Roditeljstvo je najve\u0107a sre\u0107a i \u017eivotni cilj; govore to reklame i filmovi kojima smo izlo\u017eeni. Govore to i na\u0161i roditelji, profesori pa i Crkva. Ipak, iza idealizirane slike obiteljskog \u017eivota kriju se i brojna \u017ealjenja o kojima se rijetko govori. Zapravo, o njima se gotovo nikad ne govori.<\/p>\n\n\n\n
Istra\u017eivanja iz razli\u010ditih zemalja pokazuju da izme\u0111u 5 i 14 posto roditelja \u017eali \u0161to su imali djecu. Rije\u010d je o milijunima ljudi diljem svijeta koji se suo\u010davaju s dubokim unutarnjim konfliktima, dru\u0161tvenom stigmatizacijom i psiholo\u0161kim posljedicama.<\/p>\n\n\n\n
Gallupovo istra\u017eivanje iz 2013. pokazalo je da 7 posto Amerikanaca starijih od 45 godina \u017eali zbog toga \u0161to su postali roditelji, a prema nekim istra\u017eivanjima taj broj je danas narastao na 8 posto. Toliko se i Nijemaca slo\u017eilo s izjavom “da mogu danas ponovno birati, ne bih htjela (htio) imati dijete”, a \u010dak ih je 11 posto reklo da bi se djelomi\u010dno slo\u017eilo s ovom izjavom.<\/p>\n\n\n\n
Najvi\u0161a stopa zabilje\u017eena je u Poljskoj, gdje izme\u0111u 10,7 posto i 13,6 posto roditelja priznaje \u017ealjenje. U Velikoj Britaniji YouGovovo<\/em> istra\u017eivanje iz 2021. pokazalo je da 8 posto roditelja trenutno \u017eali, dok je 6 posto u jednom trenutku osje\u0107alo isto. Ukupno, \u010dak 14 posto Britanaca u nekom je trenutku po\u017ealilo roditeljstvo.<\/p>\n\n\n\n Samohrani roditelji u prosjeku \u010de\u0161\u0107e izra\u017eavaju \u017ealjenje (27,3 posto) u odnosu na one u neformalnim vezama (18,2 posto) ili u braku (9,8 posto). Financijske pote\u0161ko\u0107e dodatno pove\u0107avaju rizik: petina roditelja u lo\u0161im materijalnim uvjetima priznaje \u017ealjenje.<\/p>\n\n\n\n Psiholo\u0161ki \u010dimbenici sna\u017eno oblikuju roditeljsko iskustvo. Oni koji su do\u017eivjeli traumati\u010dna djetinjstva, pate od lo\u0161ijeg mentalnog i fizi\u010dkog zdravlja ili imaju izra\u017eene perfekcionisti\u010dke sklonosti, skloniji su osje\u0107aju izgaranja i krize identiteta. Glavni okida\u010di su neispunjena o\u010dekivanja, nesklad izme\u0111u idealizirane slike roditeljstva i iscrpljuju\u0107e svakodnevice, te pritisci dru\u0161tva i obitelji da se postane roditelj.<\/p>\n\n\n\n I dok se u izravnim komunikacijama gotovo nikada ne \u010duje “\u017eao mi je \u0161to sam postao otac” ili “nisam nikada trebala postati majka”, digitalne zajednice otvaraju prostor za najintimnije ispovijedi koje bi bile dru\u0161tveno stigmatizirane u izravnoj komunikaciji.<\/p>\n\n\n\n Tako je Reddit zajednica Regretful Parents<\/em> narasla je sa 44.000 \u010dlanova u 2022. godini na trenutnih 168.000 \u010dlanova. Facebook grupa I regret having children<\/em> okuplja vi\u0161e od 84.000 pratitelja, dok se na TikToku pod istim hashtagom <\/em>dijele tisu\u0107e svjedo\u010danstava. Ovo su neka od njih:<\/p>\n\n\n\n “Nema sna, nema odmora, nema pauza, stalna vika, stalni zahtjevi, nimalo slobode, gladujem cijeli dan jer nema vremena skuhati i\u0161ta osim onoga \u0161to djeca \u017eele. \u010cistim doslovno cijeli dan, radim cijeli dan, a onda se brinem o djeci \u010dim do\u0111em ku\u0107i. Glavobolja cijeli dan, vikanje cijeli dan, gri\u017enja savjesti cijeli dan. A onda gledam svoje prijatelje koji nisu bili glupi kao ja i nisu imali djecu. Oni \u017eive svoje \u017eivote i sretni su, dok ja sjedim i pla\u010dem svaki dan \u017eale\u0107i lo\u0161e odluke.”<\/p>\n\n\n\n “Sin ima 11 godina i jo\u0161 uvijek svaki dan \u017ealim. Dosadan je, naporan, nepristojan i ne podnosim biti u njegovoj blizini. Samo \u017eelim \u017eivjeti svoj \u017eivot sama s prijateljima. Odbrojavam dane dok kona\u010dno ne ode iz mog doma. Da si mogu priu\u0161titi internat, odmah bih ga poslala.\u201d<\/p>\n\n\n\n “\u0160kolski su praznici. Ovaj tjedan vodim ga u aquapark <\/em>pa na nogometni trening pa na zra\u010dni miting. Ni\u0161ta od toga osobno ne bih \u017eeljela. Iskreno, uop\u0107e ne u\u017eivam u dru\u0161tvu svog sina.”<\/p>\n\n\n\n “Ju\u010der sam jecala u kupaonici jer moji slobodni dani nikada nisu slobodni. To je samo pakao. Od trenutka kad se probudim do trenutka kad djeca odu spavati, \u017eelim pobje\u0107i iz svega toga.”<\/p>\n\n\n\n “Mrzim kad mladim roditeljima govore da treba cijeniti svaki trenutak s djecom. Kakva nerealna glupost. Zbog toga se osje\u0107aju krivim zato je ne cijene svako no\u0107no urlikanje, svaku eksploziju kakice, svaki udarac koji prime, svaki izljev bijesa i bacanje po podu, sve te beskrajne zahtjeve za hranom, beskrajno pospremanje, neposluh, bezobrazne odgovore. Toliko je toga \u0161to ne treba cijeniti. Normalizirajmo razgovor o tome.”<\/p>\n\n\n\n Unato\u010d navedenom, mnogi roditelji koji \u017eale i dalje iskazuju ljubav prema svojoj djeci i nastoje im pru\u017eiti najbolje \u0161to mogu. Rije\u010d je o kompleksnoj temi, bez crno-bijelih odgovora. Roditelji koji su po\u017ealili svoje odluke pokazuju vi\u0161u razinu depresije, anksioznosti i \u010de\u0161\u0107e osje\u0107aju tjelesnu bol. Trebaju pomo\u0107, a ona se ne\u0107e dogoditi dok se o ovoj temi ne bude otvoreno razgovaralo. <\/p>\n\n\n\n Strah od osude i etikete \u201clo\u0161eg roditelja\u201d sprje\u010dava mnoge da potra\u017ee stru\u010dnu pomo\u0107. A po\u017ealiti roditeljstvo ne zna\u010di nu\u017eno da roditelji ne vole svoju djecu, nego da su se na\u0161li u \u017eivotnoj ulozi koju nikada nisu doista htjeli ili za koju nisu imali dovoljno resursa i podr\u0161ke.<\/p>\n\n\n\nStotine tisu\u0107e roditelja priznaju najskriveniju tajnu<\/h3>\n\n\n\n
Posljedice na obitelj i dru\u0161tvo<\/h3>\n\n\n\n