednom sam pala pa je sin slu\u010dajno nai\u0161ao nakon deset sati. Znate, to je mu\u010dno i to je moj jedini strah. A posrnem svako malo i ba\u0161 iz tog razloga ve\u0107 dugo molim Boga da me uzme. Znam da \u0107e mi tamo gore biti ljep\u0161e nego ovdje iako i opet ka\u017eem da sam sretna u ku\u0107ici koju smo mu\u017e i ja podigli od kupnje zemlji\u0161ta do krova.”<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U ku\u0107ici bez televizora i mobitela, okru\u017eena mirom, sje\u0107anjima i sitnim \u017eivotnim radostima, Mara Verveger proslavila je svoj 103. ro\u0111endan. Ro\u0111ena 1922. u Zrinu, kroz \u017eivot je pro\u0161la ratne gubitke, siroma\u0161tvo i te\u0161ke godine, ali nije izgubila vjeru, vedrinu ni o\u0161trinu duha. Danas, iako oslanjaju\u0107i se na \u0161tap, jo\u0161 uvijek kuha, \u010dita i moli. Ka\u017ee nam da \u017eivi jednostavno, ali ispunjeno i sretno.<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":131721,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[64,4638],"class_list":["post-131784","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-dugovjecnost","tag-mara-verveger"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/131784","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=131784"}],"version-history":[{"count":23,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/131784\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":132010,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/131784\/revisions\/132010"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/131721"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=131784"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=131784"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=131784"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}