Hrvatski umirovljenici posljednjih godina zbunjeni su porukama koje im \u0161alju politi\u010dari, ali i revoltirani time da su, kako i sami ka\u017eu, postali \u017ertve tranzicije.<\/p>\n\n\n\n
\u010cini se da svatko ima svoju viziju toga kako bi mirovinski sustav trebao izgledati. Prvi tra\u017ee da oni dobiju vi\u0161e, drugi da se tre\u0107ima uzme, a \u010detvrti da svi imaju jednako. Pete, koji bi rekli da treba nagraditi \u0161to du\u017ei sta\u017e i \u0161to ve\u0107e uplate u mirovinski sustav, gotovo da nismo sreli. Me\u0111u ovima koji pri\u017eeljkuju uravnilovku je i na\u0161a \u010ditateljica Vi\u0161nja<\/strong> koja, \u010dini se, ne priznaje da je mirovina izravno povezana s visinom pla\u0107e i uplata u sustav. Ona vjeruje da bi pravedno rje\u0161enje bilo: jednake mirovine za sve.<\/p>\n\n\n\n “Vidim da vam svi pi\u0161u pa idem i ja. Nisam nikakva pametna, nisam i\u0161la u \u0161kole, nego sam radila od svoje mladosti. Trideset i pet godina bila sam za ma\u0161inom, svaki dan u pra\u0161ini, buci i smjenama. Dok je tijelo izdr\u017ealo, radila sam. Kad mi je oti\u0161la ki\u010dma, vi\u0161e nisam mogla pa sam oti\u0161la u penziju”, navodi Vi\u0161nja.<\/p>