Kad je mama oboljela, to je za \u010ditavu obitelj bio veliki \u0161ok. Dijagnoza nije bila dobra – karcinom endometrija. Lije\u010dnica je rekla da \u0107e biti potrebna operacija, a potom i nekoliko tura kemoterapije i zra\u010denja. Mama je dobro podnijela operaciju, pa i kemoterapiju, no posljedice zra\u010denja bile su te\u0161ke.<\/p>\n\n\n\n
Sestra i ja preuzele smo brigu o njoj; donosile joj hranu, prale, \u010distile, tje\u0161ile. Usput smo preuzele brigu i o tati jer, prije svoje bolesti, o njemu se brinula mama. On je pripadao onoj generaciji mu\u0161karaca koji smatraju da ku\u0107anski poslovi nemaju veze s njima pa je tako mama uvijek bila ta koja je kuhala, \u010distila, brinula o ku\u0107anstvu bez njegovog prevelikog uplitanja. Bio je to te\u017eak period ispunjen stalnim odlascima k roditeljima, ponekad i vi\u0161e puta dnevno, zatim vo\u017enja na terapije, briga o obrocima, uzimanje lijekova, davanje injekcija.<\/p>\n\n\n\n
Mama je umrla u velja\u010di 2021. godine i tata je ostao sam. Briga o mami zna\u010dila je prije svega fizi\u010dku brigu o njoj i njezinoj bolesti jer mama se kroz \u010ditavo to vrijeme psihi\u010dki jako dobro dr\u017eala. No kad je umrla, briga za tatu bila je na neki na\u010din \u010dak i te\u017ea. Bez obzira na to \u0161to nije imao neku fizi\u010dku bolest, stra\u0161no je patio sad kad je, valjda po prvi puta u \u017eivotu, ostao sam. A prave pomo\u0107i i utjehe nije bilo.<\/p>