Otvorenje Pulskog filmskog festivala ove je godine dospjelo do \u0161irokih narodnih masa zahvaljuju\u0107i himni zbog koje su se u javnu raspravu uklju\u010dili i oni kojima je svaki kulturni sadr\u017eaj, ako ne odiozan, onda nepotreban. Na pozornici Arene hrvatsku himnu je u svom prepoznatljivom stilu izveo Damir Urban. Za jedne to je bila umjetni\u010dka, lirska i dostojanstvena interpretacija, za \u010duvare domoljublja to je bilo svetogr\u0111e i napad na domovinu.<\/p>\n\n\n\n
Naime, Hrvati desnog usmjerenja \u010desto do\u017eivljavaju dr\u017eavne simbole, poput himne, zastave ili grba, kao nepromjenjive svetinje koje simboliziraju identitet nacije, povijesne \u017ertve i kolektivni ponos. Bilo kakvo odstupanje od kanonske izvedbe do\u017eivljavaju ne samo kao umjetni\u010dki odmak, nego kao politi\u010dku provokaciju, subverziju ili \u010dak izravan napad na “dr\u017eavu”, “narod” ili “tradiciju”. No u ovom slu\u010daju, stvar je slojevitija.<\/p>\n\n\n\n
Ako znamo da Damir Urban \u010desto zauzima liberalne, antifa\u0161isti\u010dke ili dru\u0161tveno anga\u017eirane stavove, mnogima na desnici nije simpati\u010dan ve\u0107 po samoj definiciji. A kada takva osoba uzme ne\u0161to \u0161to oni smatraju svetinjom i interpretira to na svoj na\u010din, reakcija nije samo estetska, nego ideolo\u0161ka. Drugim rije\u010dima, ohrabreni nedavnim doga\u0111anjima i dr\u017eavnim patronatom nad usta\u0161kim pozdravom, desni komentatori na dru\u0161tvenim mre\u017eama vi\u0161e no ikad privatiziraju i domovinu i domoljublje, a sve koje ne do\u017eivljavaju kao dio svoga plemena, \u0161alju u Srbiju ili “tamo gdje \u0107e im biti bolje”.<\/p>