“K\u0107eri nas posjete dvaput godi\u0161nje, na svega nekoliko dana, i tih par dana ne prestaju s prigovorima. Prstom pokazuju na izlizanu kutnu garnituru, \u017eale se da su sjajne fronte kuhinjskih ormari\u0107a postale mat i da je na plo\u010dicama u kupaonici popucala glazura. Ni kuhinjske krpe ne prolaze bez komentara jer imaju pokoju rupicu. \u010cak i za metlu su mi rekle da je stara kao Biblija”, nabrajala nam je za nedavnog razgovora na\u0161a sugovornica Smilja (79).<\/p>\n\n\n\n
“Znate \u0161to? Vi\u0161e ni ne primje\u0107ujem te stvari. Niti mi je do njih stalo. K\u0107eri, recimo, vide napuknuti lonac za cvije\u0107e, a meni je ba\u0161 \u0161armantan jer ja u njemu vidim samo rasko\u0161ne petunije”, iskreno se nadovezala ova umirovljenica, bez poku\u0161aja opravdavanja.<\/p>\n\n\n\n
Kao da je s godinama sa sebe skinula teret tu\u0111ih o\u010dekivanja i zavoljela jednostavnost vlastitog doma, onakvog kakav jest. S pohabanim rubovima, ali ispunjen toplinom, uspomenama i mirisom kave koji se, kako ka\u017ee, iz njezine kuhinje \u0161iri unato\u010d izblijedjelim frontama.<\/p>\n\n\n\n
“Nekad sam za sve goste \u010distila kao da mi dolazi inspekcija. Kupovala nove stolnjake, skupe svije\u0107e, prstenje za salvete i glumila doma\u0107icu iz reklame. S godinama sam Bogu hvala shvatila da gostoljubiv dom nije onaj koji je najmoderniji, nego onaj u kojem se \u010dovjek osje\u0107a dobro.”<\/p>\n\n\n\n
“Sada pijuckam \u010daj dok ih \u010dekam umjesto da mokrom krpom prelazim pod. Nimalo ne brinem ho\u0107e li mi netko zamjeriti \u0161to mi je svaki desertni tanjur u drugom stilu. Takvi smo mi ljudi, te\u0161ko zaradimo i lako potro\u0161imo, gomilamo nepotrebno, a u starosti se tu\u010demo po glavi pri samoj pomisli na \u0161to smo tro\u0161ili i novac i energiju”, zaklju\u010duje.<\/p>\n\n\n\n
Sli\u010dno tvrdi jo\u0161 jedna umirovljenica. Meri (80) je prili\u010dno vitalna, ali je tako\u0111er nimalo ne zanima ulaganje u materijalne stvari.<\/p>\n\n\n\n
“Zakora\u010dila sam u deveto desetlje\u0107e \u017eivota i \u0161to se ti\u010de zdravlja, prili\u010dno se dobro osje\u0107am. Ne mogu dodu\u0161e raditi sve \u0161to sam mogla prije, niti sve \u0161to bih \u017eeljela, ali imam obitelj, prijatelje i aktivnosti u kojima u\u017eivam. O starosti razmi\u0161ljam vrlo realno i znam da bih s ovog svijeta mogla oti\u0107i u bilo kojem trenutku. Zato me neke stvari vi\u0161e jednostavno ne zanimaju”, tvrdi.<\/p>\n\n\n\n
“Suprug i ja u na\u0161oj ku\u0107i \u017eivimo ve\u0107 preko 40 godina. I ku\u0107a i dvori\u0161te i namje\u0161taj pokazuju znakove istro\u0161enosti. Mogli bismo si priu\u0161titi novi trosjed i fotelje za dnevni boravak, ali ne mogu se uvjeriti da nam to stvarno treba. Moja stara fotelja je udobna, va\u0111enje starih stvari je gnjava\u017ea, ne \u017eelim i\u0107i u kupovinu, a ne zanima me vi\u0161e tro\u0161enje novaca na stvari samo da bih ih imala”, iznijela je svoja razmi\u0161ljanja.<\/p>\n\n\n\n
Takvu promjenu perspektive, isti\u010de, vidi kao jednu od svijetlih to\u010daka starenja. “\u010covjek se po\u010dne fokusirati na ono \u0161to je u \u017eivotu zaista va\u017eno. Ima i va\u017enijih stvari na koje se mo\u017ee potro\u0161iti novac”, dodaje.<\/p>\n\n\n\n
Jeste li usvojili ljepotu \u017eivljenja? Gomilate li jo\u0161 uvijek stvari?<\/p>\n\n\n\n