U Hrvatskoj mnogi umirovljenici \u017eive ispod granice dostojanstva i svaki je tre\u0107i u riziku od siroma\u0161tva, unato\u010d svim reformama i najavljenim pove\u0107anjima mirovina. Iza statistike kriju se stvarne pri\u010de ljudi koji svakodnevno vode borbu za osnovnu egzistenciju.<\/p>\n\n\n\n
U pro\u0161loj je godini stopa rizika od siroma\u0161tva za osobe starije od 65 godina u Hrvatskoj iznosila visokih 37 posto. Za \u017eene je ta stopa bila jo\u0161 vi\u0161a i iznosila je 40 posto, dok je za samce u jedno\u010dlanim ku\u0107anstvima dosegnula \u010dak 61 posto.<\/p>\n\n\n\n
Prag rizika od siroma\u0161tva za samca iznosi 617 eura, no treba imati na umu da postoje i ku\u0107anstva u kojima je zbroj dviju mirovina ni\u017ei od te brojke. Upravo o tome nam svjedo\u010di umirovljenica \u017daklina koja \u017eivi sa suprugom, ali im zbroj mirovina iznosi svega 590 eura.<\/p>\n\n\n\n
“Mirovina mi iznosi svega 244 eura, dok moj suprug prima niti 350 eura. Odr\u017eavamo vlastitu malu poljoprivredu i radimo svim snagama, ali to s godinama postoje sve te\u017ee. No, bez tog dodatnog doprinosa ku\u0107anstvu mi bismo doslovno gladovali. Kad platimo re\u017eije, doslovno \u017eivimo od povrtnjaka i prodaje jaja koje dobijemo od na\u0161ih 30 koko\u0161i.”<\/p>\n\n\n\n
“S godinama su nas sustigle i bolesti, pa i infarkt, \u0161to itekako ote\u017eava na\u0161u situaciju. Koliko je na\u0161a situacija nezavidna govori i \u010dinjenica da smo dobili ovrhu zbog nepla\u0107anja godi\u0161nje naknade za kori\u0161tenje grobnog mjesta, jer ih nismo uspjeli platiti. Uskrsnicu smo morali potro\u0161iti na zaostale ra\u010dune, a za drva nemamo novca jer je kupovina postala nedosti\u017ena”, povjerava nam.<\/p>\n\n\n\n
Svjesna je da su tro\u0161kovi pogreba oti\u0161li u nebu i da osnovni tro\u0161kovi po osobe nigdje nisu ispod 1.500 eura, a u nekim regijama nema sprovoda ni ispod 2.000 eura. “Te\u0161ko mi je to izgovoriti, ali najve\u0107a \u017eelja mi je da umremo u miru, bez dodatnih briga. Me\u0111utim, nemamo u\u0161te\u0111evinu za pogreb i gubim nadu da \u0107emo mo\u0107i toliko u\u0161tedjeti. Svaki dan nam ta neka neizvjesnost ne da mira.”<\/p>\n\n\n\n
“Pitam se, ho\u0107e li ikada do\u0107i bolji dani za nas koji \u017eivimo s najmanjim mirovinama? Ho\u0107e li nas netko napokon \u010duti i prepoznati koliko se borimo da o\u010duvamo dostojanstvo u ovakvim uvjetima? Jer i mi postojimo. I mi smo ljudi i zaslu\u017eujemo starost bez gladi, duga i srama”, zaklju\u010duje umirovljenica \u017daklina.<\/p>\n\n\n\n