Umirovljenica Vilma u invalidskoj je mirovini. “Kako pre\u017eivjeti te\u0161ko bolesna s mirovinom od samo dvjestotinjak eura? Nisam se nadala da \u0107e me \u017eivot dovesti do tolikih bolesti, niti da \u0107u ku\u0107u morati prepustiti sinu jer je vi\u0161e nisam mogla odr\u017eavati. To je bila gre\u0161ka, ali tada sam vjerovala da je to najbolje rje\u0161enje. Iza sebe imam 18 godina radnog sta\u017ea, ve\u0107inom na minimalcu, jer sam zbog raznih bolesti \u010desto bila na bolovanju. Na kraju sam oboljela i od karcinoma.”<\/p>\n\n\n\n
Tijekom rada je, otkriva, \u010desto bila po bolnicama. “Godinama sam imala svakakve nuspojave, a nejasne dijagnoze za niz zdravstvenih poreme\u0107aja. Sve je to bio niz u\u017easa je mi bez to\u010dne dijagnoze lije\u010dnici nisu mogli pomo\u0107i. Na to je do\u0161ao i rat i razne te\u0161ke situacije pa se cijeli moj \u017eivot pretvorio u borbu za pre\u017eivljavanje. Te\u0161ko bolesna sada vi\u0161e ne mogu popraviti svoj status, a sustav me ne prepoznaje ni kao bolesnu ni kao umirovljenicu s dodatnim potrebama”, napominje.<\/p>\n\n\n\n
Danas \u017eivi u Zagrebu kao podstanarka. “Sin mi pla\u0107a stanarinu i re\u017eije, a ja se snalazim za lijekove i hranu, iako jedva hodam. Ljudi mi \u010desto ka\u017eu neka mi sin dodatno pomogne, ali ni on nema od \u010dega. Stalno trebam hitnu pomo\u0107 i ne mogu se vratiti na selo. Ovo je tragedija mog \u017eivota”, svjedo\u010di \u010ditateljica Vilma.<\/p>