{"id":142473,"date":"2025-09-10T17:04:37","date_gmt":"2025-09-10T15:04:37","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/?p=142473"},"modified":"2025-11-08T07:53:07","modified_gmt":"2025-11-08T06:53:07","slug":"od-stare-baske-do-new-yorka-i-natrag-zivotna-prica-marije-sindicic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/2025\/09\/od-stare-baske-do-new-yorka-i-natrag-zivotna-prica-marije-sindicic\/","title":{"rendered":"Od Stare Ba\u0161ke do New Yorka i natrag: \u017divotna pri\u010da Marije Sindi\u010di\u0107"},"content":{"rendered":"\n<p>U mladosti, pri\u010da nam 85-godi\u0161nja umirovljenica <strong>Marija Sindi\u010di\u0107 <\/strong>iz Stare Ba\u0161ke, nije sanjala Ameriku. Ma\u0161tala je tek o vlastitoj ku\u0107ici uz more i skromnom, mirnom obiteljskom \u017eivotu.<\/p>\n\n\n\n<p>Odrasla je kao najstarija od devetero djece i ve\u0107 s pet godina pomagala obitelji. I\u0161la je po vodu na izvor i nosila je na glavi, nau\u010dila je sve ku\u0107anske poslove, ali i orezivati lozu. \u201cMorala sam, jer je tata radio kao po\u0161tar, a mama je bila poluinvalid. Imala sam tek 10 godina kad je otac oti\u0161ao na bolovanje, a mene su zadu\u017eili da nakon \u0161kole raznosim po\u0161tu po koju sam morala devet kilometara u Punat. Znalo je toliko puhati da sam ispod majice stavljala novine da me barem malo griju. Danas se pitam kako sam sve to mogla, ali tada je to bilo prirodno. Nije bilo druge&#8221;, prisje\u0107a se gospo\u0111a Marija.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Put u Ameriku, prvi koraci i prilike u New Yorku<\/h3>\n\n\n\n<p>Sa 17 godina zaposlila se, govori nam, u kuhinji slovenskog dje\u010djeg odmarali\u0161ta u Ba\u0161ki. Imala je sobicu, pla\u0107u i osje\u0107aj neovisnosti koji je tada bio rijetkost. <\/p><div id=\"mojev-1945154244\" class=\"mojev-u-tekstu mojev-entity-placement\" style=\"margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Prikazni 1 u tekstu -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"8535551207\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div><br style=\"clear: both; display: block; float: none;\"\/>\n\n\n\n<p>&#8220;\u010cetiri godine kasnije udala sam se i vratila u Staru Ba\u0161ku gdje smo \u017eivjeli kao podstanari u ku\u0107i u kojoj smo imali samo jednu ve\u0107u sobu i kuhinju. Rodila sam troje djece, <strong>Radmilu, Davorku i Vlastimira<\/strong>, a onda nas je sudbina odvela na drugi kontinent. Sve je po\u010delo kada sam se nakon tre\u0107eg poro\u0111aja razboljela, a suprug, tada pomorac, poveo me na brod i odveo u New York na lije\u010denje. Tamo sam po prvi put osjetila kako se \u017eivi u zemlji mogu\u0107nosti i donijela odluku da \u0107e se moja obitelj tamo skrasiti&#8221;, otkriva nam ova hrabra \u017eena.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Po prvi put sam uvidjela \u0161to zna\u010di organizirano dru\u0161tvo u kojem se mo\u017ee napredovati trudom i radom. U Staroj Ba\u0161ki smo \u017eivjeli sku\u010deno, suprug je plovio, a ja sam od jutra do mraka sve radila sama. U Americi sam vidjela priliku i nisam odustajala. Iako je on \u017eelio ostati u Hrvatskoj, popustio je. Imala sam 25, a on 33 godine kad smo se te 1969. s djecom i dva kofera ukrcali na brod i otplovili za New York&#8221;, \u017eivo se sje\u0107a gospo\u0111a Marija.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Te\u017eak po\u010detak novog \u017eivota<\/h3>\n\n\n\n<p>Po\u010detak, ka\u017ee, nije bio lagan. Nije znala ni rije\u010d engleskog, ali je ubrzo dobila radnu dozvolu i posao u kuhinji restorana. &#8220;Nakon jutarnje smjene u restoranu \u010distila sam privatne stanove, a nave\u010der poslovne prostore. Cijeli sam \u017eivot radila tri posla. Odem po mraku, vratim se po mraku. Nije mi bilo te\u0161ko jer sam voljela raditi i stvarati ne\u0161to za sebe i djecu. Suprug je pak radio u luci s kontejnerima, bio je poslovo\u0111a&#8221;, ka\u017ee. S vremenom su iznajmljeni stan na Manhattanu zamijenili vlastitom ku\u0107om na Staten Islandu. Dali su polog od 5.000 dolara, a ostatak od 25.000 dolara otpla\u0107ivali 30 godina.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Rad i mirovina: prilagodba \u017eivotu nakon ozljede<\/h3>\n\n\n\n<p>Zbog ozljede na radu, suprug je, ka\u017ee, oti\u0161ao u prijevremenu mirovinu, a ona je nastavila raditi do svojih ranih \u0161ezdesetih, kad je zbog ozljede ramena bila prisiljena prihvatiti invalidsku mirovinu. &#8220;Invalidske penzije ni tamo nisu velike, moja se mo\u017ee uspore\u0111ivati s hrvatskom prosje\u010dnom, no dobivam i dio po pokojnom suprugu&#8221;, doznajemo.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Stara Ba\u0161ka uvijek u srcu<\/h3>\n\n\n\n<p>Unato\u010d desetlje\u0107ima provedenim u Americi, gdje im se rodila i k\u0107i <strong>Irma<\/strong>, Hrvatsku su uvijek zvali svojim domom. Gotovo svake godine dolazili su u Staru Ba\u0161ku, gdje su sagradili vlastitu ku\u0107u. &#8220;Suprug se prvi vratio u domovinu, ve\u0107 u svojim pedesetima. Zimi bi na mjesec ili dva dolazio u New York pa se vra\u0107ao, a ja sam na Krk dolazila ljeti. Preselila sam se tek 2014. godine, no on je ubrzo umro i ostala sam sama&#8221;, povjerava nam.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"740\" height=\"444\" src=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/marija-radmila-sindicic-740x444.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-142501\" srcset=\"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/marija-radmila-sindicic-740x444.jpg 740w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/marija-radmila-sindicic-636x382.jpg 636w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/marija-radmila-sindicic-768x461.jpg 768w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/marija-radmila-sindicic-1536x922.jpg 1536w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/marija-radmila-sindicic-1500x900.jpg 1500w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/marija-radmila-sindicic-1600x960.jpg 1600w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/marija-radmila-sindicic-590x354.jpg 590w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/marija-radmila-sindicic-400x240.jpg 400w, https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/marija-radmila-sindicic.jpg 2000w\" sizes=\"auto, (max-width: 740px) 100vw, 740px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Marija i Radmila Sindi\u010di\u0107 (foto: Gordana Arh)<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p>Prije dvije godine pala je i slomila bedrenu kost. &#8220;Neko sam vrijeme bila u domu za starije na Krku, no samo sam venula. K\u0107i Radmila je vidjela da nisam dobro i odlu\u010dila me odvesti ku\u0107i u Staru Ba\u0161ku gdje je ostala \u017eivjeti sa mnom. Sad brine o ku\u0107i, kuha mi, daje mi lijekove, tjera me na svje\u017e zrak. Zahvalna sam joj beskrajno. Srce mi je mirno&#8221;, govori.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Povratak na Krk: \u017eivot u mirovini i podr\u0161ka k\u0107eri<\/h3>\n\n\n\n<p>U razgovor se potom uklju\u010dila i gospo\u0111a Radmila, vitalna 64-godi\u0161njakinja koja je za radnog vijeka radila u modnoj industriji. &#8220;Iz Stare Ba\u0161ke sam oti\u0161la nakon prvog razreda osnovne \u0161kole i uvijek tu rado dolazila na praznike. Nije mi stoga te\u0161ko palo doseliti ovdje k mami. Tek na trenutke mi nedostaju prijatelji i odlasci s njima u kazali\u0161te, na koncerte, ali opet, lijepo je i \u017eivjeti i na ovom malom sun\u010danom otoku. Na Krku vi\u0161e nije kao prije 50 godina, sada imamo aute, trgovine, uvijek se ne\u0161to i doga\u0111a. I blizu su Rijeka, Trst, Venecija, ako se ba\u0161 za\u017eelim gradskog \u017eivota. Sretna sam&#8221;, govori nam.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Svake godine posje\u0107uju najmilije u New Yorku<\/h3>\n\n\n\n<p>Svake zime mama i k\u0107i putuju u New York. Gospo\u0111a Radmila najprije pohrli u zagrljaj sinu Michaelu, kao i sestrama i ne\u0107aku Matthewu. Gospo\u0111a Marija u Americi obavlja i preglede jer jo\u0161 uvijek oko 60 eura mjese\u010dno pla\u0107a ameri\u010dko zdravstveno osiguranje.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Srce mi uvijek zatreperi kad idem u New York, i tamo je moj dom, moja ku\u0107a i moje k\u0107eri na koje sam ponosna. Irma danas radi kao u\u010diteljica, Davorka je vrsna frizerka, a Radmila je godinama bila uspje\u0161na u modnoj industriji. U srcu \u010duvam i sje\u0107anje na sina Vlastimira koji je prerano preminuo, maj\u010dine rane ne zacjeljujeu do kraja&#8221;, povjerava nam majka i baka Marija.<\/p>\n\n\n\n<p>&#8220;Kad pak do\u0111e dan povratka u Staru Ba\u0161ku, opet sam sretna. Nikad u \u017eivotu nisam komplicirala, tra\u017eila sam ljepotu \u017eivljenja ma gdje po\u0161la i do\u0161la&#8221;, ka\u017ee.<\/p>\n\n\n\n<p>Pri\u010da gospo\u0111e Marije Sindi\u010di\u0107 dirljiva je kronika jedne generacije koja je napustila domovinu tra\u017ee\u0107i bolji \u017eivot, ali se u poznim godinama vratila korijenima. Svjedo\u010di o snazi \u017eene koja se nije bojala svijeta, koja je \u017eivot provela u radu i odricanju, a starost odlu\u010dila \u017eivjeti uz more, me\u0111u svojima. Jer, kako sama ka\u017ee: &#8220;Gdje god bila, dom mi je tamo gdje mi je srce mirno.&#8221;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-center has-text-color\" style=\"color:#666666;font-size:0.8rem\">Ovaj prilog je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroni\u010dke medije.<\/p>\n<div id=\"mojev-3163917583\" class=\"mojev-kraj-teksta mojev-entity-placement\" style=\"margin-bottom: 20px;margin-left: auto;margin-right: auto;text-align: center;\"><div class=\"mojev-adlabel\">oglas<\/div><div style=\"height: 250px;\"><script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-8106111766207173\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- Display-1 -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-8106111766207173\"\r\n     data-ad-slot=\"1465712950\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script><\/div><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nakon gotovo pola stolje\u0107a \u017eivota u Americi, gospo\u0111a Marija Sindi\u010di\u0107 u mirovini se vratila na Krk, otok svog djetinjstva. Na terasi ku\u0107e koju je podigla sa suprugom Ivanom, spokojno gleda prema moru i prisje\u0107a se svega \u0161to je pro\u0161la. S k\u0107eri Radmilom ponovno dijeli isti krov, samo \u0161to su se sada njihove uloge zamijenile. Majka, koja je nekad bdjela nad \u010detvero djece, sada se prepustila nje\u017enoj brizi najstarije k\u0107eri.<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":142500,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[2864,2819,3532],"class_list":["post-142473","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-mozaik","tag-krk","tag-povratnici","tag-roditelji-i-djeca"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/142473","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=142473"}],"version-history":[{"count":22,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/142473\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":142503,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/142473\/revisions\/142503"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/142500"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=142473"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=142473"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mojevrijeme.hr\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=142473"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}